Živimo u zemlji koja sebi u ime "progresa" i "napretka" dopušta čistu diskriminaciju, pa je čak ugrađuje i u vlastite zakone - jer, kako drugačije shvatiti članak 18. Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, koji kaže kako se prekid trudnoće obavlja isključivo na zahtjev trudne žene, što znači da muškarac nema pravo formalno sudjelovati u ovom procesu, odnosno, on po pitanju prekida života nerođenog djeteta (čiji je otac) nema pravo glasa!
I to je jasno i nedvojbeno izraženo jednom jednostavnom, kratkom rečenicom: "Prekid trudnoće se vrši na zahtjev trudne žene". (Vidi: https://www.zakon.hr/z/2475/Zakon-o-zdravstvenim-mjerama-za-ostvarivanje-prava-na-slobodno-odlu%C4%8Divanje-o-ra%C4%91anju-djece; istaknuo: Z. P.; stranica posjećena 16. 7. 2022.)
Obratite li se pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, gospođi Višnji Ljubičić s pitanjem vezano za ovaj problem - i tražite obrazloženje tog diskriminatorskog stava po kojem muškarac, muž ili partner žene s kojim je ova začela dijete nema pravo glasa kad je riječ o životu njegova budućeg potomka (kao što sam učinio ja), uz citiranje spomenutog Članka 18. iz navedenog Zakona, dobit ćete i dodatno tumačenje koje se svodi na sljedeće: "Međutim, u privatnom odnosu muškarac svakako može izraziti volju i želju što želi da se učini s
