Magnituda potresa kod Drage Bašćanske na Krku iznosila je 4.8 prema Richteru, a intenzitet u epicentru procijenjen je na VI stupnjeva europske makroseizmičke ljestvice (EMS).
Potres je bio plitak, što je karakteristično za hrvatske potrese, a bilo je i nekoliko naknadnih potresa, rekla je Ivančić za Hinu.
Najjači naknadni potres bio je magnitude 2.6, tri su bila magnitude oko 2, a desetak ih je bilo magnitude iznad 1.
"Kada se dogodi ovakav potres kod kojeg očekujemo da će biti i naknadnih, vrlo je važno postaviti instrumente koji bilježe svaku trešnju. Ti podaci su jedini način da zapravo saznamo što se događa u unutrašnjosti", objasnila je.
Nemamo eksperimente pa moramo u što većoj mjeri uhvatiti svaku trešnju, svako gibanje kako bismo mogli znati što više o rascjepnoj zoni i uzrocima potresa koji se događaju kod nas, dodala je Ivančić.
Seizmolozi će instrumente koji su dobiveni u sklopu novog projekta CROSSNET postaviti na Krk i okolicu.
Riječ je o vrlo seizmičnom području
Ivančić je podsjetila kako je riječko područje vrlo seizmički aktivno, kao i cijela Hrvatska.
"Mislim da svi već znamo da smo na vrlo seizmički aktivnom području - sjeverozapadna Hrvatska, šire područje Rijeke, a seizmička aktivnost je još više izraženija prema jugu", pojasnila je.
Navela je kako je na riječkom području relativno nedavno, 2018., bio niz slabijih potresa, magnitude malo više od 3, koji su trajali nekoliko mjeseci, a 2003. bio je magnitude 4.5 gotovo na istom epicentralnom području.
Na komentar kako se od zagrebačkog potresa 2020. primjećuje da nam se tlo pod nogama češće trese, Ivančić je pojasnila kako je seizmička aktivnost u principu posljednjih godina u ovom području izraženija, ali ne u smislu da je to nešto neobično.
Potresi su tektonskog porijekla. Imamo afričku ploču koja se giba, odnosno gura ploče ispred sebe prema sjeveru, pa imamo jadransku mikroploču i onda imamo euroazijsku ploču, objasnila je.
Uz ta gibanja, dodala je, dolazi do nakupljanja energije na različitim mjestima, u različitim rasjedima koji su široko rasprostranjeni u našem području. "Kada dođe do previše sakupljene energije onda na nekom od njih nastane potres."
Istaknula je kako ništa od toga nije ni neobično ni novo.
"Moramo biti svjesni da zaista živimo na seizmički aktivnijem području", dodala je.
Podsjetila je na jake potrese 1880., 1905. i 1906., u Zagrebu, 1909. u Pokuplju, 1938. Novigradu Podravskom, 1942. u Imotskom, 1962. u Makarskoj, 1964. u Dilj Gori, 1996. u Ston-Slanom te 2003. u središnjem Jadranu koji se nije toliko osjetio jer nije bio ispod naseljenog područja.
Kod potresa nema periodičnosti
Ivančić je naglasila kako u nastanku potresa nema periodičnosti jer oni nisu nešto što se može predvidjeti, ali su česti.
"Zato je bitno da imamo dobre zgrade jer nam je onda svejedno kakav se potres dogodi ili ne", poručila je.
Kaže da seizmolozi upravo tome služe - da dobijemo što više seizmoloških podataka o tome gdje živimo i što se može dogoditi kako bi građevinari na osnovu njih gradili što bolje kuće.
"Na tome se radi, osobito jer su svi toga postali svjesni posljednjih godina, a pogotovo nakon turskog potresa", upozorila je.
Na pitanje o povezanosti aktivnosti jadranske mikroploče s turskim potresom, rekla je kako to nije povezano u smislu - bio je potres u Turskoj ili Rumunjskoj pa će biti i kod nas, već u smislu seizmotektonskih gibanja tektonskih ploča.
"Takva gibanja ne ovise o nekom specifičnom mjestu, to je na velikim skalama na Zemlji s istim uzrocima. Posljedice su potresi, a uzrok je seizmotektonsko gibanje", pojasnila je Ivančić.
