Ima li dovoljno kadra za provedbu cjelodnevne eksperimentalne škole? Što će biti s onima koji sada rade u dnevnom boravku?
Ima. Bude li potrebno, u onim školama koje budu odabrane za eksperimentalno provođenje cjelodnevne škole odobrit će se i novo zapošljavanje, a pogotovo stručno-tehničkog osoblja i stručnih suradnika.
U onim školama koje budu odabrane za provođenje eksperimentalnog modela učiteljice koje sada rade u produženom boravku nastavljaju raditi u svojoj školi, ali sa nešto drugačijim zaduženjima nego što su imale do sada, naravno, uz zadržavanje svog postojećeg ugovora. Nova zaduženja dogovorit će se na razini svake škole između učiteljice i ravnatelja.
Što je s kurikulumima za nove predmete i predmete koji se dijele?
U cjelodnevnoj školi, uveden je potpuno novi samo jedan predmet koji se zove Praktične vještine. Svi drugi nastavni predmeti ili mijenjaju naziv ili se jedan predmet razdvaja u dva kao što je to slučaj kod Prirode i društva, već u nešto drugačijem obliku postoje u školi. Svi kurikulumi su završeni i uskoro će ili su već upućeni na javno savjetovanje, te će biti u potpunosti spremni za korištenje u cjelodnevnoj školi. Za potrebe pilota, u pripremi su svi potrebni priručnici, smjernice i metodički materijali za učitelje.
Koliko nastavnika će ostati bez punog radnog vremena?
Niti jedan! U onim školama koje budu odabrane za provođenje eksperimentalnog programa niti jedan učitelj ili učiteljica neće imati manju normu nego je imao prije ulaska u eksperiment te nitko neće ostati bez radnog mjesta.
Svi učitelji koji imaju punu plaću će imati punu plaću i tijekom provedbe eksperimentalnog programa. Puno radno vrijeme za sve učitelje ostaje isto kao i do sada i iznosi 40 sati tjedno. Neki učitelji predmetne nastave će tjedno raditi čak manje u neposrednom odgojno-obrazovnom radu, nego što rade danas. Učitelji hrvatskog, matematike i STEM područja, ne spadaju u tu skupinu i oni će raditi nešto više, primarno zbog sudjelovanja u potpori, odnosno zbog povećanja satnice hrvatskog jezika i matematike za jedan nastavni sat. Ali oni će zbog toga dobiti i veći postotak povećanja plaće. Kada je riječ o plaćama, svi imaju osnovnu plaću koja se uvećava svima za 4,5 posto, a oni koji rade više imaju i značajno više iznose dodatka na plaću.
Kako je točno zamišljeno potpomognuto učenje, odnosno A2 dio? Postoji bojazan da neće biti dovoljno učinkovito, da ne treba svima, da neki lakše uče uz glazbu, neki u tišini....?
Učinkovitost ćemo mjeriti vanjskim vrednovanjem i to nakon svake godine provođenja. Umjesto da govorimo „treba“ li svim učenicima „potpomognuto učenje“ trebamo govoriti hoće li svi učenici imati koristi od njega. Odgovor je: Apsolutno hoće.
Taj program nije nastava, ne odvija se u školskoj klupi niti učitelj stoji ispred ploče i poučava. Vrlo je fleksibilan i pruža potpunu autonomiju i slobodu učiteljima i učenicima. Učenici koji hoće učiti sami, imaju mogućnost u cjelodnevnoj školi učiti sami, za to će im biti osiguran i prostor. Neki će raditi u parovima ili grupama, s nekima će raditi stručni suradnici škole, stručnjaci koji će aktivno sudjelovati u programu potpore. Oni će stručno raditi s pojedinačnim ili manjim skupinama učenika u prepoznavanju teškoća u učenju, otklanjanju takvih teškoća i poticanju boljeg učenja.
Što je s izvanškolskim aktivnostima poput glazbene škole, sportskih klubova? Gdje se to uklapa?
Govorimo li o učenicima koji i sada pohađaju jednosmjenske škole, a sudjelovat će u eksperimentalnom programu, neće doći do prevelikih promjena jer će se raditi o najviše 50 škola u kojima će učenici boraviti u prosjeku 60 minuta duže u školi. Ti učenici i do sada pohađaju glazbene škole ili treniraju u sportskim klubovima u popodnevnim satima i to nakon 15 sati pa će tako biti i dalje. Samo neće unutar svoje škole sudjelovati u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima koje su za učenike dobrovoljne nego će te aktivnosti imati u drugoj ustanovi npr. muzičkoj školi.
Što će biti s područnim školama?
Pitanje mreže škola, ustrojstva područnih škola i slična organizacijska pitanja nisu povezana s pilot projektom cjelodnevne škole.
