KK Mlaka nedavno je osvojio Svjetski kup, a kuglačici Valentini to je prekrasan osjećaj. U intervjuu za svijet.hr i rubriku 'Svijet zdravlja' otkrila nam je svoje uspjehe, gdje je sve putovala zahvaljujući kuglanju, može li se živjeti od kuglanja te koje dobrobiti za um i tijelo kuglanje nudi kao fizička aktivnost.
Kakav je osjećaj biti na prvom mjestu svjetske rang liste u kuglanju za žene?
S obzirom na to da sam u kuglanju završila sasvim slučajno, iz dosade, neobično mi je vidjeti svoje ime na vrhu tablice. Puno sam radila i puno toga sam se odrekla. To je dokaz da se stvarno radom i trudom može sve postići.
Što vas je privuklo kuglanju i zašto ste odabrali taj sport?
Kao apsolventica na fakultetu nisam imala baš nešto previše posla. Kolegica iz mog bivšeg kluba me pozvala da dođem na kuglanu, barem zbog društva. Primijetila sam da mi kuglanje ide, a uz druženje u paketu ide i fizički rad, ali i izgradnja samopouzdanja. To je bilo prije skoro dvadeset godina.
Valentina Gal, Foto: Privatna arhiva
Što sportaš mora imati da bi ga plasiralo u svjetski rang kuglanja? Kako to postići?
Nema nekog posebnog recepta za doći u vrh bilo čega, ne samo što se tiče kuglanja. Treba zasukati rukave i primiti se posla. Da, ima puno odricanja. Puno puta sam propustila kojekakva druženja i ljenčarenja, a nisam na vrijeme čistila kuću. Uz ovaj način života naučiš poslagati prioritete, shvatiš da uvijek ima vremena za sve. Možda ne iste sekunde kad to poželiš, ali uvijek se sve stigne. Ipak, prvo i osnovno, što bilo kome treba za uspjeh u bilo čemu, ljubav je prema onome što radiš. Ustrajnost, čak i onda kad baš i ne ide po planu. Svaki put ima uspona i padova, ali sam upravo zbog tih padova došla tu gdje jesam.
Što najviše volite kod kuglanja? Postoji li neki 'aha' trenutak kad ste shvatili da je to ono što želite?
Najbolje kod kuglanja su nova poznanstva, putovanja, upoznavanje različitih kultura i različitih načina života. Rad na sebi u fizičkom i psihičkom smislu. U kuglanju nije dovoljno biti samo fizički spreman, moraš biti i psihički stabilan da bi došli rezultati. Uz kuglanje sam i lakše preživjela neke teške situacije.
Nisam sigurna da mogu baš nešto posebno izdvojiti kao 'aha' trenutak. Ima svega - od trena kad sam ušla u kuglanu, prva utakmica koju sam odigrala, porazi koje sam preživjela, jer su oni dio sporta. Sve me to nekako samo tjeralo da malo više radim na kuglačkim stazama, ali i izvan kuglane. Spoznaja da ja mogu više te vjera trenera u mene, sve su to poticaji koji su mi puno značili i tjerali me dalje. Neki značajniji rezultati, kad sam prvi put postala državna prvakinja, prvi međunarodni susret koji smo pobijedili i osvojili zlato te sama spoznaja da sam i ja svojim rezultatom doprinijela tom zlatu.
Foto: Privatna arhiva
Što vam je najveći izazov u kuglanju?
Najveći izazovi su mi međunarodni susreti, više pojedinačni nego ekipni. S ekipom (KK Mlaka i hrvatskom ženskom seniorskom reprezentacijom) osvojila sam sve što se moglo osvojiti, a nedostaje mi još pojedinačna svjetska medalja. Sljedeće godine krajem svibnja je Svjetsko pojedinačno prvenstvo u Slovačkoj pa imam još dovoljno vremena za pripremu i nadam se da ću uspjeti.
Može li se u Hrvatskoj živjeti od kuglanja? Kako biste ocijenili kuglanje u Hrvatskoj?
Ne, u Hrvatskoj se ne može živjeti od kuglanja. Kuglanje je mali sport i nije baš zanimljiv sponzorima. Dosta je loša situacija u RH. Posebno nakon korone kad je dosta klubova prestalo s radom. I kuglane se zatvaraju. Standardi su sve veći, troškovi su sve veći. Nekad je bilo i navijača na utakmicama, a danas su navijači uglavnom samo aktivni igrači koji su upoznati s pravilima kuglanja.
Foto: Privatna arhiva
Koji vam je dosad najdraži trenutak u sportskoj karijeri?
