Tea Pavečić, nositeljica ljubavi prema odbojci od svoje trinaeste godine, nije samo svjedok razvoja ovog sporta u svom klubu „OK Brcko“ već i ključna figura koja je svojim entuzijazmom postala pokretačka snaga ove odbojkaške priče.
U ovom intervjuu, novom iz serijala Svijet zdravlja otkrit ćemo kako je Tea započela svoju karijeru kao trenerica, suočila se s izazovima vođenja malog tima te kako odbojka, prema njezinom uvjerenju, oblikuje ne samo igrače na terenu, već i mlade ljude izvan njega.
Tea Pavečić, Foto: Privatna arhiva
Kako ste započeli svoju karijeru kao trenerica odbojke i koji su ključni trenuci koji su vas usmjerili prema ovoj ulozi? Igrate li dalje utakmice za svoj klub u kojem ste započeli odbojkašku karijeru?
Odbojku igram od svoje trinaeste godine. Od samih početaka postojala je ta neka ljubav prema odbojci. Kada se jednom zaljubiš u taj sport teško da ćeš samo tako odustati od njega. Uz odbojku sam zapravo izgradila jedan dio svoje osobnosti. Jednostavno sam odrasla uz taj sport. Uz sve silne obaveze (škola, fakultet), ona je bila bijeg od stvarnosti. Dakle, sve je započelo kao hobij i nisam nikada pomislila da bih mogla biti trenerica jednoga dana.
Moja karijera kao trenerica odbojke započela je dok sam još bila na fakultetu. Paralelno sam se školovala za trenericu odbojke i učiteljicu razredne nastave. Ključan trenutak koji me naveo da postanem trenerica je nedostatak trenera u mom kraju. Moj klub „OK Brcko“ nalazi u malom mjestu Božjakovina i trener koji je tada vodio taj klub je trebao otići te na njegovo mjesto nitko nije došao. Upravni odbor je predložio da se jedna članica školuje za trenericu kako bi klub opstao, tako sam dospjela u uži krug izbora. Ideja mi se svidjela te sam pristala postati nova trenerica „OK Brcko”. Iako više nisam aktivna igračica i dalje igram srcem kroz svoje cure (članice).
Što smatrate najvećim izazovima u vođenju odbojkaškog tima i kako se nosite s istima, imajući na umu želju za osiguravanjem uspjeha svoje ekipe na utakmici?
Kada je u pitanju vođenje tima – sve je izazov. Moram priznati da nije lako biti trener, svaki trening i svaka utakmica je izazov. Naš klub je vrlo malen i nismo kao drugi klubovi koji od pedesetak i više članica biraju one najbolje za utakmicu. Vodim se time da je odbojka sport, a ne posao i da je to nešto što radim s ljubavlju. Tu svoju ljubav prema odbojci pokušavam prenijeti na svoje članice tako da svakoj pružam mogućnost za igru bez obzira na njene sposobnosti.
Foto: Privatna arhiva
Osim sportskih aspekata, koje životne vještine i vrijednosti smatrate da odbojka razvija kod mladih odbojkaša te kako to može pozitivno utjecati na njihovu budućnost?
Odbojka je više od sporta i s time se mogu složiti svi odbojkaši. Ona je na prvu kompleksan sport jer se sastoji od mnogo elemenata i treba vam nekoliko godina rada i truda da uspijete usavršiti sve te elemente. Sav taj trud se isplati jer odbojka na kraju pruži neke životne vještine koje će svima dobro doći u životu. Odbojka nas uči kako funkcionirati u timu, uči nas biti odgovornima i na kraju krajeva ima pozitivan utjecaj na zdravlje. Vjerujem da odbojka mlade odbojkaše usmjerava na pravi put jer je uz odbojku sve pozitivnije i drugačije.
Kako motivirate svoj odbojkaški tim i potičete individualni i timski napredak? Imate li neki poseban pristup u razvijanju njihovog potencijala?
Svoj odbojkaški tim motiviram na način da ne gledaju rezultat utakmice već da uživaju u samoj igri. Uvijek im govorim da pokušaju dati sve od sebe i da se zabave bez obzira na ishod. Moram priznati da mi puno pomaže to što sam magistra primarnog obrazovanja jer sva ta znanja koja sam tamo stekla, sada mogu primijeniti u ulozi trenera jer je trener naposljetku i učitelj. Kao u školi, tako i u dvorani, ponekad se obraćam cijelom timu, a ponekad pristupam svakoj članici individualno kako bi neke segmente bolje usavršile i razvile svoj potencijal do kraja.
Foto: Privatna arhiva
Kako izgleda jedan vaš trening? Kako općenito planirate treninge i koliko se razlikuju od treninga do treninga?
Svaki naš trening je različit i ovisi o dobnoj kategoriji, ali imamo neke temeljne dijelove po kojima se vodimo. Trening uvijek započinjemo zagrijavanjem bez lopti, nakon čega slijedi razgibavanje. Važno je tijelo pripremiti na fizičku aktivnost, kako bismo spriječili bilo kakvu ozljedu. Veći dio treninga posvećen je usavršavanju odbojkaških elemenata gdje se koriste lopte. Zadnji dio treninga posvećen je odbojkaškoj igri nakon čega slijedi istezanje za kraj.
Koje prednosti odbojka pruža mladima, a koje biste vi istaknuli? Što biste poručili onima koji se planiraju baviti odbojkom?
Odbojka pruža mladima tjelesnu kondiciju i razvija njihove motoričke sposobnosti, usudim se reći da poboljšava njihovu koncentraciju i učenje. Najvažnije od svega što bih istaknula je da odbojka stvara prijateljstva i uči nas kako pojedinac ima velik utjecaj u timu, ali da samo timskim radom možemo postići bolje rezultate. Ona je nekontaktni sport u kojem nema nasilja i mogućnosti za ozljede su male. Svatko tko se odluči za odbojku sigurno neće pogriješiti i vrlo brzo će se zaljubiti u taj sport.
Foto: Privatna arhiva
***
Sadržaj je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.
