U dobi od 89 godina svijet je napustio Mario Vargas Llosa, nobelovac i književni velikan čiji su romani ostavili dubok trag u svjetskoj književnosti.
Globalni utjecaj
Njegovo stvaralaštvo obilježilo je 20. i 21. stoljeće, a knjige su mu prodane u milijunskim nakladama diljem svijeta.
Vijest o njegovoj smrti objavljena je putem društvene mreže X, gdje se oglasio njegov sin, Álvaro Vargas Llosa, podijelivši obiteljsko priopćenje.
„S dubokom tugom objavljujemo da je naš otac, Mario Vargas Llosa, danas mirno preminuo u Limi, okružen svojom obitelji,” navodi se u izjavi koju je objavila obitelj u nedjelju.
Njegov književni opus, koji obuhvaća desetljeća, oblikovao je suvremeni roman, a brojna su mu djela postala nezaobilazna u školskim lektirama i akademskim analizama diljem svijeta. Njegova smrt predstavlja veliki gubitak ne samo za književnost, već i za kulturni identitet španjolskog govornog područja.
Najpoznatiji je kao jedan od ključnih predstavnika tzv. "boom" generacije latinskoameričkih pisaca, uz Gabriela Garcíju Márqueza, Julija Cortázara i Carlosa Fuentesa. Ta generacija autora donijela je svježu, inovativnu i često politički angažiranu prozu koja je obilježila svjetsku književnost 20. stoljeća.
Bogata biografija
Mario Vargas Llosa bio je jedan od najutjecajnijih i najcjenjenijih pisaca španjolskog govornog područja, a i šire. Rođen je 28. ožujka 1936. u Arequipi, u Peruu, a njegovo je ime decenijama bilo sinonim za literarnu izvrsnost i intelektualnu strast.
Već prvim romanima, poput Grad i psi (La ciudad y los perros, 1963), koji je preveden pod naslovom Vrijeme heroja, izazvao je kontroverze, ali i divljenje književne kritike. Roman je, između ostalog, raskrinkavao brutalnost u peruanskoj vojnoj školi, što je dovelo do njegovog simboličnog spaljivanja u samom Peruu. No, upravo ta beskompromisnost postala je trajna odlika njegovog stvaralaštva.
Vargas Llosa nije bio samo književnik – bio je i esejist, novinar i politički angažiran intelektualac. Godine 1990. kandidirao se za predsjednika Perua, no izgubio je u drugom krugu izbora od Alberta Fujimorija. Nakon toga, povukao se iz aktivne politike, ali nikad nije prestao komentirati politička i društvena zbivanja u Latinskoj Americi i Europi.
Istraživao teme moći, korupcije, strasti i slobode
Njegovi romani, poput Razgovor u Katedrali, Teta Julia i piskaralo, Jarčeva svečanost, Raj je iza drugog ugla ili San celtijskog vojnika, često su istraživali teme moći, korupcije, identiteta, strasti i slobode. Njegov stil karakterizira pripovjedna slojevitost, česta izmjena vremenskih planova i višestruki narativni glasovi.
Za svoj je književni doprinos 2010. godine nagrađen Nobelovom nagradom za književnost, a Švedska akademija ga je tada opisala kao autora koji je svojim “kartografijama moći, buntovnim glasom i preciznošću pripovijedanja dao novu dimenziju latinoameričkoj književnosti.”
