Buljac u uvodu knjige napominje kako u svom nizu studija i rasprava prikazuje i interpretira sastavnice kulture koje su stvorile hrvatski narod, tko Hrvati zapravo jesu i po čemu se razlikuju od drugih naroda.
U knjizi su na metodološkim pretpostvakama vlastite teorije, naglašava Buljac, i razmatranja o versologiji, stihu i slogu, o pjesničkoj intuiciji, nadahnuću, i stvaralačkom umijeću, ljepoti pjesničke riječi, stilistici, estetskim vrijednostima pjesničkoga djela te odnosima pjesništva prema drugim umjetnostima.
Ocjenjuje kako je upravo to uporište kojim se opravdava izbor i ljestvica vrijednosti i najavljuje niz hrvatskih autora koji su zavrijedili mjesto u našem književnom, poetskom kanonu.
Podsjeća i kako "kapljice hrvatskoga humanizma poškrope i druge narode" te dodaje kako se vidi po odnosu Poljaka, Ukrajinaca i Moldavaca prema našem Gunduliću, brojnih drugih prema Kačiću, Crnogoraca prema Mažuraniću, Makedonaca prema Ujeviću ili Japanaca prema Antunu Branku Šimiću.
Napominje i kako su u novije doba nasuprot takvu odnosu neki hrvatski književnici pa i cijeli naraštaji na meti otimanja i prisvajanja te upozorava na ugrozu hrvatske književne i kulturne baštine u Boki kotorskoj.
Nakladnički projekt zamišljen je kao program istodobno sagledan u svom povijesnom slijedu, sukcesiji tj. sinkroniji, ali i u dijakroniji, napominje autor i dodaje kako su razmatranja podijeljena prema književnim rodovima, pjesničkim vrstama i oblicima i njihovim geneološkim posebnostima.
Recenzent knjige Antun Lučić ističe kako Buljčev izbor i interpretacija mogu poslužiti za jedan od presjeka povijesti hrvatske književnosti, osobito svojom interpretativnom dubinom i hermeneutičkom vještinama kojom sagledava pjesničke datosti.
Dotjeranim interpretativnim pregledom pjesništva Buljac ukazuje da hrvatska književnost nije na periferiji europskih književnih gibanja, napominje Lučić i dodaje kako je njezina narav usredištena u osobitosti i tipizaciji europskih književnih formata.
Miljenko Buljac, po riječima Tihomila Maštrovića, otvara novu važnu stranicu hrvatske književne i uopće kulturne povijesti, čime se ispravljaju mnogi neopravdani i nepravedne propusti dosadašnje književne historiografije.
Knjigom su, smatra recenzent Vladimir Lončarević, obuhvaćeni gotovo svi pjesnici koje u luku od humanizma i renesanse do moderne smatramo pilastrima hrvatskoga pjesništva.
Knjiga "Povijest hrvatske književnosti - Hrvatsko pjesništvo od predrenesanse do zrele romantike - Knjiga I" (456 str.) podijeljena je na sedam poglavlja - Razdoblje predrenesanse i renesanse-pjesništvo na hrvatskom i na latinskom jeziku, Pjesnici Zbornika Nikše Ranjine, Hrvatsko renesansno pjesništvo, Hrvatsko barokno pjesništvo, Pjesnici s vjerodajnicama raskomadane i ucviljene domovine Hrvatske, Pjesništvo katoličkoga prosvjetiteljstva i predromantizma, Pjesništvo hrvatskog romantizma i zrele romantike.
Miljenko Buljac rođen je 1951. u Hrvacama kraj Sinja. U rodnom mjestu završio je osnovnu školu, gimnaziju u Sinju, a u Zagrebu studij slavistike i pedagogije te poslijediplomski studij Teorije i povijesti književnosti. Godine 2006. doktorirao je iz područja filologije.
Objavio pjesničke zbirke "Nevjenčani dani" i "Njihove navezanosti tebi ne trebaju" te samostalne knjige "Kaliopine lovorike" i "Tragom literarnosti".
