Ova disciplina pozitivno utječe na tjelesni i mentalni razvoj, ojačava odlučnost, borbenost i samopouzdanje, a za razliku od drugih borilačkih vještina, hrvanje nema udaraca, poluga i gušenja, već je cilj simbolički nadvladati protivnika i baciti ga na tlo, zadržavajući ga na leđima. Hrvanje je bazični sport koji razvija sve motoričke i funkcionalne sposobnosti.
Mnogi treneri iz različitih sportova, poput nogometa, rukometa, ragbija, vaterpola i drugih, uključuju hrvanje u program kondicijske pripreme za svoje sportaše zbog njegove korisnosti. Moderno hrvanje postoji u tri različite kategorije: grčko-rimski način, slobodni način i hrvanje za žene, a također je uvršten među olimpijske sportove. Ove i brojne druge zanimljivosti, dobrobiti i izazove hrvanja u novom djelu iz serijala tekstova 'Svijet zdravlja', namijenjenog poticanju razvoja svijesti o sportskoj rekreaciji kao primarnoj društvenoj kategoriji u osmišljavanju stvaralačkog načina i stila života, očuvanju zdravlja, donosi nam trener hrvanja, Igor Parać.
Kada si se prvi put zainteresirao za hrvanje i što te potaknulo da se njime baviš od svoje 11. godine života?
Za hrvanje sam se zainteresirao u petom razredu osnovne škole na nastavi tjelesne i zdravstvene kulture. Treneri su održali prezentacijski sat pa sam se, kao i mnogi moji vršnjaci, odlučio za probni trening. Vrlo brzo sam se zaljubio u ovaj sport koji je postao važan dio mog života sve do danas. Ono što me najviše privuklo hrvanju bila je želja za borbom, s obzirom da sam već ranije trenirao borilačke sportove. Smatram da je hrvanje najprirodniji oblik borbe, budući da se neki njegovi elementi često mogu primijetiti i u sukobima u životinjskom svijetu. To je vrlo pristupačan sport širokoj populaciji jer ne zahtijeva posebnu opremu na nižim razinama, hrvati se može i na travi i bez strunjače, a ozljede su rijetke.
Kako si se prvi put zainteresirao za rad s djecom u području hrvanja i što te potaknulo da postaneš trener? Što prenosiš djeci koju treniraš i koje metode koristiš kako bi ih motivirao i potaknuo na napredak? Možeš li nam opisati svoje najznačajnije iskustvo u radu s djecom koje te posebno inspiriralo?
Još kao dijete sanjao sam o karijeri profesora tjelesne i zdravstvene kulture, a kako me život nije odveo u tom smjeru, kroz hrvanje sam pronašao način da ljubav prema sportu i pozitivne vrijednosti bavljenja sportom prenesem na mlađe generacije. Smatram da osim važnosti sportskih rezultata koji nose osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti, sport prvenstveno razvija disciplinu, poštivanje autoriteta i hijerarhije te odlučnost, upornost i higijenske navike. Redovito izlaganje sportaša nepredviđenim situacijama omogućuje im da nauče kako optimalno reagirati i mirno rješavati sukobe uslijed emocionalne pobuđenosti. Neki to prihvate, neki ne, ali smatram da sport uvelike može pozitivno utjecati na formiranje karakternih crta ličnosti te da roditeljima koji navedene karakteristike smatraju ispravnim, može „pomoći“ u odgoju. Kao i u drugim segmentima života, netko je nadareniji za bavljenje sportom od drugoga, ali to ne znači da nužno mora biti i rezultatski uspješniji. Netko je negdje napisao da „uporan i težak rad, pobjeđuje talent, ako talent ne radi dovoljno“, tako da upravo u tom smjeru ide i moj način pristupa i motivacije sportaša.
Oduvijek su me motivirali ljudi koji su predani i posvećeni svom radu, koji se trude i bore, padaju i ustaju, te u tišini i bez puno pompe rastu. Ljudi koji u porazu ostaju uzdignute glave, a kad su na vrhu zahvalni su i ponizni, tako da me i danas najviše inspiriraju mladi sportaši koji imaju sličan pristup.
Foto: Privatna arhiva
Kako usklađuješ posao trenera s ostalim obavezama u životu? S kojim izazovima si se suočio u radu s djecom u sportu i kako ste ih prevladali?
