'Oluja' je bila neizbježna - a za rat i
žrtve odgovoran je agresor: Srbija, Crna Gora, "JNA" i teroristi s
okupiranih područja
1. Dio
Republika Hrvatska je više
od 1.800 dana na vlastitom teritoriju trpjela divljanje srpskih terorista koji
su sa subraćom iz Srbije i Crne Gore, koristeći udarnu snagu i resurse tadašnje
federalne vojske ("JNA") u okviru udruženog zločinačkog pothvata,
genocidom i etničkim čišćenjem, uz masovne zločine i golema razaranja nastojali
provesti svoj bolesni naum o "ujedinjenju srpskih zemalja".
Vojno-redarstvene operacije
"Bljesak" i "Oluja"
stavile su točku na ovaj osvajački
projekt koji u svojoj suštini nije bio ništa drugo do odraz stanja bolesne
svijesti u jednom (nažalost) značajnom dijelu srpskog naroda. Velikosrpska
ideologija je međutim, preživjela; ne samo u glavama onih koji i danas vladaju
Srbijom i odgajaju javno mnijenje u duhu velikosrpstva, nego i u svijesti
stotina tisuća običnih ljudi – Srba kojima Srpska pravoslavna crkva i
intelektualci iz naraštaja u naraštaj nameću lažnu povijest utemeljenu na mitovima
i opsjenama, a stvaranje "Velike Srbije" pretvaraju u nacionalni
imperativ prvoga reda, jedinu moguću, neizbježnu, sudbinsku
"misiju" srpskog naroda od čijeg ostvarenja ovisi sve, pa i sama
njegova biološka opstojnost.
U svojoj srži, velikosrpska
ideologija temelji se na rasizmu (teoriji srpske "nad-rase") i
konceptu neprestanog širenja životnog prostora na račun susjednih zemalja, pa
se usporedba s naci-fašizmom nameće sama po sebi. Ako je tomu tako, a jest, pozvani
smo i obvezni govoriti istinu o prošlosti, pa i o 'Oluji' i o razlozima koji su
do nje doveli, uključujući naravno, uzroke svega onoga što se u Republici
Hrvatskoj događalo tih 90-ih godina prošlog stoljeća. A oni su mnogo dublji i
složeniji nego se na prvi pogled čini.
Točno u 5 sati
ujutro, 4. kolovoza 1995. godine, Hrvatska je konačno započela s oslobađanjem
svoga okupiranog teritorija. Na 600 kilometara dugoj bojišnici, topnička i
raketna oruđa Hrvatske vojske svojim su plotunima označila kraj zločinačke
srpske paradržavne tvorevine. Munjevite prodore naših snaga na 30
taktičkih pravaca (čime su formacije terorista razvučene, bez mogućnosti
grupiranja), ne bi zaustavila ni mnogo jača oružana sila od one s kojom su
raspolagali teroristi. Za samo 48 sati, vraćen je suverenitet nad
uzurpiranim međunarodno priznatim državnim područjem Republike Hrvatske, uz
nažalost, neizbježne žrtve na obje strane. Oslobođeno je 11.000 km2 državnog
teritorija, odnosno, 18,4% ukupne površine Republike Hrvatske.
Agonija koja je
trajala gotovo punih 5 godina, završila je. Hrvatska je došla do svoje slobode
i državne cjelovitosti, a oni koji su počinili masovne zločine, besprimjerna
razaranja, pljačke, paljevine i silovanja u ime stvaranja "Velike
Srbije", nakon kratkotrajnog otpora dali su se u bezglavi kukavički
bijeg, tjerajući na
"egzodus" vlastite civile (žene, djecu i starce) i koristeći ih
kao živi štit.
Režirana
bježanija srpskih ratnih zločinaca koji su planski evakuirali i civile kako bi
im poslužili kao živi štit
Potomci srpskih "heroja" s Cera, Kolubare,
Mojkovca, Kajmakčalana, Solunskog fronta, vatreni sljedbenici Nemanjića i
kosovskih junaka, mitomani, nacionalni fanatici, ekstremisti, kriminalci i
robijaši (pušteni na slobodu upravo zbog odrađivanja najprljavijih poslova u
ratu), sva ta zločinačka bulumenta koja je išla ruku pod ruku s komunističkom
oficirskom klikom i zanosila se povijesnim mitovima i "veličinom"
svoje nacije, njezinom "izabranošću" i pravoslavljem i u to ime
počinila grozne i masovne zločine nad civilnim stanovništvom, svoje pravo,
kukavičko lice, pokazala je u srazu s hrvatskom oružanom silom. Mit o
srpskoj "nepobedivosti" i vojnoj i "nadmoći" raspršio
se poput mjehura od sapunice.
