Središnje banke u Srednjoj i Istočnoj Europi mogle bi se uskladiti s rastom kamata ECB-a ili odgoditi smanjenje kamatnih stopa, a u nepovoljnom scenariju mogle bi biti prisiljene poduzeti smjelije korake, pišu analitičari UniCredit Institutea.
Nafta i plin
U većem dijelu Srednje i Istočne Europe naftni derivati i prirodni plin ostaju najveće komponente konačne potrošnje energije. Mali dio uvoza električne energije označava udio konačne električne energije dobivene iz neto uvoza. Kombinirani udio nafte i plina dominantna je komponenta u većini zemalja - općenito u rasponu od 55 do 75 posto - ostavljajući regiju izloženom održivim promjenama međunarodnih cijena energije. To je slično prosjeku EU od 63 posto. Rumunjska i Hrvatska nalaze se pri gornjem dijelu, zajedno s Mađarskom, koja koristi znatne količine plina u toplinarstvu i industriji. Slovenija i Slovačka su bliže sredini, zajedno s Bugarskom, čiji miks uključuje vidljiv nuklearni dio. Poljska, Češka i Srbija su manje izložene, uglavnom zato što ugljen/lignit još uvijek predstavlja osnovu za proizvodnju električne energije i centralno grijanje. Izloženost BiH ublažavaju obnovljivi izvori energije. U kontekstu obnovljivih izvora energije, većina doprinosa u Srednjoj i Istočnoj Europi dolazi od krute biomase (drvo, peleti i druga biogoriva) za grijanje, a ne od vjetra ili sunca; to smanjuje njihovu izravnu izloženost globalnim cijenama plina.
Budući da su većina gospodarstava Srednje i Istočne Europe neto uvoznici nafte i plina, regija ostaje izložena vanjskim cjenovnim šokovima. Eurostatova stopa ovisnosti o uvozu - definirana kao uvoz minus izvoz, podijeljeno s bruto dostupnom energijom - blizu je 100 posto za naftu u gotovo svim gospodarstvima Srednje i Istočne Europe, a također je vrlo visoka za prirodni plin u većini zemalja. Rumunjska je glavna iznimka za plin zahvaljujući znatnoj domaćoj proizvodnji (i, u manjoj mjeri, Hrvatska, koja proizvodi 20 posto svoje potrošnje nafte te 25 posto potrošnje plina). Čak i u Rumunjskoj, domaća proizvodnja samo djelomično ublažava šok cijena jer cijene prate tržišne referentne vrijednosti, no ublažava negativne utjecaje na trgovinsku bilancu.
Što mogu države?
U Srednjoj i Istočnoj Europi promjene veleprodajnih cijena plina obično dopiru do kućanstava s odmakom jer su maloprodajne tarife široko regulirane ili ograničene, dok tvrtke - obično s ugovorima vezanim uz tržište - osjećaju pritisak ranije, posebno u energetski intenzivnim sektorima poput kemikalija, papira i osnovnih metala. Cijene motornih goriva prate globalne referentne vrijednosti nafte s relativno brzim prijenosom. Međutim, regulatorna ograničenja odgađaju ili ublažavaju utjecaj na kućanstva - na primjer Mađarska, Hrvatska, Srbija i neke druge zemlje najavljuju privremena ograničenja. Rumunjska je uvela ograničenje profitne marže na gorivo i smanjila potreban udio biogoriva s osam posto na dva posto kako bi smanjila troškove.
Čak i ako su kućanstva privremeno zaštićena od porasta cijena goriva, rastući troškovi za tvrtke vjerojatno će se širiti kroz lance opskrbe i s vremenom se manifestirati kao neizravna inflacija, posebno u prometu i tržišnim uslugama. Gubitak izravnih i neizravnih pritisaka na cijene vjerojatno će utjecati na potrošnju putem nižih realnih plaća i slabijeg povjerenja potrošača. Osim kanala potrošnje, negativni učinci na aktivnost mogu se pojačati gubicima proizvodnje u energetski intenzivnim industrijama i odgođenim fiksnim ulaganjima u manje predvidljivom poslovnom okruženju.
