Ograde su pale, predrasude se srušile, a granice između muško-ženskih poslova sve su tanje. Vidjeti ženu kako vozi viličar više ne izaziva čuđenje i nevjericu. Bile one mehaničarke, vozačice kamiona ili radnice za strojevima… ravnopravno stoje uz bok muškim kolegama, a svakim danom sve je više poslova s kojih pada etiketa isključivo muškog posla.
Prije godinu dana prvi je puta žena zakoračila u pogon ljevaonice Proizvodnje OSO u Velikoj Gorici. I ostala. Iako je prvi susret s pogonom i strojevima malo poljuljao početno samopouzdanje, Ana Maglica i Biserka Ištvanić ipak nisu odustale i iz dana u dan usvajale su sve postupke, učile nove vještine, upijale informacije i znanje iskusnijih kolega i danas suvereno vladaju prešama, slažu kvarcne jezgre za zaljevače kalupare i traže nove izazove i nove poslove. Ne smeta im ni prašina ni prljavština i uz osmijeh nam objašnjavaju što točno rade.
Vedrana Postonjski, Foto: Sasa Cetkovic/Dalekovod
„Sve znaju, ne boje se, savjesne su i organizirane. Odrade posao jednako kao i svaki muški kolega“, reći će Željko Kodrnja, poslovođa ljevaonice koji za svoje kolegice ima samo riječi hvale. No, nije ljevaonica jedina dobila žensko pojačanje u Proizvodnji OSO, tvrtki koja posluje u sastavu Dalekovod Grupe. I radna jedinica za strojnu obradu bogatija je za tri kolegice koje su svoja prethodna radna mjesta zamijenila netipičnim ženskim poslovima. Uredske poslove i poslove trgovkinja Mirjana Pajtud, Renata Češković i Vedrana Postonjski zamijenile su zaštitnim rukavicama, radnim odijelima i radom na strojevima. Ali dobile su ravnotežu i zadovoljstvo. Uz podršku nadređenih i kolega postupno su naučile rukovati s više različitih strojeva tako da danas ravnopravno s muškim kolegama odrađuju zadane zadatke. Rado su demonstrirale što i kako rade, uz osmijeh, ponosne što nekome izvan njihovog kruga mogu pokazati kako se rukuje primjerice s prešom.
„Bez problema bih svakome preporučila da dođe raditi. Kao i u svemu u životu, ako imaš volju, želju, sve se može naučiti. No, nije za one koji se ne žele zaprljati“, kaže nam Vedrana kojoj ovo nije potpuno strano, jer su je oduvijek privlačili strojevi i rad na njima. Zaprljana majica, radne hlače, crni tragovi po licu, ali ponosna i sretna.
Renata Češković, Foto: Sasa Cetkovic/Dalekovod
„Radila sam dugo godina u trgovini, sada sam ovdje i ne bih se više vratila na staro. Preporodila sam se. Čak mi je i plaća veća nego prije“, kazala je Mirjana Pajtud, koja iza sebe ima puno životnog i radnog iskustva, ponosna baka dviju djevojčica. I njena je okolina dobro prihvatila njenu odluku o promjeni i prije svega primjećuju koliko je ta promjena pozitivno na nju djelovala. Iako bi možda zaključili kako je rad u trgovini lakši, Mirjana odmahuje rukom „Ovdje je puno bolje, da sam znala ranije, ne bih se toliko iscrpljivala u trgovini. „Sada sam smirenija i sretnija i to moji doma prepoznaju.“
Svi radni nalozi jedinice za strojnu obradu prolaze kroz ruke Renate Češković još jednog ženskog pojačanja koje je uz svoje već spomenute kolegice otvorio vrata ženama u Proizvodnji OSO. S muškim kolegama nikada nije bilo problema, ne osjeća se razlika u spolovima, osim kada treba baratati s teškim teretima tada kolege spremno uskoče u pomoć.
Natalia Milak, Foto: Sasa Cetkovic/Dalekovod
„Sasvim slučajno smo došli do toga da zaposlimo žene. Iako nismo niti očekivali probleme ipak smo ugodno iznenađeni rezultatima, odnosnom prema poslu i činjenici da su se kolegice tako dobro uklopile“, objasnio je Branimir Makanec, voditelj Odjela proizvodnje OSO. Cijela priča s dolaskom kolegica na radna mjesta na kojima su prije radili samo muškarci, zapravo je zakuhana u tvorničkoj kuhinji. Naime, nekoliko radnica kuhinje odlučilo je napraviti zaokret i promijeniti radnu okolinu i prijavile su se za posao u kompletaži. I pokazalo se kao dobra odluka jer su one ubrzo shvatile da se u kuhinju više ne žele vraćati, a poslovođe radne jedinice kompletaže su shvatili da su dobili tri izvrsne radnice koje su mogle stati uz bok svojim muškim kolegama i prema kvaliteti odrađenog posla, ali i prema odrađenoj normi. Sada u kompletaži rade četiri žene: Natalia Milak, Jasmina Peradinović, Jadranka Tomić i Jadranka Vađić sve redom zadovoljne uvjetima, radom i kolegama koji o njima imaju samo riječi hvale. U glas su objasnile kako je rad u kuhinji puno teži i stresniji nego posao koji sada rade.
Jasmina Peradinović, Foto: Sasa Cetkovic/Dalekovod
„Ako želiš raditi, nema toga što ne možeš naučiti. A kolege su tu da pomognu kada zapnemo. U kuhinju se ne bih nikada više vratila raditi. Mislite da rad u kuhinji nije težak? Težak je i fizički i psihički,“ objasnila je Jadranka Tomić.
Svoju ljubav prema obradi drveta i dizajnu, najmlađa predstavnica našeg ženskog tima Proizvodnje OSO, Nika Mateša, spojila je radom u jedinici za izradu ambalaže. Nakon završene srednje škole, Nika se dobro uklopila u kolektiv spremna dalje učiti i marljivo raditi. Kolege ju cijene i podržavaju kao i njena okolina, odnosno prijatelji kojima njen izbor posla uopće nije bio iznenađujući.
Mirjana Pajtud, Foto: Sasa Cetkovic/Dalekovod
Iako ih je tek deset, ove kolegice Proizvodnje OSO pokazale su i dokazale kako mogu stati uz bok svojim muškim kolegama, srušile su predrasude o tipičnim muškim poslovima i otvorile put novim ženskim pojačanjima Proizvodnji OSO.
Foto: Sasa Cetkovic/Dalekovod
***
Sadržaj je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.
