Nositi ili ne nositi masku - pitanje je sad.
Ova "hamletovska" dilema obilježila je proteklih
mjeseci naš javni i medijski prostor i pretvorila se u moćno oružje političke
borbe, od saborske dvorane preko vodećih medija do Interneta i društvenih
mreža. Čovjeku koji pokuša zauzeti nepristran i objektivan stav čini se kao da
je u minskom polju i da ga svaki pogrešan korak može skupo stajati, a što je
najgore, potraga za istinom je (kao i obično) vrlo rizičan i neizvjestan proces
nakon kojeg nikad ne može biti posve siguran je li došao do cilja ili ne.
Isključivi
smo i "nabrijani" do krajnjih granica, jedino je problem u tomu što
energiju trošimo na trivijalne i marginalne pojave i fenomene. Da smo tako
zagrijani i orni kad su u pitanju nacionalni interesi i opće dobro, gdje bi nam
bio kraj!
Svađamo se,
gložimo, optužujemo, klevećemo jedni druge, istresamo žuč, ogorčeni smo,
kukamo, žalimo se, žestimo, nadmećemo se u tomu tko je pametniji a u prosjeku
ispadamo svi mnogo gluplji nego mislimo da jesmo. U stanju smo u trenu od muhe
napraviti slona i onda se gorljivo posvetiti toj fatamorgani iscrpljujući se do
krajnjih granica. Naša lakovjernost i sklonost da sve što objave mediji uzmemo
zdravo za gotovo (čast izuzecima) dodatno nas "obogaćuje" novim
spoznajama koje potom zastupamo kao vlastite stavove. Spremni smo "skočiti
u oči" jedni drugima gložeći se oko stvari o kojima nemamo pojma i ne
vidimo nikakav problem u tomu što imamo gotov, konačan i sasvim decidiran stav
i u sferama za koje smo totalni laici.
Ne priznajemo
nikakve autoritete niti kompetencije drugih, izražavamo masovno nepovjerenje u
znanost i nema onoga što nismo u stanju relativizirati. U prosjeku svaki drugi
- treći Hrvat o sebi misli da je barem Einstein (ako ne i pametniji). Dakle,
skromnost i poniznost nam nisu vrline, iako se u velikom postotku kunemo u
svoju kršćansku - katoličku vjeru i dobre namjere prema bližnjima i Hrvatskoj.
Napuhavanje
umjetno produciran dileme "nositi ili ne nositi masku" ovih dana
dostiže (čini se) vrhunac. Taj komadić tkanine (ili čega već) koji je
namijenjen pokrivanju usta i nosa ne bi li se smanjila emisija aerosola,
odnosno kapljica iz usta i nosa koje su (kako stručnjaci tvrde) kod zaraženih
nositelji virusa COVID 19, postao je kamen spoticanja u našem društvu; oko toga
se "lome koplja" i "bije boj" baš kao da je u pitanju neka
vitalno važna stvar od koje nam ovise životi i budućnost. A nije tako. Svi
znamo da nije tako. Pa ipak veliki dio onih koji su na Internetu sudjeluje u
tom cirkusu i nadmudrivanju. Sve smo ispolitizirali, pa i taj nesretni virus za
kojeg bi neupućeni promatrač slušajući sve što govore i pišu naši antivakseri zacijelo pomislio kako je
među nas stigao ne iz Kine, nego iz Plenkovićevog ili Beroševog laboratorija
skrivenog negdje u tajnim prostorijama HDZ-a. Ne bi bilo loše malo ohladiti
glave i prizvati se pameti. Ne bi bilo loše.
Budimo
pošteni i prema sebi i drugima, pa u konačnici i prema činjenicama i istini
(koliko god nam se to činilo imaginarnim) i priznajmo: mi u Hrvatskoj kroz svih
ovih godinu i pol dana pandemije, imali smo blaže i liberalnije mjere nego
većina zemalja "zrele demokracije". Nikad nije bilo strogog
lockdowna, policijskog sata, rastjerivanja prosvjednika šmrkovima ili uz pomoć
policije, masovnih uhićenja i premlaćivanja, racija - ali ni to nije dovoljno.
