Odlučeno je da će Brodarski institut prestati s djelatnošću. Preostalih 12 zaposlenika, formalno zaposlenih pri Hrvatskoj brodogradnji – Jadranbrodu, dobilo je obavijest da će biti proglašeni tehnološkim viškom, što znači gubitak radnih mjesta.
Očekivani epilog
Tu je informaciju Telegramu potvrdio i Ruđer Friganović, direktor državne tvrtke Hrvatska brodogradnja – Jadranbrod pod čijom su kapom posljednjih godinu dana kao odjel istraživanja funkcionirali ostaci Brodarskog instituta. Odluka će postati pravomoćna za osam dana i označit će završetak djelatnosti Instituta osnovanog prije 77 godina.
“Odluku o ukidanju organizacijske jedinice Istraživanje i razvoj u tvrtki Hrvatska brodogradnja – Jadranbrod donio je direktor društva, a radi nepostojanja uvjeta za daljnje obavljanje iste djelatnosti, čime prestaje i potreba za radom svih zaposlenika tog odjela. Djelatnici su upoznati s odlukom”, odgovara nam Friganović.
“Brodarski institut je u likvidaciji gotovo četiri godine i ne obavlja tu djelatnost, pa u tom kontekstu za Brodarski institut gašenje radnih mjesta ne znači ništa. Djelatnost hidrodinamskih ispitivanja se više neće obavljati u okviru tvrtke Hrvatska brodogradnja – Jadranbrod”, navodi Friganović za Telegram.
Bogata povijest
Institutom osnovanim 1948. dičila se cijela Jugoslavija. Prema podacima iz Tehničke enciklopedije, nakon devastacije brodogradilišta i prateće industrije u II. svj. ratu, a iz želje za izgradnjom jake obrambene flote, počela se razvijati zamisao o novom znanstvenom pristupu razvoju i projektiranju brodova, brodogradilišta, pomorstva i ratne mornarice. Ministarstvo narodne obrane SFRJ postupno je razvijalo strukturu za ostvarivanje te zamisli, a dio je činio Brodarski naučni institut, osnovan 1948. pod Centralnom upravom brodogradnje. Osnovan je na prijedlog doajena hrvatske brodogradnje Stanka Šilovića, te Josipa Šretnera i Antona Jagodnika. Šilović je bio prvi voditelj i direktor instituta (1948–51. i 1953–57) te pokretač publicističke djelatnosti i časopisa Brodogradnja, koji je u sklopu instituta izlazio 1951−67. i 1992−2013. U Zagrebu su na površini većoj od 130 000 m2 u sljedećim godinama izgrađeni i opremljeni: upravna zgrada (1954), četiri hidrodinamička bazena (mali, veliki, brzi te okrugli bazen), dva kavitacijska tunela (izrađeni u tvornicama 3. maj u Rijeci i TPK u Zagrebu) te mnogobrojni laboratoriji.
Brodarski naučni institut ujedinjen je sa splitskim Mornaričko-tehničkim institutom u Upravu za mornaričko-tehnička istraživanja sa sjedištem u Splitu 1956., u kojoj je poslovao uz Institut za mornaričko naoružanje i elektroniku te Odjeljak za studij i gradnju brodova. Nakon ujedinjenja svih jedinica u Zagrebu pod nazivom Uprava mornaričko-tehničkih instituta 1959., u njezinu sastavu djelovali su Institut za brodsku hidrodinamiku, Institut za mornaričko naoružanje i opremu te Institut za brodogradnju. Ti su instituti 1967. kadrovski i materijalno ujedinjeni u Brodarski institut pod vodstvom → Žarka Alujevića, koji je bio direktor do 1973. Na Alujevićev prijedlog institut je 1967. postao samostalna znanstvena ustanova JNA s djelomičnim samoupravljanjem te vlastitim financiranjem, a radove je od tada, osim s osnivačem, ugovarao i s raznim poduzećima iz zemlje i inozemstva.
Agonija duga tri desetljeća
Osamostaljenjem Hrvatske, 1992. pretvoren je u samostalno poduzeće u stopostotnom vlasništvu države.
U ratnim godinama Institut je povećavao borbenu spremnost vojske, modernizirana je jedina preostala diverzantska podmornica u Splitu, razvijena su borbena oklopna vozila, dovršeni projektili za minobacače i upaljači za granate. Prvi prototip borbenoga oklopnog vozila isporučen je HV-u potkraj 1992. Djelatnost Brodarskog instituta u sljedećim je godinama reducirana. Uskoro se prestao financirati iz proračuna, a 1992. registriran je kao društvo s ograničenom odgovornošću u državnom vlasništvu te se orijentirao na komercijalne ugovore iz privatnog i javnoga sektora.
U nedostatku projekata hrvatske brodogradnje kao glavnoga naručitelja poslova, Institut se okrenuo suradnji s HEP-om na poslovima energetskih mjerenja na hidroelektranama, ispitivanjima hidrauličkih modela i dr. Ostvarena je i suradnja s Hrvatskim vodama i Hrvatskim cestama, pa je tako sredinom 1990-ih izrađen i ispitan model tunela Sv. Rok, a aerodinamika strujanja zraka u tunelu bila je prvo takvo ispitivanje u Hrvatskoj.
Nakon godina zanemarivanja i loših poslovnih odluka, 2016. dolazi do prve blokade, a pet godina poslije Vlada je otvorila put za njegovu likvidaciju.