Osim toga, činjenica da sve područne škole koje ispunjavaju postavljene uvjete rade i sudjeluju u svim aktivnostima cjelodnevne škole kao i njihove matične škole, pokazuje namjeru da se upravo kroz obrazovanje i gradnju novih vrtića revitaliziraju neka područja Hrvatske. U cjelodnevnoj školi, i područne škole organiziraju i provode predviđene odgojno-obrazovne programe. Ako specifičnosti nekih područnih škola budu zahtijevale prilagodbe u provedbi cjelodnevne škole, one će biti razmotrene i učinjene.
Kako komentirate kritike da je informatike premalo i da informatika kao međupredmetna tema nije dobro?
Prije svega mi ne smanjujemo broj sati obavezne informatike, nego je povećavamo za 100 posto.
Niz je polutočnih, ali i niz potpuno netočnih informacija vezanih uz informatiku. U osnovnoj školi u Hrvatskoj ima puno više sati informatike u obliku zasebnog nastavnog predmeta nego u većini europskih zemalja. Srbija, neki kantoni u BH i Grčka su jedine zemlje koje imaju informatiku kao zaseban predmet u osnovnoj školi (ISCED 1 razina), a što bi odgovaralo našem 1. do 4. razredu.
Druge europske, poglavito razvijene i one zemlje kojima težimo, nemaju informatiku kao zaseban predmet u osnovnoj školi, već samo kao međupredmetnu temu ili kroz integraciju s nekim drugim predmetom. To su podaci koji su dostupni svakome u mjerodavnim publikacijama EU-a.
Kada razmatramo samu izvedbu nastavnog predmeta, do sada su u osnovnoj školi bila 4 obvezna sata informatike, a sada će biti 8 obveznih sati modernijeg predmeta Informacijske i digitalne kompetencije. Osam sati je duplo više od 4 sata. Nadalje, sada postoji 12 izbornih sati, koje pohađa manji ili veći dio učenika, što ovisi od škole do škole, pa čak i od regije do regije. To se neće promijeniti jer u cjelodnevnoj školi može postojati onoliko sati izborne informatike koliko postoji interesa učenika. Pored ovih 8 sati obveznih, i sati izbornih koliko postoji interesa, imamo još kao što smo ranije rekli i IKT i kao međupredmetna tema. A upravo je u većini europskih obrazovnih sustava to ostvareno kroz povezivanje s drugim predmetima. Tako da naš obrazovni sustav po pitanju digitalnih vještina i sličnih kompetencija učenika stoji i više nego dobro.
Što s djecom koja trebaju biti u školi do 17 sati, a ne žele ići na izvannastavne aktivnosti?
Izvannastavne aktivnosti se organiziraju zbog interesa učenika tako da ako nema zainteresiranih učenika neće biti niti tih izvannastavnih aktivnosti.
Postoje razne izvannastavne aktivnosti, koje će u cjelodnevnoj školi držati i stručni suradnici, te je uz to sigurno da će biti takva ponuda aktivnosti u kojoj će svaki učenik pronaći za sebe nešto zanimljivo, poticajno i korisno.
Uz to, strukturirano slobodno vrijeme predstavlja također oblike rada s učenicima koje je moguće provoditi za skupine učenika pojedine škole.
Brojne su kritike da cjelodnevna škola predstavlja preopterećenje za učenike te se mnogi učitelji i roditelji ne slažu s tim konceptom. Kako to komentirate?
Mnogi još uvijek ne razlikuju cjelodnevnu nastavu od cjelodnevne škole, te se potpuno pogrešno zaključuje da će učenici sjediti cijeli dan u klupi, da će učitelj imati cijeli dan nastavu, a učenici će pasivno zapisivati i raditi. To je potpuno pogrešno. U pilotu se uvodi koncept cjelodnevne škole a ne cjelodnevne nastave. Cjelodnevna škola nije usmjerena samo i isključivo na nastavu i učenje učenika. Ona je usmjerena i na socijalni razvoj djece, druženje s vršnjacima, razvoj emocionalnih i socijalnih vještina, prepoznavanje vlastitih interesa.
Vremenski obvezno trajanje cjelodnevne škole je u razrednoj nastavi tri dana do 15sati, a dva dana do 14.15 sati. U to vrijeme potrebno je ubrojiti rekreacijsku pauzu kroz koju se učenici druže, odmaraju i mogu vježbati, a i vrijeme za besplatni školski ručak osiguran svima. U predmetnoj nastavi je nešto duže. Svi oni koji jesu u sustavu, znaju da i danas učenici koji idu na sve izborne predmete i poneke izvannastavne aktivnosti borave neznatno kraće u školi nego što je planirano u cjelodnevnoj školi.
