U kasnom srednjem vijeku sv. Franjo Asiški čini za to vrijeme neobičan i originalan iskorak u prikazu Gospodnjega rođenja. On se krajem 1223. najvjerojatnije vraćao iz Rima te svratio u talijanski gradić Greccio. Poznato je kako je taj, mnogima omiljeni, svetac prije toga posjetio Svetu zemlju tako da su ga spilje u tom gradiću podsjećale na krajolik Betlehema. Petnaest dana prije Božića zamolio je mještanina Ivana da mu pomogne ostvariti želju – obnavljanje uspomene na Dijete rođeno u jaslama i na slami u nazočnosti vola i magarca. Iako ga se danas smatra prvim graditeljem jaslica, to zapravo i nije potpuno točno.
Osim spomenutih likovnih kompozicija, prikazi samoga Gospodnjega rođenja, izvan konteksta naracije Isusova života mnogo su stariji. Sv. Jeronim (4. st.) svjedoči da su u crkvi Kristova rođenja u Betlehemu na mjestu već u njegovo vrijeme stavljene jaslice od srebra.
Foto: Pixabay
Prema utjecaju koji su „Franjine jaslice“ imale možemo ga nazivati prvim graditeljem jaslica, jer mu je očito bila namjera jaslice uprizoriti isključivo za Božić kao što radimo sve do danas. Prve jaslice s figuricama, prema poznatim zapisima, spominju se kojih 30-tak godina kasnije, odnosno poznato je da su bile postavljene u samostanu Fussen u Bavarskoj, te da je to bilo 1252. god.
Jaslice radi svoje jednostavnosti, a ako su i kreativno prikazane, zbilja privlače pozornost sviju. Dovoljno se sjetiti da u Božićnim danima u našim crkvama redovito idemo vidjeti jaslice i barem nakratko pomoliti se pred njima. I ne samo djeca već i stariji! Jaslice nam stoga pomažu iznova oživjeti i doživjeti povijesni događaj Kristova rođenja, koji se aktualizira u našim srcima. Mnoge prikaz jaslica vraća i u djetinjstvo, u neke prijašnje odnose kojih se lijepo sjetiti. Ipak, ne smijemo ostati samo na oživljavanju i proživljavanju lijepih sjećanja, jer onda su jaslice samo dekorativni element, koji bi u tom slučaju čak i u formi živih jaslica bi bio „neživ“, odnosno poruka jaslica ne bi bila dohvatljiva.
U tom smislu nije naodmet ni napomenuti kako sve više raste interes za žive jaslice, no jednako tako i zaključiti kako one sa sobom češće izazivaju profanaciju, posebno po nedovoljnoj ozbiljnosti onih koji glume Isusa, Mariju i Josipa (najčešće se to povjerava školskoj djeci), a daleko manje osjećaj ushićenosti i udivljenja pred ljepotom otajstva božićne noći. Stoga bi i u tome valjalo voditi računa o umjerenosti i odmjerenosti, a posebno o uzvišenosti.
Foto: Pixabay
Papa Franjo u jednoj svojoj katehezi ( 18. prosinca 2019.) ističe da jaslice u današnjim, koji put frenetičnim ritmovima su poziv na kontemplaciju. Podsjećaju nas da je važno zaustaviti se. Jer tek kad se znamo sabrati možemo prihvatiti ono što je bitno u životu. Samo ako buku svijeta ostavimo izvan vrata svoga doma otvaramo se slušanju Boga koji govori u tišini. Jaslice su aktualne, to je aktualitet svake obitelji ističe papa Franjo.
