Bit će to velika proslava u Schengenu u lipnju 2025. Mjesto Schengen se nalazi u jugozapadnom dijelu Luksemburga, male članice Europske unije. Rijeka Moselle čini granicu s Njemačkom i Francuskom. Na ovom graničnom trokutu 14. lipnja 1985. ministri Nizozemske, Belgije, Luksemburga, Francuske i Njemačke potpisali su sporazum o slobodnom prelasku granice bez osobnih kontrola na brodu „Marie-Astrid 2”. Bio je to početak današnjeg „šengenskog prostora", koji sada obuhvaća 25 država EU-a, kao i Norvešku, Švicarsku, Island i Lihtenštajn. Europska komisija (EK) danas voli opisivati putovanja bez kontrole za većinu Europljana kao jedan od „dragulja" europskog ujedinjenja.
Ali, dragulji su u velikoj mjeri izgubili svoj sjaj, a isto bi se moglo dogoditi i lipanjskoj proslavi. Ministar unutarnjih poslova Luksemburga Leon Gloden žali se na susjedne zemlje koje su ponovo uvele nasumične granične kontrole zbog velikog broja migranata.
„To nije prihvatljivo za Luksemburg", rekao je Gloden na sastanku ministara unutarnjih poslova u četvrtak (12.12.2024.).
„Schengen je jedno od najvećih dostignuća EU-a. Ne smijemo dopustiti da granice ponovo postanu fiksirane u glavama ljudi."
Tekuća 2024. je godina s najviše kontrola na unutarnjim granicama otkako je šengenski prostor osnovan prije skoro 40 godina. Njemačka, najvažnija tranzitna zemlja u EU-u, ponovo je uvela kontrole na svim kopnenim granicama sa svojih devet susjednih zemalja. Ovo se nikada ranije nije dogodilo. Od 2015. godine postoje kontrole na južnoj njemačkoj granici s Austrijom kako bi se odvratili migranti koji stižu tzv. balkanskom rutom. Francuska je također ponovo uvela granične kontrole od 2015. godine zbog prijetnje od terorizma, ali su rijetko bivale sveobuhvatno provedene. Većina država koje su uvele kontrole odredila je provjeru identiteta putnika samo za dio svojih granica, piše Deutsche Welle.
Na granicama unutar šengenskog prostora odbija se ulazak u zemlju strancima koji nemaju važeće dokumente ili kojima je zbog prethodnih prekršaja zabranjen ulazak u zemlju. Svatko tko podnese zahtjev za azil direktno na granici ima pravo na privremeni ulazak i bit će odveden u smještaj u prihvatnom centru. Direktno odbijanje svih ljudi koji traže azil nije moguće prema europskom zakonu.
Prošlog ponedjeljka Nizozemska je također uvela granične kontrole za putnike iz Njemačke i Belgije. Gotovo u isto vrijeme ministri unutarnjih poslova EU-a odlučili su da od siječnja u potpunosti uključe Rumunjsku i Bugarsku u šengensku zonu.
Izuzetak je skoro pravilo
Europski parlament i Komisija u više navrata ističu da sustavne provjere identiteta na unutarnjim granicama šengenskog prostora moraju biti „apsolutni izuzetak” i samo „posljednje sredstvo”, kako navodi Šengenskog kodeksa o granicama. Međutim, svaka država članica može uvesti granične kontrole na šest mjeseci, ali o tome mora obavijestiti Europsku komisiju s valjanim obrazloženjem. Kontrole se tada mogu produžiti na najviše dvije ili, u ekstremnim slučajevima, tri godine.
Opravdanje se onda - često uz malo mašte - mora promijeniti. Kontrole se zatim mogu ponovo nastaviti do dvije godine. Europska komisija do sada nije pokretala postupke zbog kršenja graničnog kodeksa, iako neke države kontroliraju granice već deset godina.
Njemačka ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser najavila je da bi sveobuhvatne kontrole na svim njemačkim granicama trebale biti nastavljene na neodređeno vrijeme, sve dok broj pristiglih migranata ne padne na prihvatljivu razinu.
„Sve dok su brojke u Njemačkoj tolike kolike jesu, kontrole će se provoditi. Šengenski prostor je od velikog značaja za Njemačku, ali onda mora postojati i bolja raspodjela izbjeglica."
Spriječiti neovlaštene ulaske na vanjskim granicama
Faeser se poziva na EU-ova pravila za dodjelu azila. Prema njima, tražitelji azila i izbjeglice trebaju biti prihvaćeni u zemljama u koje su najprije ušli, odnosno direktno na vanjskim granicama šengenskog prostora. No to se ne provodi u praksi. Jer, mnogi migranti iz Grčke, Italije, Hrvatske ili Španjolske odlaze u sjeverne članice EU-a, kao što je Njemačka.
Ove ljude treba zaustaviti unutarnja kontrola na šengenskim granicama, po mogućnosti ih vratiti odakle su došli ili ih vratiti u članicu EU-a u koju su prvo ušli. Kako bi se postigao ovaj cilj, EU je donio nove propise o postupku za dobivanje azila, koji će doduše biti primijenjeni tek za dvije godine. Dakle, bar toliko dugo će postojati granične kontrole na njemačkim granicama.
Što donose kontrole?
Stvarni učinak graničnih kontrola u šengenskom prostoru je sporan. Njemačka savezna policija, koja ima do 11.000 službenika, u svojoj statistici ukazuje na desetke tisuća ljudi koji su htjeli ući u zemlju bez valjanih papira. Otprilike polovici njih se odmah odbija ulazak u Njemačku. Druga polovica podnosi zahtjev za azil. Uhićeni su mnogi krijumčari ljudi i izvršeno je na tisuće postojećih naloga za uhićenje.
Sindikat policije (GDP) govori o znatno manjem broj ljudi koji su vraćeni s granice, nakon što su pokušali ilegalno ući u zemlju. Kontrole je, kažu, moguće provesti samo selektivno na velikim prometnicama. Uostalom, Njemačka ima granicu dugu 7.000 kilometara s bezbroj graničnih prometnica, rekao je šef policijskog sindikata Andreas Roßkopf.
Osjećaj sigurnosti
Magnus Brunner iz Austrije je kao novi povjerenik EU-a za unutarnje poslove i migracije odgovoran i za šengenski prostor. On ima razumijevanja za sve intenzivnije granične kontrole. "Moramo poboljšati sigurnost u europskom prostoru. Ali moramo se pridržavati zakonskih propisa. Moramo raditi na boljoj zaštiti vanjskih granica kako bismo ljudima dali osjećaj da ponovo kontroliramo tko ulazi."
Vrlo je upitno hoće li se to dogoditi do 40. godišnjice Šengenskog sporazuma iduće godine. Luksemburg sljedećeg lipnja unatoč svemu želi na pravi način proslaviti svoju "kolijevku Europe bez granica" (kako Schengen sam sebe reklamira), najavio je lokalni vijećnik Schengena Tom Bellion.