Mnogi među nama su ogorčeni i frustrirani, a ima i ne mali broj onih koji vode
kampanju protiv medicinskih djelatnika, liječnika-specijalista, znanstvenika i
tu se ne rijetko ne biraju riječi. Svaka izjava nekog čudaka ili hipohondra
koji nastoji na sebe skrenuti pozornost, među takvima ima veću težinu nego sva
uvjeravanja struke i to znanstvenika koji su u svoje obrazovanje i istraživanje
utrošili desetljeća učenja i rada.
Na kraju
dolazimo do apsurda, da agresivna manjina koja ne poštuje struku i ne vjeruje
službenoj medicini, nastoji silom - upadima u prostore škola, uličnim neredima
i stvaranjem ozračja kaosa provesti svoju volju pod krinkom obrane svojih
"ljudskih i građanskih prava". Dakako, ovdje se postavlja pitanje:
Imaju li svoja prava i oni drugi građani, ona većina koja ne upada u škole i ne
izlazi na ulice ili su ljudska prava rezervirana samo za antivaksere, antimaskere
i njihove istomišljenike?
Iz neke
neutralne pozicije, moglo bi se reći kako bi najbolje bilo pustiti ljudima na
volju: ako žele neka nose maske, a ako ne, ne moraju. No, time nismo ni
izdaleka riješili sve dileme - naprotiv, tek smo ih počeli otvarati. Krenimo od
toga da je nositi ili ne nositi masku pravo izbora, odnosno stvar pojedinca, te
da je s tog stanovišta svaka uredba ili odluka kojom ga se obvezuje istu nositi
na licu kršenje njegovih ljudskih prava i sloboda. U redovnim okolnostima, ako
bi se ljude sililo na takvo što bez potrebe i razloga, ovaj bi se argument
mogao uvažiti, međutim, u slučajevima kad je posrijedi opasnost po javno
zdravlje kao sada, on otpada.
Naime, širiti
zarazu i zaraziti ljude oko sebe bilo čime (pa i virusom COVID 19 - što god o
njemu mislili), ne spada u ljudsko pravo i takvo što se ne smije dopustiti
nikom. Dakle, pravo osobe na nenošenje maske nije niti može biti veće ili
važnije od prava druge jedinke društva koja ima pravo ne biti zaražena virusom
koji joj upravo ona može prenijeti.
Uostalom, u
našem Ustavu i zakonu o Civilnoj zaštiti stoje odredbe koje jasno govore o tomu
da se u izvanrednim okolnostima kad prijeti ugroza javnog zdravlja mogu
ograničiti građanska prava i slobode kako bi se suzbile zaraze i njihove negativne
posljedice po društvo. I tu je teško pronaći razložan argument protiv, ako
želimo objektivno prosuđivati.
Jednako tako,
moramo shvatiti i razumjeti jednom za svagda, kako nitko od nas (pojedinaca, članova
ovog društva), koliko god mislili da smo pametni i da smo u pravu, nije mjerilo
svih stvari, niti mu je dopušteno krojiti pravila prema svome nahođenju i
kriterijima neovisno o pravima i interesima drugih.
Pretpostavimo
situaciju u kojoj bi se svi tako ponašali. Što bismo dobili? Anarhiju,
bezvlašće, džunglu u kojoj bi na kraju zavladalo pravo jačega. Želimo li to i
je li produktivno ponašati se u korist vlastite štete? Misli li tko kako će
svoje anarhične nakane i rušilačke porive sakriti iza tragikomičnih tvrdnji o
nekom tobožnjem "otporu" koji se mora pružiti "gospodarima
svijeta", onima koji planiraju "ovladati našim umovima"?
Povijest nam
govori kako ljudski um još nitko nije zarobio, niti je uspio ovladati razumom i
voljom pojedinca u toj mjeri da bi se shvatile ozbiljno te katastrofične
najave. Na kraju, kad bi to kojim slučajem nekoj nadnaravnoj sili i pošlo za
rukom, koja bi bila svrha ovog zahvata i kakva korist od tog projekta?