Čak je i srpski "vožd" Milošević
(nedugo poslije 'Oluje') oštro prigovorio "krajinskim"
liderima kako su "pobegli kao zečevi".
Evo što o tomu kaže jedan srpski izvor:
"Monolog Slobodana Miloševića i
optužujuće reči upućene Milanu Martiću izrečeni su na sastanku sa krajinskim
vodstvom na sednici Vrhovnog saveta odbrane Jugoslavije 14. avgusta 1995. nakon
operacije Oluja.
'Utekli su k’o zečevi, a sada hoće
da ih Jugoslavija brani. Više su izginuli u bežaniji sa stanovništvom nego što
bi izginuli držeći linije…'
'Molim vas, šest hiljada Hrvata je
branilo Vukovar pola godine. Napadala je cela Prva armija, vazduhoplovstvo,
čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu odbranili Knin, kojem se može
prići samo iz tri pravca, nisu se mogli braniti ni 12 sati.'
'Da smo istog dana napravili
idiotsku glupost da im pomognemo, ko bi to stigao do Knina do večeri da im
pomogne? Pitanje je ko je, zaista, doneo odluku da krajiško rukovodstvo napusti
Krajinu?'" (Vidi: http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2011&mm=05&dd=17&nav_id=512783;
stranica posjećena 30. 7. 2021.)
Dakle, posve je jasno kako je ova bježanija
bila dio plana koji je skrojen u vojno-političkim krugovima srpske
paradržave, te da je evakuacija civilnog stanovništva s okupiranog hrvatskog
područja uvježbavana mjesecima ranije, a posebice intenzivno poslije blistavo
izvedene vojno-redarstvene akcije 'Bljesak'.
Brojna dokumenta – prije svega ona što ih je
prikupio i u svojim knjigama objavio Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata zahvaljujući stručnom i marljivom radu
ravnatelja dr. sc. Ante Nazora i
njegovih suradnika, nedvojbeno potvrđuju ovu činjenicu. Postoji bezbroj materijalnih dokaza o tomu
iz samih arhiva terorista (primjerice, snimka jedne od takvih vježbi evakuacije
civila iz srpnja 1995. godine, u mjestu Tržić na Kordunu: https://www.youtube.com/watch?v=UYjh3aAvczc&ab_channel=ARHIVIST).
(Vidi: REPUBLIKA HRVATSKA I DOMOVINSKI RAT
1990.-1995. DOKUMENTI; Dokumenti vojne provenijencije ‘Republike Srpske
Krajine’ i Dokumenti institucija pobunjenih Srba (s prijepisima
originalnih dokumenata iz arhiva) u 16 knjiga. (Detaljnije na: http://centardomovinskograta.hr/?page_id=20;
stranica posjećena 30. 7. 2021.)
U takvom ozračju, napori koje su hrvatske
vlasti i sam predsjednik dr. Franjo Tuđman činili kako bi uvjerili srpsko
stanovništvo da ostane u svojim selima i gradovima jamčeći im sigurnost i
zaštitu, imali su ograničen domet. Oni su (kao i u godinama okupacije), ipak
više vjerovali svojim vođama nego hrvatskoj državi.
Nikako se ne smije zanemariti da je najveći
broj za rat sposobnih muškaraca s okupiranih područja sudjelovao u agresiji, te
da je veliki dio njih počinio zločine i okrvavio ruke, pa tu svakako treba
tražiti dodatne motive koji su ih naveli da pobjegnu prije dolaska Hrvatske
vojske. Dokumentarni
film 'Amarcord' 1 i 2 (redatelja Pavla Vranjicanija,
koji se može i danas pogledati na YouTube-u (https://www.youtube.com/watch?v=soool8vYiaY&ab_channel=machinehead; https://www.youtube.com/watch?v=vxVJhSXatGg&ab_channel=machinehead),
svjedoči o tomu kako je tekao "egzodus" i to zabilježeno na licu
mjesta, okom kamere (9., 10. i 11. kolovoza 1995.). Prvoga dana, granicu
prelaze luksuzni automobili i džipovi u kojima se nalazi "viša klasa"
– vojni i politički dužnosnici, novopečeni "biznismeni" i
"snalažljiviji" pojedinci, uglavnom društvena krema, odnosno
imućni "krajišnici" kojima je rat dobro došao kako bi se materijalno
okoristili pljačkom, lopovlukom i švercom. Sutradan na red dolazi "srednja
klasa". Za volanima su (kao i dan prije) isključivo vojno sposobni
muškarci koji su za potrebe putovanja ratne uniforme zamijenili civilnim
odjelima. Traktora i sirotinje još uvijek nema. Oni na red dolaze tek trećeg
dana (11. kolovoza). Tako je u kratkim crtama tekao planirani i organizirani
"egzodus" iz "srpske krajine".