Posao trenera je kompleksan i obuhvaća puno više od pripreme kod kuće i odrađenog treninga u dvorani. On zahtjeva specifično teorijsko znanje te razvijene komunikacijske i organizacijske vještine. Rad s raznolikim skupinama kao što su mladi, djeca, muškarci i žene, zahtjeva prilagođavanje različitim karakterima i konstantno motiviranje sportaša. Treneri su također uključeni i u razgovore s roditeljima, suradnju s upravom kluba, putovanja na cjelodnevna natjecanja i organizaciju kampova. Posao trenera, barem na razini na kojoj ja radim, relativno je slabo plaćen, pa je popunjavanje kućnog budžeta i traženje alternativnih izvora prihoda još jedna izazovna obaveza. No s druge strane, uz sve izazove, malo je poslova koji nude takvo zadovoljstvo, osjećaj ispunjenosti nakon dobro odrađenog treninga, natjecanja ili ostvarenog rezultata. Rad s mladima je inspirativan i održava me mladim, u fizičkoj i mentalnoj formi. Mogao bih reći da je to poziv, više od posla.
Vjerojatno najveći izazov trenera u „malim“ sportovima je zadržavanje uspješnih mladih sportaša nakon završene škole. U mom radu u Hrvačkom klubu Hrvatski dragovoljac iz Brezovice, u kojem radim zajedno s trenerom Juricom Grbinićekom, imam veliku podršku uprave kluba predvođene predsjednikom Mariom Kneževićem i tajnikom Davorom Krizmanićem. Osim njih, i roditelji mladih sportaša su aktivno uključeni u rad kluba, pružajući maksimalnu podršku i prateći razvoj naših nadarenih hrvača, od najmlađih do seniora, kako financijski, tako i na sve ostale načine.
Kako bi ocijenio stanje hrvanja kao sporta danas u usporedbi s godinama kada si ti započinjao svoju karijeru?
Hrvanje raste i napreduje, kako na svjetskoj razini, tako i u Hrvatskoj. Smatram da je dio popularnosti stekao zbog širenja nekih novih sportova koji za bazu imaju upravo hrvanje, ali i zbog rada na promociji i marketingu te izgledu i organizaciji samih natjecanja i opreme, kako od strane Svjetske hrvačke federacije (UWW), tako i našeg matičnog saveza (HHS).
U novijoj povijesti je sve više klubova iz raznih dijelova Hrvatske iz kojih dolaze uspješni hrvači i hrvačice na nacionalnoj, ali i međunarodnoj razini. Tako se možemo pohvaliti da iz Zadra i Petrinje dolazi bronca s Europskog prvenstva, prvakinja Europe dolazi iz Slatine, a Zagreb kao centar hrvanja u Hrvatskoj ima svjetske i europske medaljaše i olimpijce.
Foto: Privatna arhiva
Kako se boriš s izazovima u privlačenju mladih ljudi ovom sportu, posebno u doba kada su mnogi drugi sportovi popularniji među djecom?
Hrvački klub Hrvatski dragovoljac treninge održava u sportskoj dvorani Osnovne škole Brezovica, od kuda crpimo i većinu članova. S osnovnom školom imamo odličnu suradnju i maksimalnu podršku, kako ravnatelja, tako i nastavnika TZK i učiteljica razredne nastave. Svake godine provodimo prezentacijske satove za vrijeme nastave tjelesne i zdravstvene kulture, a odaziv je odličan. U Brezovici su djeca upoznata s hrvanjem, velik broj njih do kraja osnovnoškolskog obrazovanja barem dio svog odrastanja provede u našem klubu. Tu su dio svoje uspješne karijere ostvarili braća Žugaj, bivši učenici OŠ Brezovica, europski i svjetski medaljaši te olimpijci. Djeca vole hrvanje jer hrvački trening osim tehnika i same borbe, obuhvaća elemente ostalih sportova poput gimnastike, atletike, ekipnih sportova i vježbe snage. Ovim elementima razvijaju se sposobnosti potrebne za uspjeh u našem, ali i ostalim sportovima: brzina, snaga, okretnost, izdržljivost i sposobnost brzog donošenja odluka u nepredviđenim situacijama. Kroz hrvanje djeca razvijaju bazične sposobnosti koje im u budućnosti mogu pomoći da budu uspješni u nekom drugom sportu, ako se za njega odluče. Možemo se pohvaliti kako su učenici OŠ Brezovica na ovogodišnjem državnom prvenstvu Školskih športskih društava održanom u Poreču, osvojili ekipno prvo mjesto, dok su učenice zauzele visoko treće mjesto.
Što smatraš svojim najvažnijim doprinosom u promicanju hrvanja među mladima? Surađuješ li s drugim trenerima i sportskim stručnjacima vezano za podizanje razine hrvanja kao sporta? Kako vidiš budućnost tog sporta u Hrvatskoj i šire?
