Komentar prenosimo u cijelosti, a možete ga pročitati i na njegovom LinkedIn profilu:
Dočekali smo objavu HROTEa o tome tko je koliko plina kupio u poslu uravnoteženja sustava.
Ispalo je kako su pojedini predvodnici histerije glede podatka o količini bili u pravu.
Međutim, ne mijenja na stvari to činjenicu kako se radi o monstruozno izrežiranoj antiposlovnoj predstavi. PRovski dobro tempiranoj pred sezonu kiselih krastavaca.
Evo u čemu je štos.
Prema Zakonu o tržištu plina, naime, objavljenom u Narodnim novinama 18/18 i 23/20, člancima 3, 73 i 108 te prema Pravilima o organizaciji tržišta plina objavljenima u Narodnim novinama 50/18 i 154/22, člancima 4 i 46 jasna su prava i obveze voditelja bilančnih skupina (VBS) u smislu uravnoteženja tržišta plina.
Prema tim važećim hrvatskim propisima, VBSovi ne mogu znati čiji plin uravnotežuju. To znaju u operateru plinskog sustava, a morao bi znati i regulator.
Pažljivo iščitavajući javno dostupne objave posve je jasno tko je i kako samo dio istine, s kojim motivima i zašto baš preko nekih političkih opcija i nekih FB analitičara pustio u javnost.
Jasno je i, prema velikom broju Amorovih strelica u tom smjeru, koji su to krugovi iz vlasti ovu hajku "sponzorirali". Ne znam što bi moglo poći u krivome smjeru ako hrvatska javnost ponovno "padne" na istom scenariju, no to je druga tema.
Natrag na plin i institucije. Dio istine je dakle pustila u javnost neovisna institucija, neslužbeno, putem pouzdanika iz politike, prije službenih objava izračuna.
To nas dovodi do pitanja funkcioniranja uređenog tržišta i toga tko će u budućnosti uopće poslovati u RH? Čini se da neki krugovi u skladu sa svojim etatističkim svjetonazorom žele učvrstiti ABC - Anything But Croatia.
A što se dogodilo?
VBSovi su, dakle, sudjelovali sukladno zakonskoj obvezi u balansiranju plinskoga sustava uslijed sezonalnog viška plina koji je nastao zbog tri razloga: nedostatka skladišnog kapaciteta, pritiska javnosti na INA-u da proizvodi u punom kapacitetu i uredbe o plafoniranju cijene.
Energetsko uravnoteženje se uvijek odvija tako da energent košta manje kad ga ima previše i kad treba napustiti sustav, a kad ga ima premalo on košta više, to je tržište, a oni nisu socijalna ustanova, premda neki od VBSova djeluju i tako u donacijama energenata (i ne samo njih).
U plinu se dogodilo sada, u struji se događa i češće te je druga tema zašto se o tome ne razgovara i tko je najveći igrač u poslu uravnoteženja elektroenergetskog sustava.
Struja i plin nisu drva da ih možeš svom barbi na pole uz Neretvu istovariti, pa da onda čekaš bolja vremena.
I onda zamislite skandala VBSovi, inače trgovci plinom, su trgovali. Čovjek bi valjda očekivao da će peći bureke.
Šalu na stranu, za kraj nekoliko pitanja koja se nameću a prije opsežnijeg teksta i analize za EnergyPress.Net, no bitno je za staviti stvari u suštinski poslovno energetski kontekst, jer nadam se da se bavimo ozbiljnim poslom, a ne aktivizmom.
1. Zašto nije objavljeno da su svi VBSovi imali višak plina, najviše radi odlične zakupljenosti LNG terminala?
2. Zašto nitko nije objavio kako su VBSovi trgovali na interkonekciji prema Mađarskoj?
3. Koliko je uravnoteženje u postotnom dijelu dio bilance svakog od VBSa? To je važno, jer ako se radi o nečem velikom, onda bi morao biti jako veliki postotak
4. Kad smo kod GPZO jer on se u populističkom diskursu jako često spominje
a) Koliko je ukupno uravnoteženje u količinskom dijelu dio cjeline koja je GPZOu potrebna?
b) Kada se i temeljem kojeg ugovornog odnosa nabavlja plin za svakog pojedinog opskrbljivača.
5. Koliko sadašnji dio posla uravnoteženja u postotnom dijelu sudjeluje u dokapu HEP-a od 900 milijuna eura poreznog novca?