O tim događajima prilično vjerne opise možemo
pronaći i kod nekih srpskih autora – aktera agresije i terorizma, primjerice, u
knjizi general-majora Milisava Sekulića (Knin je pao u Beogradu,
Bad Vibel - Njemačka, 2000.), operativca koji je iz Beograda kao visoki oficir
"JNA" bio upućen u "srpsku vojsku krajine". Sekulić (koji je inače uvjereni velikosrbin i
žali zbog poraza), tvrdi kako je štab krajinske paravojske znao točno dan i sat
početka operacije 'Oluja', te da je umjesto borbe naredio evakuaciju
stanovništva, što je njihov "vrhovni savet odbrane" obznanio svojom
odlukom od 4. kolovoza 1995. godine u 20,00 sati.
Unatoč svemu, iz Beograda i srpskih
izbjegličkih krugova uslijedila je kuknjava o "etničkom čišćenju", pa
čak i "genocidu" koji je izvršen nad "krajinskim"
Srbima – dakako, uz enormno uvećane brojke "proteranih Srba" i potpuno
zanemarivanje svega onoga što se na području Republike Hrvatske događalo vezano
za srpski terorizam i barbarsko haračenje u razdoblju od 17. kolovoza 1990., do
4. kolovoza 1995. godine.
A dogodilo se dosta toga. I ništa
nije započelo 4. kolovoza 1995. godine, nego mnogo ranije, već s prvim
velikosrpskim mitingom u Kninu, 28. veljače 1989.
Ljudske žrtve kao najteža ali i
neizbježna posljedica rata
Srpski agresor ubio je u Hrvatskoj više od
15.000 osoba (od čega 1.077 civila nesrpske nacionalnosti samo u UNPA zonama
koje su tobože bile "zaštićene" od snaga UN-a), srušio desetke tisuća
kuća i uništio 180.000 domova, veliki broj crkava, bolnica, knjižnica, škola,
domova zdravlja, objekata koji su zaštićeni kao spomenici kulture, devastirao
čitave regije (istočna i zapadna Slavonija, Kordun, Banovina, Lika, sjeverna i
južna Dalmacija), sravnio sa zemljom Vukovar, teško oštetio (danonoćnim
granatiranjem) brojne druge gradove (Osijek, Gospić, Karlovac, Slunj, Slavonski
Bod, Županju, Dubrovnik, Zadar i druge), razrušio infrastrukturu i
gospodarske objekte, protjerao preko pola milijuna osoba sa svojih ognjišta, na
tisuće civila i branitelja otjerao u logore gdje su zvjerski mučeni, ponižavani
i ubijani (dio završio i u logorima u Srbiji), uzrokovao goleme patnje i
stradanja, uz tisuće invalida i trajno traumatiziranih, provodio sustavna
silovanja stotina zatočenih žena i djevojčica, na najprimitivnije načine
seksualno zlostavljao stotine zarobljenika, itd., itd.
Bestijalni zločini i masakri u Vukovaru,
Borovu Selu, Borovu Naselju, na Ovčari, u Lipovači, Lušcu, Ćelijama, Tovarniku,
Dalju, Erdutu, Aljmašu, Lovasu, Sotinu, Tordincima, Bogdanovcima, Berku,
Đulovcu, Škabrnji, Širokoj Kuli, Voćinu, Četekovcu, Čojlugu, Balincima,
Graboštanima, Stublju, Kozibrodu, Majuru, Kostrićima, Kuljanima, Strugi,
Zamlaći, Dragotincima, Kraljevčanima, Petrinji, Skeli, Baćinu, Nadinu, Lovincu,
Jasenicama, Smoljancu, Slunju, Joševici, Saborskom i brojnim drugim
mjestima svjedoče o razmjerima srpskog naci-fašističkog ludila i
destrukcije.
