U turizmu i dalje najviše stranih radnika dolazi iz BiH, Srbije, Makedonije, ali rastu brojke i iz Nepala, Indije, Filipina..., a u nadolazećim godinama će rasti i dalje, uvjerena je Marina Cvitić iz Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije, gdje se već susreću sa zamolbama radnika iz dalekih zemalja za pomoć i savjet, posebice oko zdravstvene zaštite.
Lani 45.868, a ove godine već tijekom prvih devet mjeseci o hrvatskim je turistima brinulo nešto više od 48.000 stranih radnika. Uglavnom kao serviri, pomoćni kuhari ili konobari, sobari/sobarice, baštovani..., rasporedili su se duž obale, a u našem glavnom gradu jako često ih viđamo i u lancima brze hrane, kao dostavljače piza, hamburgera, ćevapčića... Turizam nikad nije mogao bez sezonaca, kad ponestane domaćih ljudi, poseže se u negdašnje YU republike, a zadnje dvije, tri godine masovno stižu i s drugih kontinenata.
I to, naravno, ne samo u turizam nego i u druge gospodarske grane, počev od građevine, pa sve do trgovine i prometa. Već lani se tako ukupan broj stranih radnika iz zemalja okruženja poravnao s brojem 'sezonaca' pristiglih na rad u Hrvatsku iz dalekih zemalja, a ove su godine Balkanci po prvi puta malobrojniji. Među zamalo 160.000 radnih dozvola izdanih strancima od siječnja do rujna, iz BiH, Srbije, Sjeverne Makedonije i Kosova stiglo ih je tek nešto više od 72.000. Istovremeno, broj radnika samo iz azijskih zemalja, Nepala, Indije, Filipina, Bangladeša i Uzbekistana narastao je ove godine na oko 66.000 (tijekom cijele 2023. u top deset nacija Azijaca je bilo nepunih 60.000).
U turizmu dominacija radnika iz Azije još nije uzela toliko maha. Procjene kažu da su oni ove sezone u velikim hotelskim kućama činili između 15 i 20 posto radne snage, ali postotak je i veći kad se pribroje mali turističko-ugostiteljski objekti duž obale i Zagreb s ukupno 33.000 stranaca zaposlenih ove godine u svim gospodarskim granama uključujući turizam.
- Stranaca je još uvijek najviše u građevini, a u turizmu i dalje dominiraju sezonci iz BiH, Srbije, Makedonije, pa čak ih nešto sitno ima i iz Crne Gore. Uz domaće ljudi, naravno. Ali, kad pribrojimo kafiće, lance brze hrane i poslove dostave hrane, vjerojatno smo sa sezoncima iz Azije na 30 posto. Možda je već i svaki treći strani radnik u turizmu iz neke od tamošnjih zemalja - reći će Marina Cvitić, predsjednica Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije, gdje se već susreću sa zamolbama radnika iz dalekih zemalja za pomoć i savjet, posebice oko zdravstvene zaštite.
'Ako se situacija ne promijeni, mladi s Jadrana bez nasljedstva sve će više razmišljati o odlasku u inozemstvo'
- U svakom slučaju, njihov broj raste i svakako će rasti i dalje. Plaće u turizmu su za domaće ljude i dalje nedostatne, većina želi bolje plaćene poslove, na duže od nekoliko mjeseci i s urednim radnim vremenom. Radnici iz okruženja, pak, koji su nam kulturološki slični, više nam nisu dovoljni, a i shvatili su da, kad već napuštaju svoj dom, u nekoj zapadnoeuropskoj zemlje mogu zaraditi više nego u Hrvatskoj. Ali, strancima iz dalekih zemalja o kojima govorimo uvjeti su ovdje prilično zadovoljavajući, imaju besplatan smještaj i prehranu, nemaju dodatnih troškova i praktički plaću mogu slati svojim obiteljima - veli Cvitić.
Kao pomoćni radnici u kuhinji, serviri i sl. u sezoni, inače, mjesečno zarade obično oko 900 do 1.000 eura dok na složenijim poslovima kuhara ili konobara, recimo, plaća raste na 1.500 eura. Izazova je, međutim, puno više nego kad se radi o sezoncima iz BiH, Srbije ili Makedonije.
- Mi bez tih radnika ne bi mogli i ne treba imati predrasude, ali neki dođu, a da ne znaju ni riječ engleskog. Dio ih nema ni dana iskustva u turizmu, a znam za slučaj s područja Labinštine sa sobaricom koja nije znala upaliti usisavač, dotad ga nikad nije ni vidjela. Također, neki se obuče kod nas, a onda odu dalje. Znam, recimo, za cijelu grupu Filipinaca koja je kod nas radila samo mjesec dana i onda preko noći nestala - priča M. Cvitić.
Problema su osim poslodavaca svjesni i u agencijama koje posreduju u zapošljavanju, gdje također očekuju daljnji rast turističke potražnje za stranim radnicima. - Djelatnost ugostiteljstva i turizma ima najveći udio u rastu zapošljavanja stranih radnika sa 26,59 posto u prošloj godini na 30,34 posto za prvih devet mjeseci ove godine. Za razliku, broj stranih radnika u građevini pada - ističe Petar Lovrić, dopredsjednik Koordinacije Udruga za posredovanje u zapošljavanju i privremenom zapošljavanju pri HUP-a. - I, da, raste upravo broj radnika iz azijskih zemalja. Naročito od promjena kvotnog režima 2020., što je značajno povećalo atraktivnost Hrvatske za migrante iz cijelog svijeta.
Ozbiljne kuće se za to bolje pripremljene, mali poslodavci, nažalost, ne toliko. Neki od njih se praktički tek uče uopće biti poduzetnici. A izazova je uistinu punu i svi skupa se moramo aktivnije postaviti prema integraciji stranih radnika u naše društvo. O tome se rijetko govori, ali razlika je u odnosu na nas, vjerskih, prehrambenih, higijenskih..., poprilično i tim se ljudima moramo više posvetiti - smatra Lovrić.
Za primjer navodi poslodavca koji se obreo u velikoj neprilici kad je shvatio koliko su različiti njegovi radnici iz Indije, Nepala i Bangladeša, jedan budist, drugi hinduist, treći musliman. - Jedan bi jeo govedinu, drugom je to sveta životinja... - prepričava situaciju P. Lovrić. - Integracija takvih ljudi znači omogućiti im prehranu u skladu s njihovim običajima, društvene prostorije, upražnjavanje religijskih običaja i sl., ali i edukaciju samih poslodavaca, pa i lokalnih čelnika na čijem području je veći broj stranaca iz dalekih zemalja. Predrasude i nesporazumi mogu se izbjeći prevencijom i dobrom pripremom - uvjeren je Lovrić.
