Prema izvorima bliskim Kremlju, ruski obavještajci organizirali su bijeg Bašara al Asada i njegove obitelji iz Sirije. Prebačen je zrakoplovom iz ruske vojne baze u toj zemlji, pri čemu je transponder zrakoplova isključen da bi se izbjeglo praćenje
Moskva, još uvijek pod dojmom brutalnog smaknuća libijskog vođe Muamera Gadafija 2011. godine, odlučila je spriječiti sličnu sudbinu za svog saveznika u Damasku.
Ruski predsjednik Vladimir Putin navodno je bio duboko nezadovoljan time što ruske obavještajne službe nisu na vrijeme prepoznale ozbiljnost prijetnje Asadovu režimu. Kada je postalo jasno da sirijska vojska ne može zaustaviti napredovanje pobunjeničkih snaga, Moskva mu je ponudila siguran izlaz iz zemlje, doznaje Bloomberg.
Rusija je uvjerila Asada da će izgubiti borbu protiv naoružanih skupina, predvođenih bivšim ogrankom Al Kaide HTS-om, te ponudila njemu i obitelji siguran prolaz ako odmah ode, tvrde tri osobe upućene u cijelu priču.
Asadov odlazak označio je kraj dinastije koja je vladala Sirijom više od 50 godina. Naslijedio je oca Hafeza, predsjednika te države od 1971. do smrti 2000. godine, no njegov mandat obilježile su optužbe za brutalno gušenje prosvjeda, korištenje kemijskog oružja i humanitarnu katastrofu nezapamćenih razmjera.
Kontrola štete
Sukob, koji je počeo kao dio šireg vala Arapskog proljeća, ubrzo se pretvorio u krvav građanski rat s brojnim stranama i interesima. Rusija i Iran bili su ključni saveznici Asadova režima dok su zapadne sile i regionalni igrači poput Turske podržavali pobunjenike.
Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov nije odmah odgovorio na zahtjev za komentar, a Putin do sada nije javno govorio o padu Asadova režima.
'Ovo je bila kontrola štete', izjavio je Ruslan Puhov, voditelj moskovskog Centra za analizu strategija i tehnologija, think tanka za obranu i sigurnost.
Narativ ruskih medija
Rekao je kako je 'vrlo logično' to da su Rusi rekli Asadu da odustane ako želi izbjeći krvoproliće u kojem bi ga zadesila ista sudbina kao Gadafija ili iračkog diktatora Sadama Huseina, obješenog 2006. nakon suđenja.
U trenucima u kojima se Rusi boje za budućnost svoje dvije ključne vojne baze u Siriji, pomorske luke u Tartusu i aerodroma u Hmeimimu, pokušavaju ostaviti dojam hladnokrvnosti iako su njihovi dužnosnici bili iznenađeni brzinom preokreta u Siriji.
Ruski državni mediji guraju poruku da je Asad krivac za poraz, a da je Moskva održala svoju riječ ne odustajući od njega te bi se sada trebala usredotočiti na održavanje svojih strateških interesa u Siriji i na širem Bliskom istoku.
