„Zapad“ što god što
značilo mora imati jasno projektirano strateško komuniciranje, kako prema
svijetu, tako i prema Ukrajini, a posebno prema Rusiji. To mora biti s
usklađenim sadržajima, najefikasnijim kanalima i osmišljenim komunikacijskim
tehnikama. Kao prvo Putin, Rusija moraju dobiti nedvosmislene poruke kako se
prekida s dosadašnjom praksom hedonističkih ustupaka i djelovanja bez jasnog
cilja s odabirom sredstava koji najmanje koštaju i čiji je učinak ravan nuli.
Ono što se u nas kao rugalica kaže „pazi da ostanem nevina“.
Kako bi se komunicirale
unisone poruke na nivou zemalja Europske unije i NATO saveza, potrebno je
nadilaziti političke i druge razlike i formulirati poruke prema cilju
djelovanja i kao njegova potpora, prema vlasti u Rusiji s kvalitetom odlučnosti
i vjerodostojnosti, prema građanima Ruske federacije prema njihovoj dobrobiti,
a prema zemljama partnerima i saveznicama u smjeru kako se neke odluke u cilju
odgovornosti jednostavno moraju donijeti, jer smo to mogli prije s manje
žrtvovanja, kako to ne bi morali sutra uz još veće žrtve.
Rusija je počela
„solirati“ (težinu tome daje činjenica kako je ona stalna članica Vijeća
sigurnosti UN-a) još prije nekog vremena. Kao prijelomni događaj možemo uočiti
iznenadni dolazak ruskih specijalaca u prištinsku zračnu luku iz sastava
međunarodnih mirovnih snaga u BiH. Zatim, tu su djelovanja u Siriji i drugi
specifični događaji, a koji su svi parazitirali na smanjivanu intenziteta
američke prisutnosti na kriznim žarištima i općenito u svijetu i uz američko
skretanje pozornosti prema Aziji.
Nikako ne treba
zaboraviti da su Vladimir Putin i njegova administracija komunikacijski prevarili
međunarodnu zajednicu čas toplim, čas hladnim izjavama, ali isto tako oni su najizglednije
zavarali do prevare i domaću rusku javnost. To nam može ukazivati i njegov
sastanak sa svojim vijećem za sigurnost i posebno njegov „javni„ razgovor sa Sergejem Nariškinom gdje je ovaj
„mucao“. Kad se pred njim u najmanju
ruku nelagodno osjeća prvi obavještajac u zemlji, onaj koji mu daje informacije
i znanje o svijetu oko tebe onda moramo pretpostaviti kako s „Carem“ nešto nije u redu. To nam i treba
govoriti o prirodi upravljanja i vladanja- Zbogom pameti! Iako, najvjerojatnije
kako predsjednik Rusije pomno bira komunikaciju kao i kulise za stvaranja opće
slike, teško je pretpostaviti kako je on ovaj pokušaj razgovora inscenirao,
nego da je on svojim smiješkom i hinjenom blagošću to instinktom pokušao
ublažiti.
Stoga proukrajinske, a
nikako ne proturuske snage trebaju komunicirati i prema ruskim građanima, kako je balon ekonomskog razvoja Rusije naprosto
iznutra puknuo, a koliko će to ispuhivanje trajati ovisi velikim dijelom i o
njima. Putin je nedavno grubo rekao kako se Rusija ne može vojno izvana
pobijediti, nego je to moguće samo izvana. Jednostavno čovjek koji je 1988. u
ljeto s napetim bicepsom i podugačkom plavom kosom i fotoaparatom i svjetlomjerom
oko vrata štitio ili zbunjivao predsjednika Reagana na Crvenom trgu, mora da
ima frustracija sada kada svi predsjednici pred njim konformistički strepe.
Davanjem ruskog
državljanstva u ukrajinskim pokrajinama Donjeck i Lugansk u ukrajinskoj regiji
Donbas, Putin je nastojao stvoriti legitimnost za buduće akcije, a njihovim
priznavanjem za bliske vojne akcije. U jutrošnjoj najavi svoje „specijalne operacije“
koju nikako nije mogao nazvati „konjićevim skokom“, ali ju tako treba
tretirati. On je s jedne stane pokušao legitimirati svoje vojno djelovanje, ali
i hladno zaprijetiti cijelom svijetu trenutnim odgovorom i tako nas sve
pretvorio u Ukrajinu. Vjerojatno je sada otrcano reći – Svi smo mi sada
Ukrajina, ali bit je upravo u tome. Ovdje treba imati hrabrosti i reći kako se
ovdje radi o globalnom teroru.