Prvu sezonu kad sam došla u Mlaku (sad je u tijeku peta sezona), odigravao se Svjetski kup na samom početku sezone. Tad je Svjetski kup bio u njemačkom gradu Ludwigshafenu. Po prvi puta Mlaka osvaja zlato na tom natjecanju, i to smo u finalu pobijedile njemački Bamberg, odnosno cure koje su bile strah i trepet u kuglanju tad. Mi smo ih pobijedile na njihovom terenu u finalu. Prekrasan osjećaj! Pretprošlu sezonu smo ekipno osvojile apsolutno sve: domaću ligu, domaći kup, Svjetski kup i Liga prvaka, sve je bilo naše!
Kako uspijevate uskladiti posao, majčinstvo i sport?
Na svu sreću, moje radno vrijeme na poslu je od ponedjeljka do petka od 7 do 15 sati, a vikendi su u pravilu slobodni. Tako da imam vremena za sve svoje aktivnosti. Šefovi, odnosno šefice, susretljivi su i uvijek mi izlaze u susret kad moram i nekoliko dana otići na natjecanje pa sve uspijevamo dogovoriti i posložiti – stvarno nemam problema. Što se tiče majčinstva, imam jednog sina Davida. U početku je bilo teško, često je sa mnom išao na utakmice, ali na sreću imam podršku obitelji koji su kad god je trebalo uskočili s čuvanjem. Sad je on već veliki i ima 14 godina pa sad više nema nikakvih problema. Kad je negdje blizu utakmica, dođe navijati, no najčešće više nema vremena za moje kuglanje. On ima svoje aktivnosti i društvo.
Prema tome, sve predispozicije za dobro kuglanje zadovoljene su.
Foto: Privatna arhiva
Možemo li kuglanjem izgraditi mišiće? Koje dobrobiti za um i tijelo kuglanje nudi kao fizička aktivnost? Zašto se dobro baviti kuglanjem?
U kuglanju ne rade svi mišići, a preporučuje se još neka fizička aktivnost da bi se uskladilo sve. Uz redovne treninge na kuglani (imam ih tri puta tjedno) idem i u teretanu jednom ili dvaput tjedno. Na utakmici bude oko 135 hitaca (120 redovno + 15 u zagrijavanju), a kugla teži nešto malo manje od 3 kilograma.
Kuglanje kao i svaki sport gradi samopouzdanje svakom igraču, stječe se određena svjesnost o zdravijem načinu života. Nema prejedanja koječime posebno prije utakmice ili treninga, treba dovoljno sna, a posebno prije nekih većih nastupa, zatim određena fizička sprema, koja se stječe trčanjem, bicikliranjem, plivanjem, kojekakvim vježbama u teretani ili kod kuće, vježbe istezanja i zagrijavanja… Sve to utječe na stjecanje navika kojima se izgrađuju i duh i tijelo te koje dobro dođu u svakom segmentu života.
Ima li mladih u kuglanju? Što biste vi poručili mlađoj sebi?
Mladih u kuglanju ima, ali čini mi se da ih je sve manje. I svi oni bi htjeli biti stručnjaci i vrhunski kuglači, čim prvi puta stanu na stazu. Međutim, ne ide to tako. Puno je tu rada i znojenja.
Foto: Privatna arhiva
Kako privući još ljudi u kuglanje, imate li neku poruku za one koji se dvoume?
Prije svake utakmice trener nam ponavlja jednu rečenicu: strpljivo i ponizno grickaj i skupljaj odozdo. Idemo kuglu po kuglu, čunj po čunj. To je ono što bi poručila i mlađoj sebi, ali i svakom kuglaču i svima onima koji se žele baviti kuglanjem. Nema instant rješenja za skočiti odmah na vrh. Do vrha se ide polako i strpljivo sa zasukanim rukavima i predani onom što radite. Ipak, svaki trud se isplati, ne sutra, ne preksutra. Moj trener kaže da se taj trud vidi tek za dva tjedna. I stvarno se vidi! Došla sam kuglati iz dosade, a sad sam doslovno na samom vrhu.
Nije da samo radimo, imamo mi i druženja, zabavljanja i izlaske, a katkad se 'švercamo' s preskakanjem treninga. Imamo i ljetnu pauzu od mjesec dana kad skroz možemo zaboraviti na kuglanu. No, kad ste u dobroj ekipi kao što je Mlaka, osim tih druženja tu su i putovanja zbog međunarodnih susreta. Mogu reći da sam s kuglanjem obišla pola Europe – Rumunjska, Češka, Poljska, Njemačka, Austrija, Mađarska, Bosna, Srbija, Estonija... U neke države ne bih nikad otišla da ne kuglam.
Svi oni koji bi se željeli baviti kuglanjem i priključiti vam se, na koji način to mogu napraviti?
Svaka kuglana u pravilu ima i školu kuglanja, tako da se uvijek može otići u bilo koju kuglanu i uključit se. Iako kuglam za riječku Mlaku, treniram u koprivničkoj kuglani i vrata su uvijek otvorena svima koji žele makar samo pokušati kuglati.
Foto: Privatna arhiva
***
Sadržaj je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.