Kad već
govorimo o svojim pravima i o slobodi do koje nam je toliko stalo, upitajmo se
barem ponekad koliko sami doprinosimo vlastitom zarobljavanju svoga tijela i
uma - svatko od nas pojedinačno i svi skupa - bezglavo trčeći za svakom
novotarijom koju nam ponude mediji i usvajajući ponuđene i nametnute obrasce
ponašanja, življenja, promišljanja? Naša malograđanska svijest i sklonost
hedonizmu i potrošnji određuju nam granice (ne) slobode a da toga nismo niti
svjesni, ali smo skloni uvijek tražiti krivca na drugoj strani, umjesto da se
okrenemo s k sebi i preispitamo vlastite stavove, vrijednosti do kojih (ne)
držimo i postupanja.
No, vratimo se
u našu svakodnevicu ispunjenu apsurdima i napuhanim "senzacijama" u
kojoj mnogi marginalci love svojih "pet minuta slave" (one medijske),
pa i na takvim tričarijama kao što je otpor nošenju zaštitnih maski.
Medijski
prostor je upravo ovih dana zasut novim "aferama" koje se nižu kao na
filmskoj traci, a jedno od ključnih mjesta zauzimaju maske - zaštitne maske
koje bi prema preporukama HZJZ i Nacionalnog stožera civilne zaštite trebali
nositi tamo gdje nema međusobne distance (od najmanje 2 metra), zbog
sprječavanja širenja pandemije COVID 19.
"Puklo" je u osnovnoj školi u
Krapinskim Toplicama, gdje se jedan od roditelja usprotivio toj uredbi i
zabranio sinu (učeniku škole) nošenje maske, nakon čega ovaj nije pušten u
učionicu. I nastala "frka". Otac učenika kojem je "zabranjeno
školovanje" (jer tako je protumačio odluku ravnatelja da se njegovu sinu
ne dopusti ulaz u prostor škole bez maske) okupio je oko sebe dvoje - troje
pristaša i "prosvjed" je započeo. Antimaskeri
(kako odnedavno zovu ovu vrstu buntovnika) nisu ostvarili svoj naum - iako se
njih troje - četvero okuplja već nekoliko dana ispred škole u Krapinskim
Toplicama. Nitko od roditelja preostalih 307 učenika ne prosvjeduje i njima
maske nisu problem, ali nekoliko antimaskerauspjelo je pred školu dovesti policiju i zaštitare, a djeci prirediti
neželjeni show i sve ih uznemiriti. Ravnatelja škole nazivaju
"Hitlerom", školsku spremačicu "njegovom mladom", negoduju,
izvikuju parole, psuju.
A o čemu se
ustvari u ovom slučaju radi? Prema preporukama gore navedenih ovlaštenih institucija
i odluci Ministarstva znanosti i obrazovanja, u zajedničkim prostorima osnovnih
škola obvezno je nošenje zaštitnih maski na licu za djecu od 5. do 8. razreda
kako bi se koliko-toliko preveniralo širenje virusa. U slučaju škole o kojoj je
riječ (u Krapinskim Toplicama), učenici starijih razreda imaju obvezu nošenja
maske u hodniku - prigodom dolaska u školu i napuštanja iste - što prema
riječima ravnatelja traje vrlo kratko (oko 2 minute - dakle, cca 4 minute
nošenja maske dnevno), ali, eto, to je najednom za neke roditelje (ne za djecu,
nego roditelje!) "veliki problem". Stvar je utoliko zanimljivija, što
su prošle (2020. godine) mjere bile daleko rigoroznije i maske su se u istoj
školi nosile stalno tijekom nastave, ali nitko, pa ni otac koji se pretvorio u "buntovnika"
tada nije imao primjedbi, dok danas tvrdi kako njegovom djetetu "maska
ugrožava zdravlje i otežava disanje".
