Prosinac bi trebao biti najčarobniji mjesec u godini, ali već sada su se nekima nad njega nadvili tmurni oblaci koji priječe da bude sve samo ne veseli i nasmijan. Ogroman broj naših sugrađana prvenstveno razmišlja kako ionako prenapregnute kućne budžete dodatno proširiti da u njih stanu željena hrana i piće, ukrasi za domove te pokloni za najdraže. Svi volimo darivanje kojeg se ne želimo odreći jer i je to dio blagdanskog duha i onoga što nas čini ljudima, ali sve je teže u današnje vrijeme naći pravu mjeru između želja i mogućnosti.
Također je poznato kako smo ponekad skloni pretjerivanju, te da se na stolu za Badnjak, Božić, Silvestrovo i Novu godinu, uvijek treba naći najbolje i u iznimnim količinama, ali itekako je pitanje hoće li ove godine baš tako i biti.
Inflacija je neprijeporno uzela svoj danak, što se potkrjepljuje brojnim pokazateljima. Bez obzira što broj fiskaliziranih računa raste kako nam pokazuju i podaci Porezne uprave gdje smo do 18. studenoga ove godine potrošili 225,38 milijardi kuna uz 2,17 milijardi fiskaliziranih računa, naspram 180,93 milijarde 2021. kada je izdano 1,95 milijardi računa, činjenica je da nam potrošački volumen ne raste zbog većih plaća, već isključivo zbog viših cijena. Matematika je jednostavna, više cijene plus manja ušteda, jednako istoj ili većoj potrošnji.
Uz božićnice koje su većini nedosanjani san, prvenstveno tu mislimo na privatni sektor gdje ovise o mogućnostima poslodavca i njihovoj dobroj volji, dok je nešto drugačija situacija u državnim tvrtkama i javnoj upravi, izdaci će biti veći, a 'košarice' nažalost praznije.
Ništa čudno reći će mnogi obzirom na strašan rast cijena uzrokovan ratom u Ukrajini, galopirajućim rastom cijena energenata, te poremećenim svjetskim sustavom opskrba koji korijene vuče još od početka covid krize. Samo za usporedbu, potrošačke su cijene u Hrvatskoj prema podacima za listopad 13,2 posto porasle u odnosu na isti mjesec 2021., dok je najveći porast zabilježen upravo u grupi hrane i bezalkoholnih pića od visokih 19,7 posto. Uz takve brojke, većina će bez obzira na želje uz istu ili veću potrošenu svotu u konačnici imati manje.
Dovoljno je napraviti krug po trgovačkim lancima ili shopping centrima i već se na prvu uvidi kako je sve veći broj onih koji samo nažalost promatraju i griju se, od onih koji zaista mogu sebi priuštiti nešto bez da tri puta dobro razmisle i da svaku kunu dva puta okrenu prije nego je potroše. Gledajući također kolica koja izlaze iz trgovina prehranom, lako je uvidjeti kako je u njima sve manje delikates proizvoda, a sve više osnovnih namirnica koje većina kupuje na akcijama.
Ukoliko sve navedeno promatramo sa jedne druge vedrije, optimističnije strane, mogu se izvući i dobre stvari. Nakon blagdana svima nam ostaju pozamašne količine hrane i ostalog otpada koje završavaju u najbližem kontejneru. Dokazuju nam to i brojke iz istraživanja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, prema kojima na godišnjoj razini bacamo nešto više od 216 tona hrane, odnosno 54 kilograma po stanovniku, od čega na jestivi dio otpada 22 kilograma. Pri tome se najviše bacaju meso i voće. Tako je barem briga o okolišu, jedna od pozitivnih strana cijele situacije.
Druga možda i puno važnija je što svi skupa imamo prigodu barem na kratko i na neki način, pobjeći od navika koje su nas proteklih godina preuzele. Svi volimo reći kako su blagdani vrijeme za obitelj, prijatelje, pa evo nam prigode da takvi i postanu. Naime, uslijed neobuzdane jurnjave za što spektakularnijim poklonima i proslavama, možda da budemo malo skromniji, skloniji blagdanskom duhu kakav bi trebao biti.
U tom će nam kontekstu uži obiteljski krug, večera, šetnja gradskim ulicama, po prirodi, odnosno manja grupa prijatelja ili bar topla dekica sa dragom nam osobom, biti dobra i zadovoljavajuća alternativa. Jer koliko god trošili, kakve god poklone pripremili, zdravlje, sreću i obitelj kupiti ne možemo.
