Poetika umjetnikovog stvaralaštva snažno je vezana uz motiv cvijeća koje u njegovom radu prestaje biti motiv, nadilazi dekorativnost i postaje osobni, vizualni jezik koji nosi značenje trajnih emocija i prolaznosti, stvarajući djela višeslojne simbolike.
U ovogodišnjem vizualu 77. Dubrovačkih ljetnih igara umjetnik prikazuje neočekivani dijalog između Gundulićevog portreta u bronci, koji nije samo prikaz osobe, već način interpretacije institucionalne trajnosti u vremenu, s cvijećem kao simbolom prolaznosti i kratkotrajnosti ljepote. Nježno prislanjajući cvjetove Dubrovačkog gospara na oči Rendićeve skulpture, Šekoranja spaja dvostruku poetiku u kojem cvijeće postaje medij prenoseći atmosferu ljepote unutarnjeg i nevidljivog umjetničkog iskustva te Gundulića koji još jednom potvrđuje identitet Dubrovnika i festivala.
Saša Šekoranja nam kroz ovu umjetničku intervenciju ukazuje na ono što osjećamo, a ne vidimo. Vidljivo je tek početak, a umjesto vanjskog svijeta, kroz Šekoranjinu interpretaciju otvaraju nam se prostori skrivenih unutrašnjih doživljaja. Umjetnost tako postaje čin prepoznavanja, a ne samo puko gledanje, ona ovdje prestaje biti slika i postaje iskustvo. Ona nas ne traži da razumijemo sve što vidimo, nego da osjetimo ono što se ne može do kraja objasniti. Upravo u ovom dijalogu, između viđenog i doživljenog, između trajnog i prolaznog, nastaje njezina stvarna snaga koja spaja tradiciju, vrijednost i suvremenu interpretaciju.
Dio umjetničkog opusa Saše Šekoranje imat ćemo priliku vidjeti i na njegovoj samostalnoj izložbi 15. srpnja u atriju Palače Sponza u sklopu programa 77. Dubrovačkih ljetnih igara
Foto: Miho Skvrce
