Gruzijski glavni grad Tbilisi je ovih dana u znaku plave boje. Plava boja zastave Europske unije sa zvjezdicama i bijela gruzijske zastave s njezinim križevima dominiraju izborne plakate političkih stranaka. Nije ni čudo: put Gruzije ka Europskoj uniji je jedna od glavnih tema ovih parlamentarnih izbora. Cilj učlanjenja u Europsku uniju je čak 2018. upisan u ustav ove kavkaske zemlje. Oko 80 posto stanovništva želi učlanjenje. To već godinama pokazuju ispitivanja javnog mnijenja, piše Deutsche Welle.
Ironija sudbine: gruzijski put ka EU-u je prije pet godina utrla upravo ona stranka kojoj kritičari danas predbacuju da zemlju sve više udaljava od tog puta. Riječ je o vladajućoj stranci Gruzijski san. „Da za EU – ali dostojanstveno!", izborni je slogan te stranke danas. „Dostojanstveno" u ovom slučaju znači: uz naše vlastite uvjete.
Od 1991. je ova bivša sovjetska republika neovisna. Sada se ova zemlja prvi put doista nalazi na raskrižju: Europa ili Rusija. To kaže Renata Skardziute-Kereselidze iz trusta mozgova Georgian Institute of Politics u Tbilisiju. U intervjuu za Deutsche Welle ona kaže: "Nije samo riječ o polariziranju, kako to promatramo već godinama. Aktualna vlada prijeti da će potpuno zabraniti oporbene stranke te kazneno goniti neovisne medije i organizacije. Za Skardziute-Kereselidze je to „doista uznemirujuće".
No, hoće li Gruzijski san uspjeti ostati na vlasti uz pomoć takvih prijetnji? Nakon tri mandata ni za jednu stranku nije lako ostati na vlasti, jer nakon tako dugo vremena uvijek ima puno toga za kritizirati, procjenjuje Skardziute-Kereselidze. Promjena vlasti bi, dakle, bila zdrava za gruzijsku demokraciju. „Doduše, za sve gruzijske oporbene stranke će biti teško pobijediti na izborima", jer sve one se obraćaju ljudima s istom plavom EU-zastavom, dodaje ona.
Što, međutim, znači formalno EU-članstvo u stvarnom životu? Koliko teško će biti odbaciti dio suvereniteta i određene kontrolne mehanizme prepustiti Europskoj uniji? I kako će se poštivati i jamčiti sloboda mišljenja i druga ljudska prava, poput onih homoseksualaca, u jednoj kršćanskoj konzervativnoj zemlji u kojoj je gruzijska pravoslavna crkva vrlo moćna?
I ruski rat u Ukrajini baca svoje sjene na Gruziju. „Ne za rat i Da za mir", stoji na izbornim plakatima Gruzijskog sna. To je izazvalo iritacije, jer na plakatima se jedne pored drugih mogu vidjeti fotografije uništenih ukrajinskih mjesta i pitoresknih gradova Gruzije. Kijev se usprotivio toj usporedbi, bez uspjeha. Plakati su ostali, njihova poruka je jasna: mir jamči samo aktualna vlada u Tbilisiju, a svi drugi su pristaše „globalne ratne stranke" koja sa sobom nosi uništenje.
Taj narativ Gruzijski san koristi sve češće. Njezin osnivač, bivši premijer Bidsina Ivanišvili, u isti lonac trpa rat i prava LGBTQ-populacije. U jednom televizijskom intervjuu je rekao kako navodna zapadna propaganda seksualnih manjina ugrožava gruzijsko društvo: „Globalna ratna stranka je vrlo moćna snaga s mnogim resursima. Ona svijet suočava s LGBTQ-propagandom, utječe na mnoge birokrate u zemljama u razvoju." Ako oporba ponovno stupi na vlast, sljedećeg dana će izbiti rat u Gruziji, dodao je Ivanišvili u tom intervjuu.
Gruzija još uvijek važi za zemlju u razvoju – ali borba za takozvane tradicionalne obiteljske vrijednosti je glavna tema Gruzijskog sna. Kao da u zemlji nema drugih problema. Tek prije nekoliko tjedana je donesen zakon koji je usmjeren protiv seksualnih manjina, a koji navodno štiti obiteljske vrijednosti i maloljetnike – sve prema ruskom uzoru. U susjednoj Rusiji je već godinama na snazi zakon o takozvanoj gay-propagandi.
Druga paralela s Rusijom je zakon o takozvanim stranim agentima. Njime se nalaže da se organizacije koje određeni dio svojih financijskih sredstava dobivaju iz inozemstva, moraju registrirati kao „agenti inozemnog utjecaja". Taj zakon je prošao kroz parlament u svibnju ove godine unatoč masovnim prosvjedima. Rusija je 2012. donijela sličan zakon protiv navodnih stranih agenata, a koji je zapravo usmjeren protiv rada kritičnih medija i ustanova.
Zakon o agentima je Gruziji donio zaleđivanje pristupnih pregovora, nakon što je EU pola godine ranije toj zemlji dodijelila kandidatski status.
28-godišnja LGBTQ-aktivistica Tamar Jakeli iz udruge Tbilisi Pride smatra da moćnici samo žele odvratiti pozornost od vlastitih neuspjeha. U izjavi za DW je rekla: „Mislim da vlada općenito gubi podršku. Proteklih dvanaest godina joj nije pošlo za rukom da ispuni obećanje o stvaranju socijalne države." Umjesto da je poboljšala život građana, stranka Gruzijski san samo sije podjele i mržnju, poručuje ova aktivistica. Ako se nakon izbora ništa ne promijeni, razmišlja o tome da napusti Gruziju – kao što je to slučaj s mnogim njezinim vršnjakinjama i vršnjacima. „Ali još je rano išta reći, jer su ishodi izbora otvoreni", kaže Tamar Jakeli.
A što kažu drugi? Ispitivanja javnog mnijenja u Gruziji su ovih dana nepouzdana. Katkad se navodi da vladajuća stranka ima podršku od 30 posto, katkad se navodi da je to više od 60 posto.
Mnogi ljudi na ulicama Tbilisija u svakom slučaju žele da njihova zemlja što je moguće ranije pristupi EU-u. „Mislim da će proeuropske stranke pobijediti i da će se Gruzija vratiti na svoj europski put", kaže jedna mlada žena na Trgu neovisnosti. „Ljudi već sad bježe, Gruzija će se isprazniti uskoro ako se nastavi ovako", poručuje jedan mladić: „Svatko želi bolje životne uvjete, a mi se uzdamo u Europu."
Za politologinju Renatu Skardziute-Kereselidze je jasno: ovi izbori će biti i izbori protesta. Mnogi birači će se odlučiti protiv aktualne vlade kako bi se jače povezali s EU-om, procjenjuje ona. „Ovi izbori će biti izbori za dugoročnu stabilnost i sigurnost", umjesto približavanja Rusiji, zaključuje Skardziute-Kereselidze. To znači: za plavu boju Europske unije, a ne za rusku trobojnicu.