Dvadeset godina od osnutka Zagreb Film Festival međunarodno je prepoznat kao mjesto opuštene atmosfere, dobre zabave i još boljih filmova, no iza svega, rekao je njegov direktor Boris T. Matić za Hinu, stoji puno ozbiljnog rada i truda, ali i prepreka koje je najbolje zaboraviti.
S konceptom nagrađivanja prvih i drugih filmova festival je redovito domaćim filmofilima otkrivao novitete koje dotad nisu imali priliku vidjeti u kinima, kao i autore koji su tek kasnije postali međunarodne zvijezde. ZFF je prikazao više od 2000 filmova i bio domaćin nekoliko tisuća gostiju.
Slavni Taika Waititi bio je na festivalu još kao nepoznat novozelandski redatelj i glumac, a danas potpisuje "Thora" i druge holivudske hitove, dok je Florijanu Henckelu von Donnersmarcku ZFF bio prvi festival na kojem je dobio nagradu za svoj sada već kultni, Oscarom i mnogim drugim nagradama ovjenčan "Život drugih".
Prije nekoliko godina u Zagreb je došla prijateljica festivala Geraldine Chaplin, kći filmske ikone Charlieja Chaplina, a više puta dolazio je Peter Suschitzky, jedan od najvećih živućih direktora fotografije.
Što se dogodi u Zagrebu, ostaje u Zagrebu
Crveni tepih na ulaz kina Europa bio je postavljen jedino kad je došla danska kraljica sa sada pokojnim suprugom, za što su pripreme, prisjeća se Matić, trajale 6 mjeseci, dok je 40-ak članova protokola obilazilo kino. Bilo je tu i puno anegdota, "smiješnih i zabavnih, a ponekad i iznenađujuće neobičnih", no Matić nije htio previše otkrivati jer se zbog svojih gostiju drže uzrečice "što se dogodi u Zagrebu, ostaje u Zagrebu". U vrijeme osnutka festivala, Zagreb je bio jedan od rijetkih glavnih europskih gradova koji nije imao filmski festival sa svojim imenom u nazivu, a Matića je na njegovo pokretanje potaknula i želja da zagrebačkoj publici omogući da gleda nezavisne filmske naslove iz cijelog svijeta što dotad nije imala gdje.
Sama ideja za festivalski koncept javila se kada je Matić, kao producent u samostalnoj Hrvatskoj prvog nezavisnog i u svijetu prepoznatog filma "Mondo Bobo" sudjelovao na nizu festivala, "od Trsta do Havaja". Kako je i sam bio debitant, želio je u Zagreb dovesti kolege i filmove koji se tek probijaju na zahtjevno filmsko tržište.
Matić kaže da se na prvom izdanju bojao hoće li publika uopće doći u Kino SC, koje ima više od 1000 mjesta, kako bi pogledala film nekog njima nepoznatog autora, no kada se počela tražiti karta više shvatili su da su na pravom putu.
"Iza festivala stoji jako puno rada, nas četvoro u upravi planiramo sljedeće izdanje dok radimo na aktualnom, a ozbiljan rad započinjemo doslovno dan nakon njegova zatvaranja", rekao je.
Nekoliko mjeseci prije početka okupirani su cijeli dan. "Vrlo često ne znamo kada je vikend, a kada radni dan, no takva situacija nas i dalje veseli pa smo, unatoč ponekad silnom umoru, i dalje smo sretni kad se priča zakotrlja."
Sve što smo postigli s kinom Europa namjerno se briše iz povijesti
Organizacija festivala zahtjevna je sama po sebi, osobito uz nepredvidljive izazove, što ih je, napominje Matić, znalo koštati ne samo živaca, nego i zdravstvenih problema i novaca, ali ih pokušava zaboraviti i pamtiti samo lijepo.
Najboljim smatra što su "postali i ostali relevantno mjesto za filmske novitete, što imaju divnu sponu s publikom, te što kroz filmske programe i edukativnu platformu Industrija mogu podržavati naše nove i buduće filmske profesionalce".
