Koliko je Sueski kanal važan za svjetsko gospodarstvo pokazuju ne samo krize i ratovi u regiji, nego i havarije poput one koju je prouzročio kontejnerski brod „Ever Given“. Godine 2021. taj se golemi brod tijekom oluje nasukao i zaglavio između obala kanala. Tek nakon tjedan dana je bio uklonjen iz plovnog puta.
Osama Rabie, čelnik Uprave Sueskog kanala, tada nije skrivao ni olakšanje ni ponos zbog tehničkog pothvata:
„Ovo je prvi put u svijetu da je jedan kontejnerski brod oslobođen iz ovako teške situacije, a da prethodno nije bio iskrcan teret."
15 posto svjetske trgovine
Zastoj od oko 400 brodova uklonjen je tek nakon nekoliko dana. Do tada su bili prekinuti važni globalni opskrbni lanci. U njemačkim supermarketima pojavile su se čak i informativne ploče koje su nestašicu pojedinih proizvoda objašnjavale havarijom u Sueskom kanalu.
Kroz Sueski kanal prolazi do 15 posto ukupne svjetske trgovine. Riječ je o robi čija vrijednost na godišnjoj razini premašuje bilijun američkih dolara. Čak 30 posto svjetskog kontejnerskog prometa prolazi upravo tim kanalom.
No taj je promet izrazito osjetljiv. Pandemija Covida 19, rat protiv Ukrajine, napadi jemenskih hutista u Crvenom moru, gusarski napadi kod Roga Afrike ili blokada Hormuškog tjesnaca – svi takvi događaji ozbiljno utječu na funkcioniranje Sueskog kanala.
Nekad u vlasništvu velikih dioničara
Tako je bilo još od njegova otvaranja 1869. godine. Glavna pokretačka snaga izgradnje Sueskog kanala bio je Francuz Ferdinand de Lesseps. Od 1875. godine taj plovni put bio je u vlasništvu velikih dioničara iz Francuske i Velike Britanije. U to vrijeme čak tri četvrtine tereta koji je prolazio kanalom činila je britanska roba.
Kako bi zaštitila i te interese, Velika Britanija je 1882. okupirala Egipat. Britanski interesi ponovno su se našli pod prijetnjom 1956. godine, kada je egipatski predsjednik Gamal Abdel Naser objavio nacionalizaciju Sueskog kanala:
„U ime naroda: Međunarodno društvo Sueskog kanala pretvara se u egipatsko državno dioničko društvo.“
Rat zbog Sueskog kanala
Britanski premijer Anthony Eden usporedio je Nasera s Mussolinijem te jasno upozorio na posljedice. Naime, tri četvrtine nafte namijenjene Velikoj Britaniji prolazilo je upravo kroz kanal. „Naš opstanak kao nacije ovisi o nafti. Ako nema nafte, to znači da će naša industrija stati, a ljudi gladovati.“
Većina pravnih stručnjaka, kao i tadašnji američki predsjednik Dwight Eisenhower, smatrali su da Naser nacionalizacijom nije prekršio međunarodno pravo. No kolonijalne sile Velika Britanija i Francuska htjele su vojno odgovoriti na taj potez - te su zajedno s Izraelom konstruirale povod za rat. Sukob je počeo krajem listopada 1956., ali je već nekoliko tjedana kasnije okončan pod pritiskom Washingtona i Moskve.
Treći najveći izvor deviza za Egipat
Nakon Šestodnevnog rata 1967. godine Egipat je ponovno zatvorio kanal, ovoga puta na punih osam godina. To je nanijelo štetu ne samo svjetskom gospodarstvu nego i samom Egiptu. Sueski kanal treći je najveći izvor deviznih prihoda te zemlje. Zbog toga je 2015. godine na više od trećine njegove ukupne duljine izgrađen drugi plovni put.
Svaka kriza povezana s kanalom šteti egipatskom državnom proračunu, pa tako i ona nastala u kontekstu rata u Gazi. Samo tijekom jednogodišnjeg razdoblja počevši od srpnja 2024. prihodi su opali za 45 posto. Ipak, predsjednik Uprave Sueskog kanala Osama Rabie ostaje optimističan: „Nadam se da će 2026. godina biti bolja od prethodne dvije, čak i ako ne dosegnemo odmah razinu iz 2023. – bit će bolje.“
Ta nada nije bez temelja. Naime, Sueski kanal i dalje nema ekvivalentnu alternativu u globalnoj pomorskoj trgovini.
