Darko Tipurić je predsjednik Hrvatskog društva ekonomista. Pročelnik je Katedre za organizaciju i menadžment i redoviti profesor u trajnom izboru na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bivši je dekan Ekonomskog fakulteta, Voditelj je MBA studija i gostujući profesor na više domaćih i međunarodnih sveučilišta. Sudjeluje u brojnim međunarodnim projektima razvoja i unapređenja prakse korporativnog upravljanja u srednjoj i istočnoj Europi. Darko Tipurić je dobitnik najvećeg svjetskog priznanja Rotary Internationala „Service Above Self“ za humanitarni rad.
S prof. Tipurićem razgovarali smo o ekonomskom stanju u državi, te tradicionalnom savjetovanju Hrvatskog društva ekonomista „Ekonomska politika Hrvatske u 2024.“ koje će se održati 8., 9. i 10. studenoga u Opatiji (Grand Hotel Adriatic). Ove godine HDE sa svojim suradnicima bavit će se temama poput Buduća ekonomska politika, Nove tehnologije, Energetika, Ekonomski aspekti građevinskog sektora i ključne razvojne teme, ali i ostalim aktualnim temama od gospodarskog značenja.
Kako vidite svoju ulogu kao predsjednika Hrvatskog društva ekonomista u stvaranju promjena i postizanju iznadprosječnih rezultata u ekonomskom sektoru?
Uloga predsjednika Hrvatskog društva ekonomista je koordinirati i voditi asocijaciju koja kritički promišlja društvo i daje preporuke koje će pridonijeti općem boljitku hrvatskih građana.
Hrvatsko društvo ekonomista ima plemenito poslanje: potaknuti donositelje odluka na svim razinama u Hrvatskoj na kritičko promišljanje sadašnjosti i stvaranje pretpostavki za oblikovanje budućnosti u kojoj će naši ljudi bolje živjeti, država biti efikasnija i institucije razvijenije, a naša se poduzeća inovativno i uspješno natjecati na tržištima.
Svakovrsni razvitak društva i podizanje nacionalne konkurentnosti uz smanjivanje socijalnih nepravdi i nejednakosti te promocija najviših civilizacijskih vrijednosti u jezgri su svih naših nastojanja više od trideset godina.
Što činite da biste unaprijedili postojeće stanje i uskladili ga s novim ekonomskim trendovima?
Male zemlje kao Hrvatska nemaju izbora ako žele imati održive prednosti: invencije i inovacije trebaju se snažno poticati u svim sektorima, potrebno je ubrzati proces digitalizacije industrije i države na svim razinama, pokrenuti brzu i učinkovitu reformu javne uprave, smanjiti birokratizaciju, troškove državnog aparata i razinu korupcije te oblikovati dugoročnu strategiju koja će biti, između ostaloga, zasnovana na djelatnostima zasnovanim na naprednim tehnologijama koje izranjaju iz 4. industrijske revolucije: robotici, biotehnologiji, umjetnoj inteligenciji i primijenjenoj kognitivnoj znanosti.
Nadalje, model industrijske tranzicije prema pametnoj, održivoj i zelenoj industriji treba biti osmišljen, koordiniran i vođen kako bi se osnažile djelatnosti u kojima se stvara viša dodana vrijednost i koje imaju potencijal za internacionalizaciju. Potrebno je u proces korjenitog preoblikovanja industrijske strukture krenuti čim prije. Nemamo previše vremena ako se želimo priključiti najboljima u konkurentskom pozicioniranju na globalnoj sceni.
Želim usto podcrtati kako rezultat nužnih gospodarskih promjena u Hrvatskoj ne smije biti nova verzija predatorskog kapitalizma koja će dodatno raslojiti i uvećati razlike u društvu, nego politika razvoja koja treba balansirati ekonomske, socijalne i ekološke ciljeve. Rast mora imati smisao u željenoj sutrašnjici. Novi svijet mora postati bolji od onoga u kojemu živimo, a to znači da se ne možemo samo usredotočiti na tehnologiju ili profit, a zanemariti ljude i sredinu u kojoj živimo.
Foto: Privatna arhiva
Kako Hrvatsko društvo ekonomista promiče inovacije i kreativno razmišljanje u ekonomskom sektoru? Koji su neki primjeri uspješnih inicijativa u tom smislu?
