S našom današnjom gošćom iz serijala tekstova Svijet ravnopravnosti razgovarali smo u položaju i ulozi žena u financijskom sektoru.
Dugo i temeljito stjecanje znanja i iskustva u korporativnom i financijskom sektoru Ivanu Gažić dovelo je na čelno mjesto Zagrebačke burze.
Karijeru je započela 1998. u Plivi, a s nepunih 29 godina, diplomom Ekonomskog fakulteta i završenim MBA-om na Bledu, prelazi u Luru i iduće dvije godine radi kao asistentica predsjednika Uprave pa voditelj projekta strateškog financiranja u svrhu regionalne ekspanzije kompanije. Karijeru nastavlja u bankarskom sektoru na pozicijama voditeljice Odjela strukturiranog financiranja, zamjenika voditelja Korporativnog centra te izvršnog direktora za Investicijsko bankarstvo. Specijalizirala se za Financijska tržišta, Skrbništvo, Upravljanje portfeljima i Korporativno financiranje. Od svibnja 2010. pa do danas, obnaša funkciju predsjednice Uprave Zagrebačke burze. Članica je Nadzornog odbora društva SEE Link Skopje, Savjeta Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, a od 2019. godine je i stalni sudski vještak za ekonomsko-financijske poslove, vrijednosne papire i tržište kapitala.
U svijetu financija stereotipno i filmski je vidjeti 'agresivne' brokere gužvu i uzbuđenje. Vaš poslovni put poznat je javnosti, ali kako je vaša priča počela. Je ste li se oduvijek vidjeli u ovom zanimanju?
Nisam. Na polovici studiranja odabrala sam smjer Financije, ne posve svjesna što sam točno izabrala. No, kad sam počela učiti, oduševila sam se tim područjem, koje je bilo u skladu s mojom ljubavi prema brojevima, logici i racionalnom donošenju odluka. Potpuno sam se našla u tom zanimanju. Dobro poznavanje financija velika je prednost na rukovodećim pozicijama.
Vraćajući se na vaše početke, je li bilo teško kročiti prema uspjehu, je li bilo zavidnih muških pogleda?
Bilo je teško, najviše stoga što sam morala žrtvovati dosta svog privatnog života. Karijeru sam započela u Plivi, bilo je jako puno prekovremenih, putovanja… Danas kad gledam mlade koji ulaze na tržište rada, nisam baš sigurna da su spremni na žrtvovanje tolike količine svog vremena i energije za dobrobit karijere. Kasnije, kada sam zasnovala obitelj, svakako je bilo teško sve to uskladiti. Zavidne muške poglede nisam primijetila, prije je bilo skepse hoću li uspjeti, jesam li prava osoba za primjerice stupiti na čelo Burze u vrijeme nakon velike ekonomske krize.
.JPG)
Foto: Josip Regovic/PIXSELL
Smatrate li kako ste se kao žena trebali više dokazivati?
Ne bih bila potpuno iskrena kad bih rekla da ne. Čvrsto vjerujem da su žene i muškarci drugačiji, ali ne u smislu da je netko bolji ili gori po toj osnovi. Svijet financija dizajniran je od muškaraca za muškarce i svakako sam trebala više dokazivati da mogu u tim uvjetima dobro funkcionirati. Nisam sigurna da se muškarci često nalaze u okruženju u kojem žene dominantno određuju kulturu nekog biznisa pa se onda oni moraju dodatno dokazivati.
Postoji li diskriminacija u vašem poslu općenito i je ste li se osobno susreli s njom?
Ljudi često misle da je diskriminacija nešto što je jako očito, što se može lako uočiti i dokumentirati. Međutim, ona je često vrlo suptilna i žene nerijetko ne mogu uprijeti prste u neku određenu diskriminatornu praksu, ali često imaju osjećaj da ih se usmjerava putem „ženskih“ zanimanja, uvjetno rečeno, ili da im se dodjeljuju neadekvatni zadaci. Kao manageri današnjice moramo se fokusirati na broj žena na upravljačkim pozicijama jer taj postotak ne reprezentira udio žena u općoj populaciji, udio žena u potrošačima, koji su konzumenti mnogih proizvoda i usluga kompanija, niti udio visokoobrazovanih žena u RH. Podaci kažu da postoje prepreke koje ženama otežavaju dolazak na visoke pozicije u biznisu, ali čvrsto vjerujem da žene imaju jednako dobre predispozicije za to kao i muškarci.