Energetski intenzivne grane u regiji (kemikalije/rafiniranje, osnovni metali, nemetalni minerali, celuloza i papir) čine otprilike 10-22 posto bruto dodane vrijednosti proizvodnje. Tamo gdje je taj udio na ili iznad 17 posto (npr. Bugarska, Hrvatska, Srbija i Slovačka), izloženost je visoka prema standardima EU (prosjek u EU iznosi oko 16,6%). Budući da veleprodajne cijene plina u EU uglavnom ovise o čvorištima, a plin i električna energija dominiraju industrijskom potrošnjom energije, te zemlje obično doživljavaju brže i veće udare na marže i proizvodnju od usporedivih zemalja s manje energetski intenzivnim otiskom ili manje povezanim energetskim miksom. Rastuće cijene uvoza nafte i plina negativno utječu na trgovinske bilance gospodarstava Srednje i Istočne Europe koje su neto uvoznici energije zbog pogoršanja uvjeta trgovine. To bi moglo povećati pritisak na njihove valute. Zemlje s visokom ovisnošću o uvozu energije, slabim početnim pozicijama tekućeg računa, znatnim dugom denominiranim u valutama i ograničenom fleksibilnošću tečaja su ranjivije.
Širenje kreditnih “spreadova” može pojačati šok povećanjem troškova refinanciranja i otežavanjem pristupa vanjskom financiranju. Makro ranjivosti povećavaju rizik od šoka cijena energije, prisiljavajući na brže i smjelije prilagodbe kombinacijom deprecijacije valute i smanjenja domaće potražnje. Većina zemalja srednje i istočne Europe nalazi se u boljoj početnoj poziciji nego što je bila prije šoka cijena energije 2022. godine jer su se ili poboljšali saldo tekućeg računa (Češka, Slovačka, Mađarska) i/ili je njihov prošireni osnovni saldo ublažen većim priljevom stranih izravnih ulaganja i fondova EU (Bugarska), što Rumunjsku i Srbiju ostavlja najizloženijima vanjskim ranjivostima.
Inflacija će rasti
Državne bilance mogu djelomično odgoditi ili apsorbirati šok cijena energije korištenjem reguliranih ograničenja cijena ili marži, izravnih subvencija, smanjenja poreza i naknada komunalnim poduzećima. Ovisno o dizajnu, troškovi se pojavljuju kao proračunski transferi ili se akumuliraju kao izvanproračunski kvazi-fiskalni gubici u državnim ili reguliranim komunalnim poduzećima, što kasnije može utjecati na fiskalne pozicije. Što dulje traje cjenovni šok, vjerojatniji je rast inflacije i udarac na popularnost vlade. Visoke razine fiskalnog duga i slabi kreditni rejting također mogu ograničiti fiskalni prostor za apsorpciju cjenovnog šoka jer agencije za rejting sve više procjenjuju izvanbilančne fiskalne obveze.
Srbija, Češka, Bugarska, Slovenija i Mađarska smanjile su fiskalne deficite s povišenih razina nakon Covida-19, ali početna pozicija Mađarske, s fiskalnim deficitom od blizu pet posto BDP-a u 2025., fiskalnim popuštanjem prije izbora početkom 2026. i povišenom razinom duga, ograničava prostor za trajnu dodatnu fiskalnu apsorpciju šokova cijena energije.
Poljska i Rumunjska, koje obje imaju ciljeve fiskalnog deficita iznad šest posto BDP-a za 2026. i rastuće razine duga, suočavaju se s ograničenim fiskalnim rezervama, dok bi Češka, Hrvatska, Bugarska i Srbija mogle biti u boljoj poziciji da zaštite potrošače od rastućih cijena energije, zaključuju u UniCredit Instituteu.
