Javne ocjene bivših, sadašnjih i budućih političkih dužnosnika velikim dijelom ovise o brojnim anketama ponekad upitne metodologije i uzorka, javnom mnijenju koje se formira na račun činjenica, te na temelju emocionalne komponente doživljaja.
Ne treba pritom bježati od činjenice kako je manji dio političke elite uhvaćen s kako se kaže prstima u pekmezu, što zaslužuje osudu i za što opravdano treba snositi odgovornost, a što u konačnici opravdano unaprijed stvara negativne konotacije prema političkom establišmentu.
Domaća politička scena građanima uvelike daje povoda za komentare i ocjene, od ministarskih afera neprincipijelnosti, zakašnjelih ostavki do međusobnih prepucavanja, ali isto tako bi bilo zanimljivo vidjeti koliko stvarno realno percipiramo neke naše političare, njihov rad i javne nastupe.
Primjerice ministru gospodarstva i održivog razvoja Davoru Filipoviću brojni zamjeraju krive poteze, za kako kažu, fijasko s novim Zakonom o trgovini koji regulira rad nedjeljom, preko pokretanja aplikacije za praćenje cijena u maloprodaji, do njegove uloge u aferi prodaje viškova plina, koje je HEP otkupljivao od Ine pa prodavao ispod cijene.
S druge pak strane zaboravlja se ili minimalizira njegova uloga u zaštiti državnih interesa u slučaju INA-a ili rješavanju problema prilikom prelaska Petrokemije u ruke turskih investitora.
Također nakon nešto više od mjesec dana provedbe novog režima rada trgovina nedjeljom, teško se oteti dojmu kako je isti ispunio svoju osnovnu svrhu unatoč razumljivoj pobuni čelnika lokalne uprave i samouprave u Dalmaciji te dijelu Istre i Kvarnera, koji obzirom na srce turističke sezone i brojne goste, proglašavanjem sajamskih dana pokušavaju zaobići odredbe. Iako je to opravdano i Zakon treba 'uštimati' u odnosu velikih i malih trgovaca, činjenica je kako ga podržava velika većina građana, brojne žene koje dominantno rade u trgovinama napokon provode taj dan u krugu svojih obitelji, a dio prometa trgovina nedjeljom prelio se na druge dane.
Kada govorimo o trgovini ne može se također ne spomenuti uloga ministarstva i Filipovića kao njegovog čelnog čovjeka u pokušaju obuzdavanja inflacije i cijena u trgovini. Prozivali su ga za svašta, nespretne izjave, ali ostaje realnost kako je dio proizvođača, dobavljača, trgovaca, cijeli geopolitički kontekst, energetsku krizu i proces uvođenja eura iskoristio za lov u mutnom te da nisu bili korektni prema hrvatskim građanima i potrošačima.
Foto: Davor Pongračić / CROPIX
Spominjući energetsku krizu ne može se također umanjiti sve ono pozitivno što je ministar u suradnji s Vladom učinio na obuzdavanje rasta cijena energenata. Hrvatski energetski sektor koji je godinama bio okrenut Istoku usmjerio je na drugi kolosijek, onaj prema Zapadu, u svjetlu čega treba gledati i njegove posjete Washingtonu te bilateralne sastanke na temu energetske sigurnosti, gdje je kao jedan od rijetkih visokih hrvatskih dužnosnika razgovarao s američkom ministricom energetike.
Na kraju treba spomenuti i ne manje bitno kako Davor Filipović u javnim istupima te saborskim raspravama ustrajno, jasno, argumentirano i dosljedno brani rad svog tima, sebe osobno ali i Vlade u cjelini.
Sagledavajući širu sliku, dio Filipovićevih političkih kolega ali i neki od oponenata, postavljaju pitanje što stvarno stoji iza učestalih pritisaka, spinova i prozivanja njega i njegova ministarstva.
Možda mu, kako neslužbeno kažu, o glavi i političkoj karijeri radi i netko od kolega iz stranke kojima smeta na putu prema vrhu ili netko od jačih igrača u brojnim gospodarskim granama za koje je nadležno njegovo ministarstvo.
U konačnici, uvijek treba hladne glave argumentirano sagledati vrline i mane, dobre i loše poteze, prije nego što se donese mišljenje o nečijem radu i djelu.