Kada govorimo o menadžmentu i ulozi žena, statistika o njihovoj prisutnosti i statusu još uvijek nije na strani žena. Kako vi gledate na taj nesrazmjer?
Taj nesrazmjer je nepravedan i loš za društvo i ekonomiju. Vjerujem u dobar balans jer samo inkluzivni timovi s različitim znanjima pa i spolovima donose najbolje rezultate. Borbu za prava žena ne treba gledati kao davanje nekakvih beneficija ženama nego kao postizanje optimalnih rezultata za biznise koje kao manageri vodimo i to bi nam trebao biti prioritet.
.JPG)
Foto: Josip Regovic/PIXSELL
Kako je po vašem mišljenju moguće riješiti taj nesrazmjer i razliku u položaju žena i muškaraca?
Radim već 25 godina u financijskoj industriji i moram reći da nekakvog velikog pomaka u udjelu žena na vodećim pozicijama ne vidim. Iako sam u prošlosti bila protivnik kvota, nažalost, sve se više pitam je li to jedini način da se nešto promijeni. EU je nedavno donijela regulativu prema kojoj i Hrvatska do polovice 2026. morati imati u upravama kompanija 33 posto žena i u nadzornim odborima 40 posto žena. To nije tako daleko kako se čini i pravo je pitanje kako ćemo toliki broj žena pripremiti za te pozicije. U razgovoru s nekim headhunterima čak sam čula da neke vrlo uspješne žene iz jugoistočne Europe već zauzimaju vodeće pozicije u upravama i nadzornim odborima zapadnoeuropskih kompanija upravo zbog toga što su kvote uveli ranije, tako da će kod nas taj nesrazmjer biti i veći. Pred nama je veliki posao na tom polju.
Koje su mane, a koje vrline vašeg posla, odnosno što je u vašem poslu najvažnije?
Mana je često mijenjanje tema koje su u dnevnom fokusu – dan je gotovo uvijek drugačiji od onoga što očekujem. No, ta raznolikost je i određena prednost – iako sam na ovoj poziciji 13 godina, puno je novih izazova i nemam osjećaj zasićenosti. U poslu je najvažnije da radite u timu koji dobro surađuje i jako je važno imati nadređenu osobu kojoj se možete obratiti, posebice kad se radi o podršci koja možda i nije strogo poslovna. Imati dobrog šefa jedna je od najvažnijih stvari za karijeru.
Što je to što vas svakodnevno pokreće?
Želja da živim ispunjen život, u skladu sa svojim unutarnjim vrijednostima, da u poslu ne donosim odluke koje bi taj moj unutarnji sustav vrijednosti mogle oštetiti, ali uvijek s mišlju da je moj osnovni zadatak očuvanje dobrobiti kompanije i njenih djelatnika.
Poznato je kako svijet menadžmenta zahtijeva puno vremena, kako uspijevati pronaći balans između poslovnog i privatnog?
Nije jednostavno, veliki dio vremena odlazi na putovanja, ali ona su nužna jer smo Burzu od jedne lokalne organizacije transformirali u regionalnog igrača. No, ako smo dobro organizirani i fokusirani, može se naći dobar balans i to je jako važno jer ljudi koji su premalo ili previše fokusirani na posao ne mogu biti uspješni. Oni koji su premalo fokusirani, to je očito, ali i oni koji su previše zaborave da žive u nekoj široj socijalnoj zajednici i da imaju širu odgovornost od one samo poslovne. U konačnici prevelika posvećenost poslu može uzrokovati ne samo udaljavanje od tog nekog šireg konteksta i obitelji, nego i probleme s fizičkim i mentalnim zdravljem.
Što biste poručili svim kolegicama odnosno ženama koje se na početku životnog ili poslovnog puta a možda se dvoume oko toga krenuti ili ne vašim stopama?
Rekla bih samo da ako je to ono što žele, apsolutno neka krenu u tom smjeru, a sumnje i nedoumice neka malo stave sa strane. Žene su često sklone previše analizirati mogu li one to, ali ako vam je netko ponudio neku višu poziciju, vjerujte toj osobi i vjerujte u sebe. Trebamo preuzimati malo više rizika – ne nerazumnih, ali ženska sklonost manjoj rizičnosti nije put do ambiciozne karijere. Mi to možemo.
.JPG)
Foto: Josip Regovic/PIXSELL
***
Sadržaj je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.
