U sljedećih deset godina svijet će se promijeniti kao nikada u znanoj povijesti. Pretjerano je riječ koja je odavno prestala biti pretjerana, pa nije pretjerano reći kakko će u budućnosti nastati dvije ljudske rase: digitalna i analogna. Obje će biti tek nastavak trendova koji su već u punom zamahu. Digitalizacija svijeta nezadrživo vodi prema učitavanju ljudi u cloud, kojega već najavljuju najistaknutiji transhumanisti, i to unutar nekoliko desetljeća od sada. S druge strane, sve veće razumijevanje posljedica suvremenih trendova kod značajne manjine stvara odluku da im se to ne dogodi.
Danas je još moguć suživot, primjerice, nekoga tko koristi sve tehnološke prednosti pametnih telefona i nekoga tko ih drži na najmanjoj mogućoj razini, ali u trenutku kad se većini nametne neki novi standard (recimo, ugradnja čipa bez kojega neće biti moguće ući niti u tvrtku u kojoj rade ili u vlastiti dom, ili će biti nemoguće plaćati u dućanu bez čipa, ili kupiti bilo kakav frižider ili čak automobil, osim pametnog, vođenog kroz promet kompleksnim umjetnim inteligencijama, ili standard postane sveopća ovisnost o informacijama s Googlea na kojeg će se spajati bežičnim putom kroz čip u mozgu…) bit će sve teže ostati analognim čovjekom.
Zemlje razvijenog kapitalizma pokazuju onima manje razvijenima sliku njihove vlastite budućnosti. Ova klasa tehnokrata je u europskim i američkim okvirima stasala već osamdesetih godina prošlog stoljeća. To je tehnokracija koja uvodi ono što je Habermas nazvao "poznanstvljenom politikom". Takva politika uvodi novi stupanj "racionaliziranja" i podjelu između stručno informiranih i tehnički školovanih birokrata i neprosvijećenog naroda. To je politika koja masama poručuje kako trebaju sve prepustiti u ruke "stručnjaka i inženjera", koji već zbog svoje stručnosti garantiraju nepristranu politiku. Narod se tako pasivizira,
Neizbježno je pitanje ne samo života općenito, nego i samog čovjeka koji ostaje jedino biće koje postavlja pitanje o razlozima života koji živi i kojima je okružen. Tehnologija kakvu npr. promiče transhumanizam zamišlja otkupljenje čovjeka kroz tehnologiju čija primjena treba poboljšati kvalitete pojedinaca kao što se poboljšavaju kvalitete raznih tehno-mehaničkih proizvodnji.
No, ipak iznad nas visi pitanje koje glasi: kvaliteta i veličina čovjekova ovise li zaista o lakoći tehnološkog načina življenja ili čovjek ipak čezne za nečim višim. Dali je to kako je Fromm rekao „ Imati ili biti“?! Tehnika u tehnološkom dobu zapravo je rezultat čovjekove želje da postane stvoritelj koji želi sama sebe stvoriti, i posljedično pretvara sebe u puku materiju. Ovdje nastaje kontradiktorni krug u kojem se, s jedne strane, odvija slijepi antropocentrički humanizam s velikim kultom o samom čovjeku, a s druge strane, taj kult se pretvara u rad nad samim čovjekom kao predmetom koji sebe manipulira. Samim time čovjek postaje „roba“ koja se može prodati i kojim se može manipulirati. Zapravo, postoji nešto kao tehničko tehnološki ekstrapolirana smrt duha koji traži slobodu. Izgleda da je solidarnošću obvezana sloboda subjekta već odavno tehnički predeterminirana. Sve se može – što dalje to više – tehnički reproducirati, na kraju čovjek reproducira i sam sebe. Čovjek je sve više samo svoj vlastiti eksperiment, a sve manje svoj vlastiti spomen. Postaje replika replike u ovoj „copy paste“ kulturi koja globalizira i dehumanizira.
Stoga želeći se baviti izgrađivanjem sebe isključivo svojom snagom, vrlo lako završi u samouništenju. To je perverzija koja pothranjuje i podržava svijest o čovjeku kao apsolutnom gospodaru nad stvarima i samima sobom. Ta Kartezijanska paradigma još je snažna. Stoga, čovjek više sebe ne doživljava kao donum Dei , već kao data technologiae. Tehnologija u tom smislu se javlja kao meta-razina koja koristi tehniku da bi došla do znanja o tome kako se stvara nešto novo čega nema u prirodi, na primjer umjetna inteligencija, robotika itd. Ovdje je cilj poboljšanje čovjeka, ali ne vježbanjem i razvojem svijesti i kreativnosti, nego pomoću tehnologije.
