Postoji li nešto kao što je prijateljstvo između političara na dužnosti koji prvenstveno služe interesima svojih država? Očito da postoji. Predsjednički mandati Baracka Obame od 2009. do 2017. bilu su, da tako kažemo, uokvireni 16-godišnjim kancelarskim mandatom Angele Merkel, koja je bila na čelu njemačke vlade od 2005. do 2021. godine. Tijekom tog vremena između njih dvoje razvila se velika bliskost. Potkraj svog mandata Obama je opisao Merkel kao svoju najbližu saveznicu.
Prvo hladno - na obje strane
To nije uvijek bio slučaj. Nijemci su klicali kada je Barack Obama izabran za predsjednika 2008. No, Angela Merkel ga izignorirala dok je Obama još vodio predizbornu kampanju u ljeto 2008. godine. Tada mu kao kancelarka nije dopustila da Brandenburška vrata u Berlinu koristi kao kulisu za svoj govor.
Tadašnji demokratski predsjednički kandidat morao se zadovoljiti trgom ispred Stupa pobjede, gdje ga je oko 200.000 ljudi slavilo kao drugog Kennedyja i spasitelja nakon ere Georgea W. Busha. Bush je 2003. godine unio podjelu između SAD-a i nekih Europljana ratom u Iraku. Njemačka, na čijem je čelu tada bio SPD-ov kancelar Gerhard Schröder, je bila striktno protiv tog rata. Merkel je, međutim, kao čelnica oporbe stala na Bushovu stranu.
Godine 2009., u prvoj godini svog mandata, Obama je zaobišao Berlin. Na to se gledalo kao na uvredu. Čak i kasnije je vladalo zahlađenje između Merkel i Obame. Za to su postojali čvrsti politički razlozi, prije svega suzdržanost Njemačke kada je riječ o odluci UN-a o vojnoj intervenciji u građanskom ratu u Libiji 2011. godine.
Ali ne samo zbog toga. Washington je već tada pozivao svog njemačkog saveznika da više izdvaja za obranu i isticao da su njemački trgovinski suficiti navodno preveliki. Sve se to znatno pogoršalo kasnije pod Donaldom Trumpom i vjerojatno će postati još gore s njegovim drugim mandatom.
Špijuniranje prijatelja
Ali unatoč - ili možda zbog - tadašnjeg sukoba Obama je 2011. kancelarki dodijelio "Medalju slobode", najveće američko odlikovanje koja može dobiti jedan stranac. Je li to bila gesta pomirenja, poziv na preuzimanje veće odgovornosti? Promatrači su u to vrijeme izvukli ova oba zaključka.
Godine 2013. Obama je konačno dobio svoju berlinsku pozornicu ispred Brandenburških vrata. On i Merkel su demonstrirali jedinstvo. Ipak iritacije su ponovo porasle, osobito kada se saznalo za razmjere špijuniranja koje je provodila američka tajna služba NSA.
U listopadu iste godine je izašlo na vidjelo da je NSA čak prisluškivala kancelarkin mobitel. Merkel je bila izvan sebe i rekla je rečenicu koja će postati jedna od njezinih najpoznatijih: "Špijuniranje među prijateljima - to ne ide." Ipak velike političke konsenkvence su izostale.
Što su Merkel i Obama duže bili na vlasti činilo se da postaju politički i osobno bliskiji. Peter Beyer, transatlantist iz Merkeline konzervativne Kršćansko-demokratske unije (CDU), jednom je rekao za DW da je Obama kod Merkel posebno cijenio "pragmatizam, pouzdanost i profesionalizam". I: "Trebao ju je." Uz sve veću političku i gospodarsku težinu Njemačke, nije mogao zaobići kancelarku.
Summit G7 u ljeto 2015. u dvorcu Elmau u Bavarskoj ponudio je možda najpoznatiju fotografiju njih dvoje, na kojoj je Obama sjedio na klupi raširenih ruku, a Merkel kao da mu nešto objašnjava gestikulirajući.
Različiti karakteri
Politički su mnogo toga dijelili. Ali koliko su harmonirali kao osobe? Peter Beyer smatra: "Oni su različiti karakteri." Ali, prema njegovim riječima, to uopće nije bilo loše. "Obama je nadaren govornik, dopire do ljudi. Merkel u samo nekoliko riječi kaže najneophodnije, nije sjajna govornica, ne izaziva oduševljenje ljudi", kaže Beyer. Ali, prema njegovim riječima, međusobno su se cijenili jer su se nadopunjavali.
Nekoliko tjedana nakon summita G7 Merkel je otvorila njemačke granice za izbjeglice. Bio je to dramatičan korak, koji je možda polarizirao Njemačku kao nijedna druga njena odluka, ali Obama ju je zbog toga izuzetno hvalio. Angela Merkel nas je, rekao je, uvjerljivo podsjetila da ne smijemo okrenuti leđa kada ispred nas stoje druga ljudska bića.
Zatim je 2017. na vlast došao Donald Trump. Merkel je postala negativan primjer za Obaminog nasljednika u Bijeloj kući. Republikanac Trump je tijekom predizborne kampanje 2016. svoju demokratsku protukandidatkinju Hillary Clinton proglasio "američkom Angelom Merkel". Clinton želi provesti Merkelinu "ludu" izbjegličku politiku i u SAD-u, tvrdio je on.
Izborom Trumpa činilo se da se SAD od saveznika pretvorio u neprijatelja Njemačke na ključnim političkim područjima: slobodnoj trgovini, zaštiti klime i odnosu prema izbjeglicama.
Odnos s Trumpom
Merkel piše u svojim memoarima o sastanku s Trumpom 17. ožujka 2017.: "Razgovarali smo na dvije različite razine. Trump na emocionalnoj razini, ja na temelju činjenica." Dalje je napisala: "Ako je i obraćao pažnju na moje argumente, to je obično bilo samo zato da bi od njih konstruirao nove optužbe. Čini se da mu rješenje iznesenih problema nije bio cilj."
Zvuči kao povijesna ironija da je knjiga Angele Merkel objavljena baš sada, uoči ponovnog Trumpovog dolaska na vlast. I gotovo prkosno djeluje to što Merkel svoju autobiografiju u SAD-u predstavlja zajedno s Obamom.
Obama je svoje memoare "Obećana zemlja" već objavio prije četiri godine, u studenome 2020. Knjiga, napisana na više od tisuću stranica, zabilježila je širom svijeta nevjerojatnu prodaju. Knjiga Angele Merkel "Sloboda", na više od 700 stranica, izlazi na više od 30 jezika i čini se da je međunarodni interes veliki.
Izdanje na engleskom jeziku Merkel želi predstaviti zajedno s Obamom ovoga ponedjeljka (2.12.) u Washingtonu. Angela Merkel nije mogla poželjeti bolju reklamu nego što je sudjelovanje Baracka Obame.
Fotografija: Barack Obama, Facebook