U Hrvatskom društvu ekonomista stoga želimo ići u korak s korjenitim promjenama u društvu, temeljiti naš rad na povezivanju znanosti i struke i biti neovisni činitelj koji će utjecati na socijalna i gospodarska zbivanja. To nije moguće bez prilagodbe novom vremenu, većoj fleksibilnosti u organizaciji i radu, uključivanju znatno većeg broja mladih i žena te drukčijem djelovanju primjerenom naraštaju informacijskoga društva.
Želimo ostaviti zasade u kojima neće biti zadovoljstva osrednjim i nebitnim rezultatima, niti mjerilima i poticajima koji će ohrabrivati prosječnost. Naš je cilj graditi a ne rušiti mostove, primjerom pokazivati koliko možemo biti ujedinjeni uza sve naše različitosti i osobnosti. Kritičko propitivanje zbilje je osnova našega djelovanja: neiscrpna snaga koja omogućuje ostvarivanje ciljeva i koja nas najsnažnije međusobno povezuje.
Potrebni su nam dugotrajni i sustavni napori, disciplina i inovativnost u radu, upornost i htijenje i, ponajprije, želja da možemo mijenjati svijet kako bismo ostvarili iznadprosječno postignuće svih nas, grupno i pojedinačno, kao duhovnu i intelektualnu kategoriju sakupljenog znanja i iskustva te prenošenja istog. Onkraj izglačanih i suženih pogleda postoji veliki prostor za novu razboritost i imaginaciju.
Možete li nam reći nešto više o vašem interesu za istraživanje konkurentske sposobnosti i strategija hrvatskih poduzeća? Kako vidite potencijal za unaprjeđenje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva?
Današnja proizvodnja, globalno gledano, potpuno se promijenila. Dodana vrijednost je u istraživačko-razvojnim aktivnostima i dizajnu, a ne u sastavljanju i konačnom oblikovanju proizvoda. Danas dodanu vrijednost stvaraju inovacije, dizajn, upravljanje dobavnim procesima i postprodajnim uslugama. Rutinski poslovi nadomještaju u procesima automatizacije i robotizacije, kontinuirani razvitak novih tehnologija (npr. kognitivnih sustava i umjetne inteligencije) pomaže mijenjaju načina na koji se organizaciju poslovne aktivnosti. Iz hrvatske perspektive, to znači potrebu snažne orijentacije na izvoz i aktivnu internacionalizaciju na temelju inovacija i invencija u industriji i informacijskom sektoru. U izgradnji nacionalne konkurentnosti mjerilo je svjetsko tržište. Rast konkurentnosti treba biti zasnovan na rastu produktivnosti i kvalitete procesa te proizvoda i usluga hrvatskih poduzeća.
Slijedno tomu, internacionalizacija za Hrvatsku je točka oko koje se treba okretati cjelokupna ekonomska i industrijska politika s aktivnom ulogom države u stvaranju poticajnog okvira industrijskoga razvoja. Problem je, nažalost, što ne postoji nacionalna strategija na razini države, niti jasna skup ciljeva oko kojega će se graditi takva orijentacija.
Što će biti glavne teme i o čemu ćete pričati na tradicionalnom savjetovanju Hrvatskog društva ekonomista „Ekonomska politika Hrvatske u 2024.“?
Ove godine ćemo se na našem 31. tradicionalnom savjetovanju baviti brojnim temama. Okupljamo vodeće ekonomske znanstvenike, stručnjake i političare na ovom važnom događanju koje će se održati pod pokroviteljstvom Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
Prvi dan je posvećen izazovima hrvatske ekonomske politike i bit ćemo u situaciji vidjeti različite poglede na budućnost Hrvatske, sagledat ćemo makroekonomske probleme i razmijeniti mišljenja o inflaciji, fiskalnoj politici i poželjnoj sutrašnjici.
Drugi dan savjetovanja otvorit će panel o korporativnom upravljanju kojeg će slijediti o umjetnoj inteligenciji, industrijskoj disrupciji i novim poslovnim modelima. Osobito nas zanima na koji način umjetna inteligencija mijenja svijet suvremene ekonomije, može li Hrvatska ostati po strani, koliko će inovacije, industrijska disrupcija, start-upovi i novi poslovni modeli promijeniti sliku našeg gospodarstva.
Treći panel o energetici, industriji i nacionalnoj konkurentnosti okupit će vodeće ljude hrvatskih poduzeća koji će nam dati pregled situacije i smjernice iz njihove perspektive.
