Na misama u crkvama diljem Hrvatske čitaju se i pjevaju odlomci iz Evanđelja koji govore o Isusovoj muci i smrti, a vjernici na blagoslov nose maslinove i palmine grančice.
S Cvjetnicom počinju dani intenzivne priprave za Uskrs, najveći kršćanski blagdan.
Običaj vjerničkih povorki s palminim grančicama nastao je u Jeruzalemu u IV. stoljeću, a u Rimu se prakticira od IX. stoljeća, odakle se raširio po cijeloj Crkvi.
Cvjetnicom počinje i Veliki tjedan, spomen na posljednje dane Isusova života, njegovu muku i smrt. Posebno se slave Veliki četvrtak, Veliki petak i vazmeno ili uskrsno bdijenje.
Veliki tjedan završava Uskrsom. Uskrsnuće Isusovo u kršćanstvu je temeljna vjerska istina da je Bog - Otac svoga Sina Isusa Krista treći dan uskrisio od mrtvih, odnosno da je Isus umro i uskrsnuo.
Kršćani vjeruju u uskrsnuće od mrtvih i temelje ga na Isusovu uskrsnuću.
U hrvatskom folkloru, kako navodi Hrvatska enciklopedija, Cvjetnica je dan obilježen uporabom raznovrsna proljetnog bilja: grančica drijenka, vrbe, lijeske, ljubica i bršljana kao u kontinentalnoj Hrvatskoj te maslinovih i palminih grana(u primorskoj Hrvatskoj.
Bilju, blagoslovljenomu na Cvjetnicu u crkvi, pridavala se dvostruka moć: zaštitna (od groma, tuče, bolesti i sl.) i plodonosna (osiguravanje dobrog uroda i zdravlja).
Blagoslovljene su se grančice stavljale na polja, u štale i hambare, zaticale za svete slike u kući, odnosile na groblje ili su se, sasušene, palile kada se približavalo nevrijeme.
Također se umivalo u vodi u koju se stavljalo cvijeće ili mlado žito, s uvjerenjem da će koristiti zdravlju, sačuvati mladost i ljepotu lica, a ponegdje i marljivost.
U Posavini je proljetnim biljem mladež kitila bunare i dvorišta, dok su u središnjoj Dalmaciji momci cvijećem darivali djevojke.
Prastaro vjerovanje u obnoviteljsku moć biljaka, koja se prenosi na ljude preuzelo je kršćanstvo tumačenjem proljetne obnove kao obnove čovjeka.