Najava
"lančane reakcije" naših antimaskera
stigla nam je prije dan-dva iz Sinja. Tamo je, naime, gradonačelnik Miro Bulj preporučio lokalnom Stožeru
civilne zaštite da školska djeca u ovom gradu jednostavno odbace maske, što su
ovi po automatizmu prihvatili. Budući da je kad je u pitanju Bulj (što je
općepoznato) riječ o prvoklasnom stručnjaku za sve i svašta (pa i za
pandemiju), ne treba se čuditi što on uvijek "zna više" i "vidi
dalje". Na nesreću, nisu ga poslušali - ni djeca ni ravnatelji škola. A taman
je smislio kako će opet u žižu javnosti i pred kamere i ubrati pokoji politički
bod tjerajući kontru "HDZ-ovom Stožeru koji nema pojma ni o čemu".
Nije fer što su mu to minirali. Sinjani su nepredvidivi i ne rijetko pozitivno
iznenade.
Još jednom se
potvrdilo da nema te pojave ili događaja - pa radilo se i o trivijalnim i
beznačajnim sitnicama - koju naši vrli političari i borci za saborski stolac
ili kakvu drugu funkciju nisu u stanju ispolitizirati ne bi li se domogli koje
minute u televizijskim informativnim emisijama. Na valovima COVID-a
"surfaju" mnogi i uopće ih nije briga što je njihovo znanje vezano za
ovu temu ravno nuli. Tvrdoglavost je to i upornost koja fascinira.
Zagorje
"potresa" afera što ju je smišljeno i iz tko zna kojih razloga
izazvao otac jednog učenika, jer čovjek očito smatra kako ima pravo biti iznad
zakona i da za njega i njegovo dijete ne vrijede pravila kojih se drže svi
drugi roditelji i učenici. Najprije je organizirao divljački upad nekoliko
odraslih osoba (antimaskera) u
učionice osnovne škole u Krapinskim Toplicama što je nečuveno i u Hrvatskoj se
(koliko je poznato) do sada nije događalo. Za takvo nasilje i primitivizam
opravdanja nema. Ali nema ni razloga dizati taj događaj na razinu nacionalnog
problema broj jedan. No, mediji u stalnoj utrci za bizarnostima i senzacijama
to čine.
Antimaskersku aferu "Krapinske
Toplice" možemo pratiti gotovo iz sata u sat. U četvrtak (16. rujna 2021.
godine), kako mediji javljaju, Kristijan
Gaćina (otac - antimasker koji ne
dopušta svome djetetu Nikoli nošenje maske) sa sinom je bio ispred škole, kako
bi dao do znanja da mali svim srcem "želi u školu, ali ga se ne
pušta" jer se "zločesti" ravnatelj drži propisa. Na 50-ak metara
od njih dvojice statirala je tek jedna antimaskerica
dok su pred zgradom škole to su vrijeme bila dva zaštitara i četiri policijska
službenika. U posljednja dva dana Gaćini su u pomoć došle još 3 - 4 osobe za
koje roditelji učenika ne znaju tko su i odakle, niti imaju djecu u školi pred
kojom "prosvjeduju".
Na kraju sve
skupa i nije ispalo tako bezazleno, jer djeca borave u školi i uče u izvanrednim
okolnostima zahvaljujući jednom čudaku koji je umislio kako može krojiti
pravila ponašanja i silom istjerivati "pravdu". "Slučaj
Krapinske Toplice" završio je i u "Otvorenom" (HTV 1 program),
gdje smo od psihologa i pedagoga imali prigode čuti kako će se učenicima
spomenute škole uz pomoć mobilnih timova stručnjaka pružiti sva potrebna pomoć
kako bi što bezbolnije podnijeli ovo stanje u kojem se trenutačno nalaze.
Dakako,
svatko ima pravo na prosvjed, ali ne i na nasilne upade u škole i ometanje
nastave. Ima se pravo i ne poštivati pravila i zakone države u kojoj se živi, ali
se za takvo ponašanje mora snositi posljedice.