Gotovo da nema naselja na ratom okupiranom
području u kojem agresor nije izvršio zločin. Do jeseni 2015. godine, u
Republici Hrvatskoj otkriveno je 149 masovnih grobnica, ali to, nažalost, nije
konačan broj. Beograd podatke o nestalima daje na kapaljku (onda kad i koliko
im to s obzirom na političke interese odgovara), dok hrvatski građani srpske nacionalnosti
koji znaju za sudbine mnogih žrtava iz raznih razloga ne žele dati informacije.
Agonija onih koji već gotovo 30 godina traže kosti svojih najbližih, nastavlja
se. I, da se ne zaboravi: "JNA" i četnici bili su u čvrstom savezu i
skupa su uzrokovali patnje i stradanja milijuna civila na području bivše SFRJ
90-ih godina, što samo po sebi pokazuje kako su priče o bilo kakvom antifašizmu
u srpskom narodu ništa drugo do najobičnija tlapnja koja nema nikakvog dodira
sa stvarnošću.
Bio je to rat protiv civila, kako s pravom u jednom od
najčitanijih hrvatskih dnevnika piše ratni načelnik Glavnog stožera saniteta
MORH-a dr. Andrija Hebrang koji je 2014. godine u Zagrebu
predstavio svoju knjigu Zločini nad civilima u
srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku.
Prema podacima dr. Hebranga, agresor je u
Hrvatskoj ubio više od 8.000 civila (i 6.891 vojnika), od čega su
gotovo polovina žene i djeca, čak 47% ubijenih civila starije je od
60 godina, dok je među 30.520 teških ranjenika također više civila nego
vojnika. Na srpskoj strani, ubijeno je nekoliko desetaka civila (što priznaje i
sam Savo Štrbac, koji kaže da je "pravih civila
među poginulima bilo zapravo 80", ostali su bili naoružani civili). Prema
podacima DORH-a, tijekom rata je ubijeno 47 srpskih civila, što je dovoljan
dokaz kako je riječ o pogibijama u ratu i pojedinačnim zločinima hrvatske
strane, za razliku od masovnih, sustavnih i planiranih zločina
srpsko-crnogorskog agresora.
(Opširnije: Večernji list od 30.07.2016.; komentar dr. Andrije Hebranga; http://www.vecernji.hr/hrvatska/nije-dopustivo-primjenjivati-jednaka-mjerila-na-agresora-i-zrtvu-1103023;
stranica posjećena 1. 8. 2021.)
Budući da su
ljudski gubici najosjetljivije i najbolnije pitanje, evo što o žrtvama na
području napadnute Hrvatske kaže izvor iz Hrvatskog
memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata - institucije koja se već
17 godina bavi znanstvenim istraživanjima vezano za ovu problematiku.
"'U bazi
podataka Centra su imena 13.914 osobe na, uvjetno rečeno, hrvatskoj strani za
koje se pretpostavlja da su smrtno stradale, od toga je 8257 hrvatskih
branitelja, a 5.657 civila', kaže za RSE ravnatelj Centra Ante Nazor,
naglašavajući da su to trenutačne brojke, koje će se sigurno još mijenjati.
Tome valja pridodati 1.093 osobe (428 hrvatskih
branitelja i 665 civila) koje se prema podacima Uprave za zatočene i nestale Ministarstva
hrvatskih branitelja iz studenoga 2016. još vode kao nestale, tako da bi ukupni
broj stradalih i nestalih s hrvatske strane bio 15.007 osoba.
Na području pod
kontrolom samoproglašene 'Republike Srpske krajine' (RSK), ukupni broj
stradalih i nestalih je 7.204 osobe.
'Prema podacima
iz listopada prošle godine, stradale su 6.304 osobe, a 900 osoba srpske
nacionalnosti (petoro vojnika i 895 civila) vodi se kao nestale. Od tog broja
6127 je srpske narodnosti - 395 pripadnika JNA, 3.086 pripadnika Srpske vojske
Krajine, MUP-a RSK i srpskih paravojnih postrojbi i 1.782 civila. Za 864
poginule osobe s tog popisa status nije poznat. Preostalih 1.077 smrtno
stradalih osoba na okupiranom području Hrvatske 1991 - 1995. su nesrpske
narodnosti (od toga 821 Hrvat, 78 Muslimana/Bošnjaka, 25 Mađara itd.)', kaže
Nazor."