Otvorit će se osim toga britka rasprava o ESG-u i održivosti, o kojima se uglavnom nekritički govori u javnosti. Postoji od strane pojedinih stručnjaka skepsa prema cjelokupnoj ESG ideji. Nekad o tome govore tiše, nekada glasnije; usprkos deklariranoj liberalnosti društva mala je tolerantnost prema onima koji misle drukčije. O tomu ćemo razgovarati i razmijeniti stajališta.
Naposljetku, u suradnji s Hrvatskom komorom inženjera građevinarstva treći dan savjetovanja posvećujemo građevinarstvu. Radi se o sektoru koji danas, s obzirom na postpotresnu obnovu i velika ulaganja u infrastrukturu i stambeni fond, ima presudno značenje za ukupno hrvatsko gospodarstvo, posebno zbog njegovih multiplikativnih učinaka. U izlaganjima i dvama panelima bit će govora o aktualnom stanju i trendovima te potencijalu sektora građevinarstva za poticanje rasta ukupnog gospodarstva
Foto: Promo
Kao voditelj različitih poslijediplomskih i specijalističkih studija, možete li podijeliti svoje viđenje važnosti visokog obrazovanja za razvoj stručnjaka u području ekonomije i menadžmenta?
Uloga ekonomskih fakulteta je stvaranje novih ekonomista koji posjeduju temeljna ekonomska znanja, razvijaju analitičke vještine, pridaju važnost multidisciplinarnom pristupu i naglašavaju primjenu znanja na stvarne probleme.
Fakulteti trebaju osigurati temeljna znanja iz ekonomskih teorija, načela i alata, ponajprije makroekonomije, mikroekonomije, ekonometrije, financija i drugih relevantnih disciplina. Trebaju se razvijati analitičke vještine kod studenata kako bi mogli razumjeti složene ekonomske probleme, koristiti kvantitativne metode i interpretirati podatke. To uključuje stjecanje vještina modeliranja, statistike, ekonomske analize i istraživanja. Trebalo bi se podržavati interdisciplinarna suradnja s drugim područjima kao što su sociologija, političke znanosti, pravo, tehnologija i dr. To će omogućiti ekonomistima da sagledaju šire kontekste i razumiju povezanost ekonomije s drugim područjima. Naposljetku, fakulteti bi trebali naglasiti primjenu ekonomskog znanja na stvarne probleme i izazove. To uključuje stvaranje mogućnosti za praktičnu primjenu, istraživanje, sudjelovanje u projektima s partnerima iz stvarnog svijeta i stjecanje vještina rješavanja problema.
Ukratko, suvremeni izazovi uključuju kompleksne probleme koji zahtijevaju interdisciplinarni pristup i razumijevanje šireg konteksta. Važno je da ekonomisti imaju sposobnost povezivanja različitih disciplina i prepoznavanja interakcija među njima, a tu je uloga fakulteta nenadomjestiva. Bez vrhunskih fakulteta, nema stručnjaka. Bez odličnih stručnjaka, nema uspješnih poduzeća. Bez uspješnih poduzeća, nema nacionalne konkurentnosti.
Međunarodne akreditacije naših fakulteta pomažu u tomu. Nadam se da će i moj matični fakultet, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, dobiti treću akreditaciju (AMBA), uz postojeće AACSB i EQUIS, i tako dodatno povećati svoju kvalitetu, prepoznatljivost i položaj u regiji.
Autor ste više od stotinu znanstvenih i stručnih radova, možete li izdvojiti što je u zadnje vrijeme od važnosti na razvoj ekonomske struke i znanosti u Hrvatskoj a čim se vi bavite?
Povrh strateškog menadžmenta i vodstva, moj stručni i znanstveni interes je područje korporativnog upravljanja, posebno u poduzećima u državnom vlasništvu. Objavio sam desetak knjiga iz tog područja i u većini njih se analiziraju veliki problemi koji tu postoje i koji se moraju riješiti. Neprijeporno je da su nam potrebne sveobuhvatne promjene s ciljem unapređenja korporativnog upravljanja i to ne samo revidiranjem te usklađivanjem zakonske regulative s OECD-ovim smjernicama za korporativno upravljanje, nego i stvaranjem preduvjeta za aktivniju ulogu vlasničkih tijela u postavljanju financijskih i operativnih ciljeva. To pokazuju i naša istraživanja.