Smatram da talent može donijeti kratkoročni uspjeh, ali uporan i predan rad dugoročno odnosi pobjedu i donosi veće zadovoljstvo. Tako živim i vjerujem da je to odraz mog karaktera. Ako sam to uspio prenijeti nekome tko će isto proslijediti na nekog drugog, zajedno ćemo unaprijediti ne samo hrvanje, nego i društvo općenito. Mnogi treneri u hrvanju su istinski zaljubljenici u naš sport i pravi entuzijasti u svom radu. Zahvalan sam što upravo s takvim mladim kolegom radim u klubu i što zajedno promoviramo hrvanje u Brezovici. Naravno, s kolegama iz ostalih klubova surađujem na hrvačkim kampovima, seminarima, zajedničkim treninzima i natjecanjima, gdje razmjenjujemo iskustva i tražimo načine kako bismo unaprijedili svoj rad i stvorili bolje uvjete za razvoj mladih hrvača. Svake godine Hrvački klub Hrvatski dragovoljac organizira otvoreno klupsko prvenstvo za najmlađe uzraste, gdje se preko 150 početnica i početnika po prvi put okuša u hrvačkoj borbi u kontroliranim uvjetima.
Foto: Privatna arhiva
Koje planove i ciljeve želiš ostvariti u budućnosti? Koja natjecanja vas čekaju u skoroj budućnosti?
Hrvački klub Hrvatski dragovoljac" ima velike planove za budućnost. Cilj nam je nastaviti širiti bazu novih članova i stvoriti još bolje uvjete za trening infrastrukturnim ulaganjem u objekt koji smo nedavno dobili u zakup. Imamo sjajnu generaciju juniora i seniora koji su osvajali ekipne naslove na Prvenstvima Hrvatske u uzrastu dječaka, kadeta i juniora, a nedostaje nam još samo seniorski naslov. Ista generacija osvojila je ekipni naslov u 1. Hrvatskoj hrvačkoj ligi te trenutno nastupamo u najvišem rangu ekipnog seniorskog natjecanja u Hrvatskoj, Premijer hrvatskoj hrvačkoj ligi. Želja nam je zadržati premijerligaški status i u godinama koje su pred nama ostvariti zapaženi uspjeh. Ova generacija iznjedrila je desetak pojedinačnih naslova prvaka Hrvatske, nekoliko reprezentativaca u uzrastu dječaka, kadeta, juniora i seniora, a najzapaženiji rezultat ostvario je Mihael Salajec, koji je, osim što je bio prvak Hrvatske u uzrastu dječaka, kadeta i juniora, na Prvenstvu Europe za kadete osvojio 9. mjesto. Mihael je također ove godine nagrađen kao najbolji učenik Policijske škole u Zagrebu, na što smo posebno ponosni.
Osim spomenute generacije, od mlađih uzrasta na nedavno održanom Prvenstvu Europe u Mađarskoj, u sastavu U15 hrvatske hrvačke reprezentacije nastupio je naš član Andrej Šušak. Također, od 19. do 27. kolovoza u Rio de Janeiru (Brazil) na ISF U15 Gimnazijadi (Internacional school sport) nastupit će Božidar Grbinićek, brat našeg ranije spomenutog trenera, također bivšeg državnog reprezentativca, za koju se Božidar marljivo priprema cijelo ljeto. Ljestvicu smo postavili visoko, jedna vrata otvaraju druga pa tako vjerujemo da će i trud i rad koji ulažemo biti nagrađeni nekom medaljom s velikih međunarodnih natjecanja.
S obzirom na svoje bogato iskustvo u hrvanju, postoji li neki savjet koji bi htio podijeliti s mladima koji žele ići tvojim stopama?
Najbolji savjet koji mogu dati mladima, neovisno bave li se sportom ili ne, je da se trude i posvete onome što vole, okruže se pozitivnim ljudima koji ih inspiriraju i motiviraju da budu bolji, ne opterećuju se tuđim životima i negativnim komentarima te da grade svoj put ne uspoređujući se s drugima. Ukoliko odluče krenuti trenerskim vodama, moraju biti spremni na mnoge prepreke, razočaranja i padove, ali ako ustraju, zadovoljstvo koje nosi trenerski posao nagrada će biti za sav uloženi trud. U prilog gore rečenom najbolje govori rečenica koju izgovaram kad me netko pita gdje idem - idem na trening, ne na posao.
Kome se obratiti ako se netko zainteresira za bavljenje hrvanjem?
Hrvanje je zastupljeno u mnogim većim gradovima u Hrvatskoj, ali i manjim sredinama. Kontakti klubova mogu se pronaći na službenim stranicama Hrvatskog hrvačkog saveza. Ako netko iz Brezovice ili zapadnog dijela grada želi postati članom našeg kluba, može nam se obratiti putem facebook stranice kluba (Hrvački klub "Hrvatski dragovoljac"- Brezovica) ili instagram profila (@hkhrvatskidragovoljac).
Foto: Privatna arhiva
***
Sadržaj je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.
