S ograničenim zalihama voda postaje sve vrjedniji resurs, a Hrvatska po dostupnosti i bogatstvu pitke vode predstavlja sami europski vrh.
Prema podacima Eurostata, Hrvatska ima najviše zaliha pitke vode po glavni stanovnika Europske unije s prosjekom od nešto više od 27 000m3 po stanovniku. Činjenica je kako se na globalnoj razini, svijest prema vodi drastično promijenio nagore unazad 150 godina pa su tako brojne države poput Australije, Malte, Poljske, Cipra i drugih koje imaju velikih problema s opskrbom pitke vode. Zbog navedenog problema, iz Ujedinjenih naroda već je najavljeno da je potreban novi način gospodarenja vodom kao resursom, a kao glavni problemi navode se loše gospodarenje vodom ne samo u kontekstu komercijalizacije izvora i davanja koncesija proizvođačima vode čime se pritom stvara sve više otpada zbog povećane proizvodnje PET ambalaže, već je problem u kontekstu primjene vode u sektorima kao što su građevina, turizam, kemijska industrija i dr.
O važnosti vode može se pristupiti na brojne načine i iz brojnih znanstvenih područja, a prije svega iz područja biologije koji bez problema može objasniti važnost vode kao resursa nužnog za preživljavanje. Upravo iz tog razloga vodu treba promatrati ne kao gospodarski resurs, već kao opće, ljudsko dobro. Voda prije svega tako bi trebala služiti za piće te koliko god se brojnim kompanijama to ne sviđa, komercijalizacija vode i flaširanje vode u PET ambalažu je protučovječno. Ipak, 20. i 21. stoljeće su stoljeća potrošačkog društva pa samim time komercijalizacije vode u tom smislu nije nikakav tabu. Obzirom je voda ograničeni resurs trebali bi biti svjesni kako njome treba pametno i strateški raspolagati kako bi se i sekundarna, već korištena voda koristila u druge svrhe te samim time bi se smanjilo korištenje pitke vode za gradnju stambenih blokova, pranje gradskih ulica i tome slično. Cilj ovog teksta nije govoriti o pametnom gospodarenju vodom i optimalnom korištenju vode u raznim industrijama, već pokušati na koji to način Hrvatska može iskoristiti blagodati kao zemlja s iznimno velikim bogatstvom pitke vode.
Foto: Shutterstock
Na sreću ili nesreću, osim turizma, industrija u Hrvatskoj nije toliko razvijena da bi mogli govoriti o tome da Hrvatska ima problema s gospodarenjem pitkom vodom. Premda takvi problemi postoje na lokalnoj razini kao uzrok neodgovornog i neodrživog gospodarenja pitkom vodom što govori i podatak o gubicima vode u vodoopskrbi oko 50%. Zadnjih 15-ak godina tržište flaširane vode u Hrvatskoj naglo je poraslo, a voda iz ''špine'' postala je ne-pitka i ne-prirodna. Da li je doista tako? Mnogi će se složiti da nije i da je više riječ o lobiju koji želi komercijalizirati vodu. Da se Hrvatska po tome ne razlikuje od drugih, govori i činjenica kako se slične stvari odvijaju u većini drugih zemalja. Stoga, gdje je onda problem?
Ključni problem koji se može navesti u ovome jest neodgovoran pristup prema održivosti prirodnog resursa kao što je voda. Nadalje, Hrvatska je prepoznata po sportskim uspjesima i kao turistička zemlja s iznimnim prirodnim ljepotama pa se postavlja pitanje ima li što prirodnije i izvornije od prirodne izvorske vode, koje u Hrvatskoj ima u znatnim količinama? Današnji trendovi sve više se vežu uz eko, bio, prirodno, zeleno, održivo itd. Zar nije pitka izvorska voda sve to? Pritom izvorske pitke vode imamo na razini da je trošimo svega oko 4% na godišnjoj razini. Stoga, postavlja se pitanje zašto još uvijek vodu nismo iskoristili u jačanju promocije Hrvatske kao zemlje prirodnih bogatstava. Štoviše, turisti kao i u većini drugih zemalja preferiraju piti flaširanu vodu jer nisu uvjereni koliko je sigurno piti vodu iz slavine u zemljama koje posjećuju. Barem u Hrvatskoj to ne bi smio biti problem već suprotno – komparativna prednost u odnosu na većinu drugih jer možemo ponuditi luksuz da bez straha piju čistu i zdravstveno ispravnu vodu iz slavine.
U konačnici ne trebamo izmišljati ''toplu vodu''. Dovoljno je vidjeti odnos Iraca prema vodi i njihovoj svijesti da je voda iz slavine i više nego dobra za piće te nema potrebe za podupiranjem komercijalizacije vode na način da se flašira u PET ili staklenu ambalažu, a na kraju od toga profit ostvaruje samo privatna kompanija. Ako već želimo komercijalizirati vodu, onda učinimo to na način kako Islanđani rade. Naime, Island je 2019. godine krenuo u kampanju brendiranja luksuzne vode 'Kranavatan' što bi u doslovnom prijevodu značilo voda iz slavine. Ideja nositelja projekta, ministarstva turizma, industrije i inovacija, bila je da se održivije koriste izvori pitke vode i smanji plastični otpad. Nakon što su proveli istraživanje na uzroku od oko 16 000 turista koji posjećuju Island, ustanovilo se kako turisti troše znatno više flaširane vode kada putuju nego kad su doma upravo zbog osjećaja nesigurnosti koliko je zdravstveno ispravna voda u zemlji u koju putuju. Svjesni da imaju jednu od najčišćih pitkih voda na svijetu, Islanđani su običnoj vodi iz slavine dodijelili atribut luksuznog te su tako svakom turistu na aerodromu ili restoranu naplaćivali vodu iz slavine pod nazivom 'Kranavatan', ali turisti su zauzvrat dobivali vaučere koje su mogli iskoristi prilikom plaćanja smještaja ili kao neku drugu pogodnost na Islandu. Na taj vrlo lukav i kreativan način, Island je drastično smanjio plastični otpad te dodatno jačao vlastiti imidž kao zemlje ne samo s prirodnim ljepotama već i prirodnom izvorskom vodom koja je za mnoge druge zemlje luksuz.
Stoga, samo odgovornim ponašanjem prema vodi, imat ćemo je uvijek u dovoljnim količinama na način da nema potrebe da kupujemo flaširanu vodu već da uživamo u luksuzu zdravstveno ispravne vode iz slavine.
