Ivana Kekin osvojila je četvrto mjesto sa 8,89 posto podrške na predsjedničkim izborima. Najviše glasova dobila je u urbanim sredinama, u Zagrebu je privukla 13,02 posto glasača, mrvu više nego na parlamentarnim izborima, kada je dobila 12,5 posto glasova.
Izborila se za drugo mjesto u Istarskoj županiji, treće u Varaždinu, Primorsko-goranskoj i Međimurskoj županiji, četvrto u Zadarskoj, a najgore je prošla, na šestom mjestu, u Ličko-senjskoj, Šibensko-kninskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji. Je li mogla bolje? Zašto nije? Što se iz tog rezultata može iščitati, što Možemo! može očekivati na lokalnim izborima?
- Ivana Kekin nije doživjela debakl, ali u najmanju ruku nije ostvarila uspjeh. HDZ je bio jači od Možemo! u Zagrebu. Zabrinjavajuće je to da je Dragan Primorac potukao Kekin u Zagrebu - očito su simpatizeri Možemo! otrčali Zoranu Milanoviću. Nije Možemo! izgubio toliko podršku u Zagrebu koliko su se u biračkoj familiji odlučili za seniora, a ne za juniorku. Tomislav Tomašević će na lokalnim izborima imati problema, ali će svejedno biti favorit, no nema govora o približnoj većini Možemo! u Skupštini - tumači filozof i politički analitičar Žarko Puhovski za Jutarnji list.
Sandra Benčić to pripisuje činjenici da je Primorac u kampanju uložio sedam puta više novca.
- A budući da im je rezultat blizu, možemo reći da je ovo totalni poraz HDZ-a - smatra Benčić. Zadovoljna je rezultatom Ivane Kekin, jer je, kaže, pokazala rast, startala je s četiri posto podrške, a dogurala do 8,89, ima otprilike isti rejting kakav ima i stranka. Možemo! je ovim rezultatom, napominje Benčić, na dobitku jer, uz to što je Kekin udvostručila svoju podršku, Možemo! je dobio još jednu prepoznatljivu osobu na nacionalnoj razini.
Puhovski tumači pogreške Ivane Kekin.
- Privatizirala je kampanju i napravila od nje obiteljsko-političku firmu s tom pričom o kavi Mile Kekina s Nikicom Jelavićem. Zanemarila je ekologiju iako je Možemo! zelena stranka. Imala je odličnu intervenciju s Palestinom. U zdravstvu je bila dobra, ali zdravstvo je za nas stare, ne za mlade, a Kekin se deklarirala kao glasnogovornica mladih. Zavrtila je temu o mafiji, ja tvrdim da mafiju kvari politička elita, a ne obrnuto, Kekin je morala u svom životu susresti ljude koji su daleko ispod razine Jelavića već samim dolaskom u Sabor jer se tamo ne može biti nevina u ludnici. No, fundamentalna greška je što je Kekin napadala Plenkovića kao da se kandidira protiv njega, a ne Milanovića. Samo ona je dijelila biračko tijelo s Milanovićem, drugi kandidati ne, a Milanovića je pustila na miru. U izbornoj noći požurila je reći, bez ikakva razloga, da će ona glasati za Milanovića - analizira Puhovski.
- SDP je konačno shvatio da oni dijele isto biračko tijelo. Nema nikakvog smisla da Možemo! napada HDZ jer nitko iz njihova biračkog tijela neće prijeći k njima. Jedinog smisla imalo bi napadati SDP. Prije 150 godina u Kanadi su napisali upute za ljude koji idu na izlete: ako vidite grizlija, bacite se na pod i pravite se mrtvi. To je SDP-ova genijalna taktika: oni se prave mrtvi i napreduju s podrškom već godinu dana. I došli su blizu HDZ-a. Milanović ništa nije napravio onom skandaloznom intervencijom na parlamentarnim izborima. Njegova pobjeda sada nema veze sa SDP-om, jer je on puno jači od SDP-a, a SDP se šlepa na njemu i skuplja po pola posto mjesečno i ostat će jaka stranka zauvijek. Generalno, Kekin je trebala lupati po Milanoviću, upozoravati da je Milanović neozbiljan čovjek koji se ne ponaša u skladu sa svojim ustavnim odredbama, najgori predsjednik kojega smo imali od 2000. godine jer je falsificirao svoju ustavnu ulogu koja se sastoji u podešavanju odnosa među institucijama - dodaje Puhovski.
Kekin je, podvlači crtu Benčić, nametala teme socijalne države i njezinih stupova, osvijestila je potrebu da su mnoge stvari koje su nam Ustavom zagarantirane erodirale, od zdravstva, skrbi, obrazovanja, afirmirala je koncept Saveza za zdravu Hrvatsku.
Puhovski ne misli da se u Možemu! boje da bi im SDP mogao otkazati suradnju nego zazor od frontalnog sukoba s Milanovićem pripisuje psihološkim razlozima koji izviru iz patrijarhata.
- Tatu ne diramo! Možemo! se u stanju pofajtati s SDP-om, ali Milanović je za njih valjda još stupanj previše. Jedino je Sandra Benčić nekoliko puta bila na rubu, a onda je i ona odustala. Da se Kekin konfrontirala s Milanovićem, mogla je dobiti dio podrške lijevog biračkog tijela, Milanović je dobio više od trećine glasova na desnici, uključujući 10, možda čak i 15 posto HDZ-a. Takvomu je trebalo reći - ti nisi naš dečko - smatra Puhovski.
Benčić tvrdi da Ivana Kekin nije bježala od kritike Zorana Milanovića već da se izgubila u kakofoniji oko Jelavića.
- U više navrata je jasno rekla što mu zamjera, uostalom mi smo jedina stranka s ljevice koja je imala protukandidata Milanoviću, samo što je medijski interes bio negdje drugdje. Jelavić je Ivani bio ozbiljna distrakcija, iako joj nije u konačnici naštetio - kaže Benčić.
Smatra čudnim da se ‘prvi put u političku kampanju uključio jedan kontroverzni poduzetnik, kako mu tepaju mediji‘.
- Jelavić nije imao presicu kad je optužen za ubojstvo, a jest zbog Ivane, a to pokazuje koliko nam je društvo otišlo kvragu kad je prihvatilo takav dupli pas i normalizaciju nenormalnog. To je uznemirujuće i na tragu onoga što je rekla Hannah Arendt: nije njima cilj da povjeruješ, nego da ne vidiš razliku između istine i laži - zaključuje Benčić.