I na kraju
jedno ne tako nevažno pitanje:
Tko će
platiti angažiranje policije, zaštitara i svih onih stručnjaka koji će raditi
na otklanjanju posljedica svega što je u Krapinskim Toplicama svojim ponašanjem
izazvao Kristijan Gaćina? Tko će
snositi posljedice vezano za frustracije i traume izazvane kod djece koja su
promatrala nasilni upad u školu i sve to se poslije toga događalo? Tko će
odgovarati za to što je djetetu spomenutog antimaskera
(Kristijana Gaćine) narušena
privatnost, a on sam izložen javnosti i odvojen od kolega i kolegica s kojim
dijeli školske klupe?
Tko?
Žalimo se na
"traume" uzrokovane pandemijom COVID 19. Komu smo se žalili i protiv
koga smo prosvjedovali kad su nas ubijali 90-ih godina prošlog stoljeća, onda
kad smo u svojim selima i gradovima bili mjesecima izloženi udarima granata i
zračnih bombi, dok su u Zagrebu, Karlovcu, Osijeku, Gospiću, Slavonskom Brodu i
drugim mjestima diljem Hrvatske civili svaki čas bježali u skloništa, svi
redom, pa i starci i žene s djecom?
Ako su
posljedice dezinficiranja ruku, držanja distance, nošenja zaštitnih maski,
odlaska u izolaciju ili na testiranja tako strašne da nam stvaraju traume, mi
koji smo doživjeli i preživjeli onih pet godina rata zacijelo smo već odavno
potpuno poludjeli!
Nije istina
da su maske beskorisne - jer da ničemu ne služe, ne bi ih oduvijek nosili
kirurzi i ne samo kirurzi nego i drugo medicinsko osoblje u svim prostorima
gdje se operiraju pacijenti ili nalaze oni s narušenim imunitetom. Isto tako,
laž je kako je njihovo nošenje štetno. Da je to točno, koliki bi bio prosječni
životni vijek jednog kirurga ili bilo kojeg drugog medicinara koji većinu svog
radnog vremena provodi s maskom na licu?
Nikoga tko
ima smetnje s disanjem i iz opravdanih razloga ne može nositi masku, na to se
ne nagoni. Treba biti pošten i uvijek govoriti istinu, neovisno o ideološkim i
bilo kakvim drugim svrstavanjima i stavovima, jer stanje u kojem se nalazimo
uzrokovano je djelovanjem virusa, a ne bilo čijom voljom ili političkom
odlukom.
U demokraciji
je sve legitimno osim kršenja zakona. Ne vjerujete doktorima? Nemojte odlaziti
kod njih, nego se snalazite kako znate i umijete kad vam se što dogodi! Ne
želite se cijepiti? Nitko vas na to ne prisiljava, ali imajte uvijek na umu: ljudi oko vas imaju pravo ne biti zaraženi,
jednako kao što vi imate pravo ne primiti cjepivo. To je u suštini vrlo
jednostavna stvar i ne treba je mistificirati i skrivati iza bilo kakvih
"globalnih urota" i sličnih gluposti u koje više ne vjeruju ni mala
djeca. Bajke o čipovima i sličnim glupostima nisu za ozbiljnu raspravu i na to
pametni ljudi ne troše energiju, ali ima onih koji se takvim tlapnjama služe
kako bi stvorili ozračje kaosa i nesigurnosti. Oni koji dežuraju na društvenim
mrežama i portalima i tamo istresaju svoje frustracije obuzeti vlastitim
fiksacijama i vođeni bolesnim nagonima ne čine dobro ni sebi ni drugima i
uporno truju javni i medijski prostor. Na sreću, oni još uvijek nisu mjerilo
ovog društva niti predstavljaju većinu.
Ostaje nam
ipak upitati se: Jesmo li pomalo razmaženi i bezobrazni i što će se dogoditi
ako se (ne daj Bože!) dogodi neka ozbiljnija katastrofa nakon koje ćemo se s
nostalgijom sjećati ovih protuepidemijskih mjera? Što ćemo onda i tko će biti
dežurni krivac?
Dok nam je
nošenje zaštitne maske jedan od glavnih problema, na konju smo, jer to znači da
stvarnih i ozbiljnih još uvijek nemamo.
