Analizu rata i dnevnih borbenih akcija, moram još jednom započeti sa mojim procjenama i objavama od prije.
Apsolutno se ne slažem sa procjenom zapadnih vojnih stručnjaka, analitičara i šefova obavještajnih službi. Njihova pretpostavka o vojnim resursima Rusije u ovom ratu nije točna. Pokrivaju li njome nečiji nemar, nesposobnost ili neprofesionalnost nije mi poznato.
Nitko nije kriv pojedinim državama EU i članicama NATO saveza, što su se 'ušuškale' i postale ovisne o ruskom fosilnom gorivu, plinu, votki, kavijaru i najbitnijoj sporednoj stvari na svijetu, dijamantima. Istovremeno su pogasili ili smanjili svoju vojnu industriju.
Time su Rusima dali vjetar u leđa u ostvarivanju njihovog plana, koji je trenutno na djelu.
Ovo što se sad događa, nije od jučer ili prekjučer, to su dobro smišljeni planovi unatrag 10 do 15 godina. Toliko otprilike Rusija skuplja svu logistiku potrebnu za ovu agresiju i rat. Nije rat samo oružje, streljivo i ljudi, više od toga ratu je potrebna i dodatna logistika, odnosno financije, novci ili kako god to nazvali.
Osim toga potrebna su i alternativna tržišta u slučaju sankcija, kao i "spavači" koje je Putin na neki način zadužio. Bili oni sportaši, umjetnici, pjesnici, pjevači, političari, predsjednici, poduzetnici, oligarsi i ini domaći ili strani izdajnici i pomagači. Posljednjih nekoliko mjeseci takvi izlaze na svjetlo dana i po direktivi Kremlja, rade sve potrebno. Jesu li zaduženi ucjenom, prijetnjom ili osobnom koristi pokazati će vrijeme. Za nabrojiti je neodlučnost Njemačke, Orbanova politika, iznenadni stav predsjednika Milanovića, nestanak jahti, dvoličnost pojedinih zemalja Unije, Elon Musk i njegovo ukidanje Starlinka, samo su neki od pokazatelja kolika je to mreža "ovisnika", koja izlazi van. Pitanje je koga sve Putin na neki način drži u šaci i zbog čega.
Moskovski vladar nije pokretao ovu agresiju i rat dok se nije dobro opskrbio svim potrebitim zalihama, tako da je prosudba Zapada kako je sve na izmaku, loša procjena.
Također, sama procjena ljudskog potencijala je netočna. Putin se rješava socijale, sirotinje i manjina, jer su teret za državu ili svojim natalitetom ugrožavaju ruski nacionalni postotak. Ovako će osigurati, da u dogledno vrijeme "ćukće" ne budu većina u Rusiji. O kakvom poniženju je riječ, govori već sam naziv za te narode i poklon obitelji u slučaju pogibije, vreća krumpira i luka.
Osim zaliha potrebnih za rat, Putin je morao osigurati i alternativna tržišta najbitnijih izvoznih ruskih proizvoda, kako bi sve to financirao. Sve je osigurao, nije pri kraju zaliha, za ljudske žrtve nije ga briga.
Nafta i plin nisu najbitniji faktor u financiranju ovog rata. Za njih je potrebna logistika i zapadna tehnologija, te kupci koji će iste pod sankcijama kupovati. Izgradnja nove infrastrukture je skupa, dugotrajna i treba zapadnu tehnologiju.
Za sve to Putin nema vremena.
On trenutno rat financira "krvavim dijamantima", koji su našli rupu u sankcijama, te se i dalje plasiraju na EU tržište i u Ameriku. Pošto pod sankcije spadaju(slučajno ili namjerno) samo neobrađeni dijamanti, Indija koja je preuzela "glancanje" istih, nakon obrade i pripreme za otpremu mijenja i certifikat porijekla. Tako dijamanti iskopani u Rusiji nisu više ruskog porijekla, nego postaju "etički" indijski. Najveći kupci su tvrtke iz Belgije, Amerike, Indije, Kine i iz zemalja Bliskog Istoka. Stoga je UN donio rezoluciju o pokretanju međunarodne organizacije "Proces Kimberly", čiji je glavni zadatak utvrditi porijeklo i spriječiti protok "krvavih dijamanata".
"Alrosa" kao najveći rudarski div za iskop dijamanata, je u većinskom vlasništvu ruske vlade.
Međutim alternativna tržišta za naftu i plin, osim visokih troškova ulaganja, poremetit će i međudržavni mir, zbog krađe kupaca i konkurencije. Rusija da bi prodala, krade kupce Saudijskoj Arabiji i ostalima. energente prodaje ispod cijene Kini, Indiji i Pakistanu, dokle tako, vidjeti ćemo. Unatoč svemu, to su najmnogoljudnije zemlje i imaju velike potrebe za ruskim proizvodima ispod cijene.