Jasna je i potreba jačanja funkcije državnog vlasništva, usklađivanja pravnog i regulatornog okvira poduzeća u državnom vlasništvu, održavanja jednakih uvjeta tržišnog natjecanja s privatnim poduzećima, poboljšanja praksi transparentnosti i objavljivanja, upravljanja rizicima, jačanja sustava unutarnje kontrole te osnaživanja autonomije i neovisnosti nadzornog odbora.
Ukratko, potrebno je oblikovati jasnu vlasničku politiku države i stvoriti implementacijske mehanizme koji će osigurati transparentnost i efikasnost. Unaprjeđenje prakse korporativnog upravljanja u prvom redu znači odvajanje politike od poslovanja i smanjivanje njezina utjecaja, rješavanje problema višedimenzionalne i nerijetko konfliktne ciljne funkcije u državnim poduzećima, strukturne korupcije i uklanjanje mekih proračunskih ograničenja kako bi se osiguralo racionalno ekonomsko odlučivanje.
Foto: Promo
Kako biste ocijenili trenutačnu ekonomsku situaciju u Hrvatskoj i koje biste ključne korake predložili za poticanje gospodarskog rasta?
Kako je gotovo cijela EU usporila s gospodarskim rastom odnosno polako ulazi u tehničku recesiju tako je zanimljivo doba u kojem RH raste, čak i iznad očekivanja. Rast BDP-a više od 2% je sjajna vijest jer će pomoći svima nama da polako dođemo do EU prosjeka i što je najvažnije održimo zaposlenost i prihode kućanstva.
Inflacija je pak ono što svi osjećamo. Ona nagriza realni dohodak građana, a problem je što visoka stopa inflacije pogađa najsiromašnije segmente stanovništva kudikamo teže od onih najbogatijih. No, ona će se smiriti politikama kamatnih stopa i postoji vjerojatnost da uđemo recesiju. Nije svjetla budućnost, znajući da je Hrvatska u kratkom vremenu od neovisnosti do danas prošla kroz tri recesiju.
No to nisu najveći problemi naše zemlje. Katastrofalna je demografska situacija i sunovrat broja stanovnika, uz sve veću prosječnu dob. Stoga Hrvatska treba snažno uložiti u demografske politike usmjerene na poticanje nataliteta i zaustavljanje iseljavanja mladih ljudi.
Također je važno ulagati u obrazovanje i stručno osposobljavanje naših ljudi. To je primarna aktivnost koja je nužna.
Drugo, Hrvatska industrija se teško može uspoređivati s industrijskom strukturom Europske unije, čak i s najmanje razvijenim članicama te grupacije. Hrvatska industrija je, prema svim mjerljivim parametrima, na nižem stupnju industrijskog razvoja. Treba to mijenjati. Međunarodna iskustva, saznanja o novim tehnološkim dostignućima, novim i drugim proizvodima i uslugama te globalnim strategijama kompanija koje predstavljaju konkurenciju, unaprjeđuju poslovanje naših poduzeća. Usto, povećanje izvoza doprinosi unaprjeđenju konkurentnosti proizvoda kao preduvjetu uspješnog funkcioniranja u okviru jedinstvenog tržišta EU, a nema sumnje da predstavlja optimalan model internacionalizacije za male i srednje poduzetnike koji čine većinu našeg gospodarstva.
Bez uspješne industrije, nema gospodarskog uspjeha. Uvjerljiva je to i dokazana teza koju mnogi lako zaboravljaju. Ekonomska strategija i industrijska politika trebaju se nasloniti na izgradnju nacionalne konkurentnosti na stvaranju proizvoda i usluga više i visoke vrijednosti, vodeći računa o tomu da su turizam, trgovina i druge uslužne djelatnosti važne, ali ne i presudne u oblikovanju dugoročnih konkurentskih prednosti.
Na kraju želim nešto važno dometnuti. Naša je zadaća učiniti svijet boljim mjestom za našu generaciju, kao i za generacije koje dolaze nakon nas. Možemo dati mali doprinos u sprječavanju moralnoga posrnuća civilizacije putem odmaka od pohlepe, sebičnosti i bešćutnosti na kojima počiva vladajuća društvena paradigma.
Potrebno je mijenjati ljude, organizacije i društvo nabolje: pokušati biti snažan pokretač stvaranja i širenja plemenitih vrijednosti i odgovornosti prema budućim naraštajima.
Zajedništvo i ravnopravnost, solidarnost i suradnja, socijalna i organizacijska ravnoteža, smanjenje nejednakosti i društvena korisnost, očuvanje okoliša i interesi svih uključenih trebaju biti važni dijelovi agende upravljačkih elita.