Dvije stvari obilježile su njihovo odrastanje i na loš način. Prva je, ističe Matić, bezrazložno protjerivanje iz kina Europa od beskrupuloznog bivšeg gradonačelnika, a druga pandemija zbog koje su imali online izdanje, doduše uspješno, ali bez susreta s publikom.
Ocijenio je da svi koji se bave filmom osjećaju koliko nedostaje kino Europa, i to ne samo u Zagrebu, jer ono je pokretalo nove trendove i programe, distribucija nezavisnih uradaka najčešće je kretala iz njega, a u Hrvatskoj je oko 70 posto posjeta nezavisnim filmovima otpadalo na to kino, koje je godišnje imalo oko 120 tisuća gledatelja.
Matić se nada da su optimistične prognoze da će se kino Europa otvoriti već iduće godine točne, no nema informacije o tome. "Nitko nas od novih gradskih vlasti nije kontaktirao kako bi s njima podijelili naše jedanaest godina vrijedno iskustvo vrlo uspješnog vođenja kina, za što smo 2016. dobili nagradu Europa Cinemas, svojevrsni Oscar za najbolji kino program na cijelom kontinentu", podsjetio je.
Kaže i da je u lipnju na jednom sastanku svjedočio 20-minutnom hvalospjevu o značaju kina Europa od 2008. do 2019., a da se pritom nijednom nije spomenulo tko je taj značaj kinu donio, što ga je "prilično uznemirilo i otvorilo mu oči da nitko ne računa na njihovo znanje i iskustvo."
"Pa nije kino Europa živa zgrada s 500 crvenih stolica gdje su programi padali s neba. Zagreb Film Festival i ljudi s imenom i prezimenom osmislili su sve te programe te uspješno vodili kino za što smo i nagrađeni", istaknuo je.
Ipak vjeruje da će, ako se kino otvori, u njemu biti mjesta i za najveći međunarodni filmski festival u zemlji. "Ne znam što još možemo konkretno poduzeti jer par pokušaja koje smo imali u proteklih godinu dana nisu polučili nikakav uspjeh. Dapače, imamo dojam da se sve što smo postigli s tim kinom namjerno briše iz povijesti", dodao je.
Vjerujem u svijetlu budućnost festivala
Nakon protekle tri turbulentne, ali uspješno odrađene godine, Matić vjeruje u svijetlu budućnost ZFF-a. "Ideja ima pregršt i stalno ih iznova dotjerujemo i poliramo kako bi na pravi način ostvarili sve zamišljeno", rekao je.
Optimističan je i za nove generacije koje će jednog dana organizirati festival, kroz čiju je organizaciju u proteklih 19 godina prošlo gotovo dvije tisuće ljudi. "Nekima je to bila usputna avantura, neki su ostali na ovim ili sličnim poslovima, a ako su pronašli sreću u onome što rade, mi smo jako ponosni što smo malo doprinijeli izboru njihovih životnih poziva", ustvrdio je.
"Nove generacije stalno se javljaju i sada u najužem timu imamo fantastične mlade ljude koji organizaciju festivala shvaćaju vrlo ozbiljno", dodao je.
Matić smatra kako nitko nije nezamjenjiv i da će ZFF imati što pokazati i za dvadeset godina jer su, dodaje, za nove snage položili dobre i čvrste festivalske temelje koje će oni moći nadograđivati.
Veseli ga što program Industrije jako napreduje i daje rezultate, primjerice kroz radionicu Moj prvi scenarij prošli su mnogi mladi autori, za filmove poput "Dnevnika Diane Budisavljević", "Tereta", "Zbornice" i "Žabe", sve do novih uspješnih ostvarenja, "Stric" i "Garbura", koji će prikazati na ovogodišnjem festivalskom izdanju.
Razgovarala: Anamarija Grbin (Hina)