(Vidi: https://www.slobodnaevropa.org/a/hrvatska-ljutski-gubici/28976312.html;
stranica posjećena 1. 8. 2021.)
Ovdje treba
napomenuti kako citirani podaci potječu iz siječnja 2018. godine, te da dr.
Ante Nazor i HMDCDR i dalje nastavljaju s istraživanjima, pa i utvrđivanjem
sudbina i okolnosti stradavanja svake pojedinačne žrtve (neovisno o statusu i
nacionalnosti) koja je smrtno stradala na području Republike Hrvatske uslijed
ratnih okolnosti u razdoblju 1991. - 1995.
Kad se govori o
ratnim žrtvama u Hrvatskoj, mora se uzeti u obzir da je agresor izravno odgovoran
i za smrt stotina Srba koji su ginuli od njihovih granata - u Vukovaru,
Osijeku, Karlovcu, Gospiću i drugim mjestima i bili masakrirani tijekom
njihovih akcija etničkog čišćenja kao kolateralne žrtve, te da su mnogi od njih
ubijani i na okupiranim područjima, bilo u međusobnim obračunima, pod optužbama
kako su "neprijateljski špijuni" ili jednostavno zato što su živjeli
u mješovitim obiteljskim zajednicama s Hrvatima.
MOŽDA ĆE VAS INTERESIRATI
Obraćanje srbijanskog predsjednika pokazuje tri stvari, ili se radilo o napadu na koje Srbija nema utjecaja bilo da se radi o organiziranom kriminalu ili o nekim vanjskim snagama tipa Wagnerovaca, dok je on zatečen i nema sve informacije.
02.08.2021.
Ljude zanima crna kronika, što crnja to primamljivija, da u njoj utaže svoje pohlepe, strasti, nevolje, strahove. Takav mentalni sklop nacije hrani hrvatske političare na čelu s onim koji bi trebao biti primjer i nažalost u natapanju crnilom, doista jest.
02.08.2021.
Čini se ponekad kao Sizifov posao pokušati dokučiti na koji način šira javnost ocjenjuje političare, kandidate za političke funkcije ili državne dužnosnike.
02.08.2021.
Javna je tajna kako hrvatska prehrambena industrija godinama sanja dugoročnu strategiju i sanacijski proces, kojom bi dobila novi zamah za naredno desetogodišnje ili duže razdoblje.
02.08.2021.
Ivan Brodić energetski stručnjak i glavni urednik portala EnergyPress na svojim je društvenim mrežama napisao zanimljivo stajalište i analizu aktualne plinske afere.
02.08.2021.
Tjedan dana od crnogorskih izbora slažu se kombinacije za saziv vlade. Bez obzira kakve one bile, činjenica je da su pobjednici izbora manjine, a tamošnja stabilna hrvatska manjina nije samo glas, već ključna poluga bez koje se ne može ni kilometar dalje.
02.08.2021.
U razdoblju između 2009 i 2022. godine Hrvatska ima 30 posto manje stranih investicija nego li Srbija, a u Srednjoj Europi jedino je Slovačka iza nas, dok druge zemlje imaju više stotina postotaka više takvih investicija.
02.08.2021.
Zašto rektor Sveučilišta u Zagrebu Stjepan Lakušić ne potvrđuje akademika Stjepana Ćosića za v.d. dekana hrvatskih studija ako ga je vijeće izabralo?
02.08.2021.
Kristova smrt na križu koje se spominjemo na Veliki petak za kršćane je smrt u drugom licu, smrt najbliže osobe, ali istovremeno i smrt koja daje život. Smrt za vjernike nije dokrajčenje, nego se život preobražava i postaje istinskim životom.
02.08.2021.
Đukanović je propustio izgraditi strategiju i institucije koja bi ojačala nacionalni identitet, narod koji bi bio kralježnica obnovljene države i stoga ostaje opasnost daljnje asimilacije crnogorskog nacionalnog tkiva u jedan davni, ali vječni san.
02.08.2021.
Ova web stranica koristi kolačiće
Kolačiće koristimo za prilagođavanje sadržaja i oglasa, za pružanje značajki društvenih medija i za analizu prometa. Također dijelimo informacije o vašoj upotrebi naše web-lokacije s našim društvenim medijima, oglašivačkim i analitičkim partnerima koji ih mogu kombinirati s drugim informacijama koje ste im dali ili koje ste prikupili iz upotrebe svojih usluga.
