Povjerenik Europske komisije za trgovinu Maroš Šefčovič u četvrtak i petak u Pekingu razgovara s kineskim ministrom trgovine Wangom Wentaom. Razgovori će pokazati može li dijalog s Kinom uopće dati rezultate. Ako Peking ne popusti, čelnici EU-a na summitu u Bruxellesu 15. i 16. listopada raspravljat će o tome hoće li nastaviti razgovarati ili uzvratiti, piše Jutarnji list.
EU u trgovini s Kinom svaki dan bilježi manjak od oko milijardu eura. Prema Eurostatu, deficit je prošle godine dosegao 359,8 milijardi eura, 15 posto više nego 2024. Uvoz iz Kine porastao je 6,4 posto, na 559,4 milijarde eura, a izvoz u Kinu pao je 6,5 posto, na 199,6 milijardi. Dio kineske robe koja zbog američkih carina ne može na američko tržište skreće prema Europi. Kina je pala na četvrto mjesto izvoznih tržišta EU-a, iza SAD-a, Ujedinjene Kraljevine i Švicarske, i na nju otpada tek 7,5 posto europskog izvoza. Istodobno je, s više od 22 posto, daleko najveći izvor uvoza. ”Kineski izvoz u EU nastavlja rasti, a naš tržišni udio u Kini nastavlja se smanjivati. Ovaj trend nije održiv i status quo nije opcija“, kaže europski dužnosnik za AFP.
I opet Merkel
Europa je dugo promatrala Kinu ponajprije kao golemo tržište. Posebno Njemačka, čija je kancelarka Angela Merkel ekonomskoj suradnji s Pekingom pridavala stratešku važnost. Tek je 2019. Europska komisija formalno definirala Kinu i kao sistemskog rivala. U međuvremenu je Peking iskoristio suradnju sa zapadnim proizvođačima za razvoj vlastite industrije. Kineski automobili danas konkuriraju europskima ne samo zahvaljujući državnim subvencijama i nižim cijenama, nego i sve ozbiljnijim tehnološkim prednostima. Europska automobilska industrija, desetljećima jedan od temelja njezine ekonomske moći, sada se suočava s konkurentom koji je nekad bio njezin kupac.
Njemačka je prošle godine u Poljsku izvezla više robe nego u Kinu: u Poljsku oko 100 milijardi eura, a u Kinu oko 81 milijardu. Kina je unatoč tome ponovno najveći ukupni trgovinski partner Njemačke, s 252 milijarde eura razmjene, jer je uvoz iz Kine iznosio 170,6 milijardi eura. Promjena njemačke politike ipak je važnija od samih brojki. Prije dvije godine, 4. listopada 2024., vlada Olafa Scholza glasala je protiv europskih carina na kineske električne automobile. Dok je Angela Merkel u suradnji s Kinom vidjela veliku priliku za njemačku industriju, Friedrich Merz sada zajedno s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom traži oštriji europski odgovor. Upravo velika njemačka izloženost Kini pokazuje koliko je teško uskladiti ekonomske interese s potrebom zaštite europske industrije.
Kineski šok 2.0
Kineski šok – izraz koji se ustalio nakon radova ekonomista Davida Autora, Davida Dorna i Gordona Hansona o posljedicama kineskog uvoza na američku industriju – početkom 2000-ih pogodio je i tradicionalne europske industrije jeftinijim proizvodima, pridonoseći gubitku proizvodnih radnih mjesta u pojedinim sektorima i regijama. Europski čelnici i promatrači sada sve češće upozoravaju na „kineski šok 2.0“: kineske su tvrtke prešle na proizvodnju visoke tehnologije, čime ugrožavaju mnoge tradicionalne industrije Unije.