Zato njega treba politički,
gospodarski, ali i komunikacijski izolirati, pa treba stručno razmisliti i o
prestanku puštanja njegove slike, a posebno glasa u eter. Naravno treba se i
komunikacijski suzdržavati, (kao što se to uostalom treba raditi i u
izvještavanju o terorističkim akcijama, ali i kada su one u tijeku), i od
objavljivanju loših slika iz Ukrajine o odlasku preko granice njenih uplašenih
građana, ili pak o bježanju nekih njihovih političara. Jednostavno time bi
komunikacijski podržavali Ukrajinu, a ne djelovali proturuski. Za ovo imamo i
lekcije iz povijesti gdje je nacistička propaganda pokušala dijeliti društva u
savezničkim zemljama, dok saveznička propaganda nije snažno dijelila Nijemce od
nacista, jer da je, možda bi rat i prije završio.
Ukrajinska vlada treba trenutačno
ustrojiti vjerodostojan informacijski stožer, s naglaskom na vjerodostojan, jer
se on treba obraćati Ukrajincima, svijetu ali i Rusima. Kod ovog im treba biti
uzor slovenski informativni stožer u Sloveniji, a poslije za oslobađanje, ima
uzora i malo južnije. Istina je kako je Rusija napala Ukrajinu s kopna i zraka,
a vjerojatno će i s mora, a kako u četvrtoj informacijskoj dimenziji
djelovanja, djeluje već duže vrijeme u pripremi vojnog djelovanja ali i kao
potpora vojnih akcija. U ovoj dimenziji sukoba Ukrajina i njeni saveznici ne
smiju izgubiti, jer to je onda konačno.
Kriza i rat u Ukrajini ima i imat će
rezultate, ustukne li se u Ukrajini bit će problema i na Baltiku , ali i u Jugoistočnoj
Europi. Srbija strateški vrluda između Europe, Rusije pa i Kine, što je i za
nju lažna dilema, ovdje imamo samo stranu slobode i stranu ratnih avanturista i
oligarha. Rusija ima interese u rastrojenoj Bosni i Hercegovini, ali i u
ranjivoj Crnoj Gori i to nisu normalni interesi Rusije, već su oni sada ekspanzionistički.
Zato treba biti oprezan sa sekundarnim utjecajem u regiji.
U pravu je Gari Kasparov kada kaže,
treba djelovati odmah, jer će u budućnosti cijena biti veća, kako treba
razotkriti Putinove lakaje. Ukrajina treba svekoliku materijalnu pomoć, ali i obavještajne informacije. Moramo biti sposobni i za
samoanalizu. Kod nas u Hrvatskoj tek smo
nedavno postali svjesni obrambenih funkcija, a Europa i EU sustavno
komuniciraju stratešku nemoć, koja je umnožena nekim oblicima normativne
samohvale. Svijet ne smije biti ljut na Putina samo zbog agresije
na Ukrajinu, nego i zbog posljedičnog izostanka pozitivnog ruskog utjecaja na
svijet. Europa i svijet moraju naći snage i odreći se krvavih energenata iz Rusije.
Kad nas u Hrvatskoj
trebamo političko jedinstvo u ovom pitanju, što bi pospješila i prisutnost
predsjednika i predsjednika vlade, na sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost
kao prvo. Sankcije prema režimu u Rusiji trebaju biti nedvosmislene i snažne,
ako se ne možemo othrvati izazovima životnih komoditeta, nismo vrijedni niti
postojanja. Zato demokratski svijet treba jasno poručiti – naučili smo lekciju,
prekinite odmah, jer sad je dosta. Nasilna promjena vlasti u Ukrajini, nikada
nam ne smije biti prihvatljiva. Na našim medijima nikako se ne smiju se
pojavljivati osobe koje relativiziraju ovu agresiju, kao što se to već dešava.
Premijer Plenković je u
pravu kada kaže, kako bi Hrvatska pogazila sva svoja načela kada sada ne bi
stala uz Ukrajinu, koja nas je među prvima priznala. I sam Putin nam je javno
ispričao svoju priču iz djetinjstva o štakorima,
kad se jedan od štakora uspravio i krenuo prema njemu, on je pobjegao. Pitanje
je samo jesmo li shvatili njegovu ezopovsku poruku i tko će biti sljedeći.