Godine 2014., točnije na dan praznika rada, 1. svibnja, britanski fizičar Stephen Hawking čije ime, ali i znanstvena djelatnost ima planetarnu popularnost, oštro je upozorio na moguće nepovratne posljedice postmoderne UI ( umjetne inteligencije). Naime, on smatra da se tehnologije razvijaju takvom brzinom da će biti gotovo nemoguće upravljati njima, što može predstaviti ozbiljnu opasnost za čovječanstvo. Još uvijek je moguće sve zaustaviti, jer sutra će već biti kasno, zapravo svaki dan nas približava određenoj opasnosti ili barem povećava mogućnost samouništenja. Prema njemu, postoji velika vjerojatnost da UI zamijeni ljude upravo zbog velike učinkovitosti robota.
Drugi znanstvenici poput Maxa Tegmarka, Franka Wilczeka i Stuarta Russela dijele istu zabrinutost jer zbog sposobnosti učenja koja postaje sve razvijenija kod strojeva posredstvom kolosalne količine informacija zvanih Big Data, velika je vjerojatnost da UI postaje opasnost po čovječanstvo. Naime, upravo zbog te količine informacija i sofisticiranosti algoritama, strojevi mogu stvarati razne kombinacije od te virtualne biblioteke i tako voditi čovječanstvo do nepovratne i nepoželjne destinacije. Nadalje, Elon Musk, suosnivač kompanija Paypal, SpaceX, Tesla Motors, SolarCity, unatoč njegovim transhumanističkim idejama, pokazuje nemir kada je u pitanju UI za koju smatra da nosi rizike za čovjeka. U njoj nalazi najveću egzistencijalnu opasnost za čovječanstvo.
Dodajemo li tome religioznu dimenziju umjetnoj inteligenciji, stvari postaju ili tragikomične ili zabrinjavajuće. Naime, zastrašujuće je primijetiti kako neki uzdižu UI na razinu božanstva. Tako je Anthony Levandowski, američki informatički inženjer, utemeljio 2015. godine „Way of the Future“ (WOTF) Crkvu koja štuje UI. Premda na prvi pogled ovo zvuči smješno i irelevantno, treba istaknuti da je osnivač među začetnicima tzv. autonomnih automobila koji će uskoro biti naša svakodnevica. On smatra da „ono što će biti stvoreno bit će zaista bog.“ Jedina riječ kojom se može opisati UI je bog. Zabrinjavajući dio njegova stava se nalazi u uvjerenju da će ta inteligencija biti dobrohotna prema čovjeku ukoliko se dobro ponaša prema njoj. No, ukoliko se čovjek ne ponaša pristojno, UI će postupiti s njim kao što postupamo sa životinjama. Njegova Crkva WOTF svjedoči o divinizaciji suvremenih tehnologija i dehumanizaciji ljudske osobe.
Razmišljajući o umjetnim strojevima, papa Franjo je u svojemu govoru sudionicima na plenarnom zasjedanju Papinske akademije za život 25. veljače 2019., znakovito istaknuo kako „suvremeni razvoj tehničkih mogućnosti proizvodi opasno očaranje: umjesto da donosi alate koji poboljšavaju brigu za ljudski život, postoji rizik davanja života logici tih uređaja koji odlučuju o njegovoj vrijednosti. Ovaj obrat predodređen je za stvaranje zlokobnih ishoda: stroj nije ograničen samo na upravljanju sobom, već na kraju upravlja čovjekom. Ljudski razum je tako sveden na racionalnost odvojenu od posljedica, što se ne može smatrati dostojnim čovjeka.“ Sveti Otac ide korak dalje i tvrdi da već postoji „opasnost da čovjek bude tehniciziran, umjesto da je tehnika humanizirana: vrlo brzo se pripisuje tzv. „pametnim strojevima“ sposobnosti koje su ljudske vlastitosti. Trebamo bolje shvatiti što znače, u ovom novom kontekstu, inteligencija, svijest, emocionalnost, afektivna intencionalnost i autonomija moralnog djelovanja.
Tesla je još davne 1915. g u svom članku pod nazivom “ Kako kozmičke sile utječu na naše sudbine“ upozorio da ne postoji niti jedan konstelacija zvijezda odnosno planeta koja ne utječe na ljude. Sunce i sunčeva svjetlost i toplina utječu najviše na sve organske i neorganske pojave u svijetu. Svaka aktivnost i intervencija koja nastaje kao rezultat sile, ma kako mala, remeti kozmičku ravnotežu.
Ponesena ovim mudrim Papinim i Teslinim riječima, mi upravo sada živimo u vremenu kada se čovječanstvo usmjerava prema strahu i disbalansu a nove tehnologije nude se kao SPAS! Svojom sviješću možemo se suprotstaviti manipulaciji a u osnovi je kreativnost i zajedništvo kroz ljubav. To je regeneracija zapuštenih sela, čuvanje starog zdravog sjemena, čišćenje onečišćenih rijeka i jezera, povratak prirodi i autentičnim vrijednostima, povratak obitelji i povezivanje sa bližnjima i onima koji nam nisu bližnji ali su dio velike ljudske zajednice – uostalom svi smo na istom brodu! Hoćemo li dozvoliti da robot upravlja tim brodom ili ćemo mi preuzeti kormilo?
Ne smijemo dozvoliti da postanemo roboti jer jedino što nam može dati snagu je ljubav prema životu i prema slobodi.