Izrael je nakon 50 g. proglasio ratno stanje, a 7. listopada o.g. poginulo je najviše Izraelaca (Židova) u jednome danu nakon Holokausta. Hamas je s šest tisuća raketa kako bi nadjačali “Čeličnu kupolu” zasuo civilne ciljeve u Izraelu. Njegovi sljedbenici upali su na Izraelsku teritoriju i ubijali i zarobljavali civile oko Gaze. Posebno je odjeknuo masakr mladih na glazbenom festivalu u pustinji Negev s 260 mrtvih. U prvome naletu ubijeno najmanje 700 ljudi, a oko 170 zarobljeno.
Ne zato što država ima monopole na uporabu sile, napade Hamasa moramo nazvati terorizmom. Jedinstvena definicija terorizma nije postignuta ni u UN-u, a bit terorizma najjasnije je izražena u kineskoj uzrečici “ubiti jednoga – uplašiti stotine”. Hamas je zadovoljio uvjet sijanja terora, i opteretio djelovanje Izraelske vlade premijera Benjamina Netanyahua, kako bi se ucjenjivalo taocima. Treće je širi kontekst razloga, kako bi se priječio izraelsko-saudijski sporazum koji daje nove odnose u regiji, protiv interesa Irana. Kao (pod)razlog miče se fokus s ruske invazije i Putinovo “invazivno” mijenjanje svijeta.
Terorizam od samih destruktivnih i s humanizmom i civilizacijom nespojivim zločinima ima i značajniju komunikacijsku komponentu. To je osnova za širenja straha tj. terora. Žrtve najčešće nisu bitne i nasilje nad žrtvama je sredstvo za postizanje kolektivnog straha odnosno terora. Tako je i Hamas zaprijetio, ako ne prestanu napadi na Gazu ili ako na njih ne budu upozoreni (traže suradnike), kako će smaknuti taoce i to javno prenositi na internetu.
Mediji i terorizam imaju jednu “vražju” privlačnost. Naime terorizmu odnosno terorističkim organizacijama potreban je publicitet, to se najjasnije vidi u preuzimanju odgovornosti za terorističke akte, česta je pojava i lažno preuzimanje odgovornosti za pojedino (ne)djelo, jer terorističkim organizacijama potreban je publicitet kakav god on bio pozitivni ili negativni. Mediji “vape” za događajima kakvi god oni bili. Imamo tzv. teroristički kvartet: teroristi- žrtve - vlast – mediji.
Francusko-američki politolog Arnaud Blin zaključuje: “Terorizam je definiran svojim psihološkim i emotivnim aspektom, a percepcija činjenica i njihov utjecaj daleko je veći od pukih podataka.” Terorizam i mediji u simbiotskome su odnosu, i ne dijeleći iste vrijednosti. Mediji su kisik terorizma, a novinarstvo žila kucavica demokracije. Kako mediji ne bi bili “sluge terora”, oni moraju biti “odgovorno suzdržani”, unatoč izazovima novinarskoga, uredničkog i vlasničkih interesa.
U svijetu postoje nešto kao naputci za pisanje u medijima, o terorizmu, terorističkim organizacijama, i u tijeku napada. Naši medijski regulatori (samoregulatori i koregolatori) to nisu mogli iznijeti, na “sreću” u blizini je uradak - Terorizam i Mediji ( Priručnik za novinare ) Jean Paula Marthoza u izdanju UNESCO-a i Misije OSCE-a u B i H, iz 2018. g. U njemu se nalaze etičke norme za izvještavanja i objavu o terorističkim organizacijama i napadima, sigurnosti novinara, traumi i sl. Neophodna su pravila koja zabranjuju ugrožavanje ljudskih života, otežavanje rada hitnih službi, policijskih i drugih antiterorističkih snaga i odavanje informacija.
Neke osobe iz javnoga života, a u nejavnome interesu u nas lagano dođu pod reflektore medija. Bard regionalnog novinarstva sada u nas, rekao je kako su Franko i Tito bili na suprotnim stajalištima, a obojica su bili za Palestince. Drugi komentator općeg smjera se na jednoj televiziji pita “ Ako Putin ne smije naložiti napad na Ukrajinu, zašto “Netanjahu” smije naložiti napad na Gazu?”.
U sadržajima o terorističkim napadima ne smije biti reaktivnoga govora mržnje. Princip kontranarativa djelotvorniji je od gušenja slobode govora. Kako bi se moglo razlikovati borce za slobodu od terorista, potrebno je postaviti jasne granice. Granični kamen pritom je činjenica kako napad na civilno stanovništvo u ime bilo kojega cilja jest terorizam.
Ovdje se ne radi samo o dugogodišnjem prijeporu. Žudnja Palestinaca za slobodom i državom jest legitimna, jednako kao i Židova prema Izraelu. Model dvije države je razborit i uravnotežen. Hamas, kao ni Hezbollah ne može biti legitimni predstavnik Palestinaca. Veleposlanik Izraela u Hrvatskoj Gary Koren je izjavio kako Izrael očekuje da Hrvatska i sve slobodne zemlje proglase Hamas terorističkom organizacijom.
Palestinci moraju tražiti svoj legitimni put za ostvarenje državnosti. Pogrešan je pristup veleposlanika Palestine Salahom Abdelom-Shafiom u Austriji koji pokriva i Hrvatsku. On je naime u medija izjavio "Neću osuditi Hamas, ne slažem se s njihovim metodama, ali ih neću podrivati. Svako osuđivanje Hamasa značilo bi da sukob Izraela i Palestine stavljam izvan konteksta". On osuđuje metode Hamasa, a opravdava teror kao sredstvo.
Palestincima nije lako, Hamas ih koristi kao živi štit, a pobjeda na izborima 2006. ne daje legitimitet, a kao narod i geopolitički su eksploatirani. Planiran i uvježban je glavni udar iz Gaze, što je pogodno za provociranje Izraelske vojske na neselektivni napad i kompromitaciju Izraela, dok Iran ostaje u sjeni. Hamas je počeo najavljivati napade legitimirajući djelovanje, što sugerira na savjetnike. Europa, koja se i u ljudskim resursima “zazelenila”, oko ovih događanja može očekivati društvene rascijepe do sukoba koji su na sjeveru i započeli. To začima ideju o konačnome cilju rastresanja do razbijanja EU, i kako je i Hamas instrumentaliziran za “promjenu” svijeta.
