Ratni kotao Ukrajini i Rusiji sve više nedostaje kvalitetnog vojnog kadra i oružja
Piše: Vladimir Flatscher
15.03.2023. 07:41
visibility
148 pregleda
Izvor: Shutterstock Dok se oko Bahmuta i Kupjanska nastavljaju ogorčene borbe, sve se više nagađa kako obje strane imaju ozbiljnih operativnih problema zbog nedostatka obučenog vojnog kadra uslijed strahovitih gubitaka, kao i zbog sve većeg manjka streljiva i oružja. U posljednje vrijeme na obje sukobljene strane, sve su zamjetniji, otežani problemi za mobilizacijom novog kadra, kao i kvalitetom njihove obuke.
Čini se kako je bez obzira na kakvu takvu ponovnu uspostavu odnosa na relaciji Wagner-Kremlj ipak u pitanju neki veći razlog. Naime postoji opravdana bojazan od povećanog apetita Prigožina. Spominju se njegovi zahtjevi u vezi resornih ministarstava, čak mjesto ministra obrane koje je bez pogovora unaprijed dodijelio sebi. Planovi mu navodno idu do protukandidata Putinu. Vjerojatno, gdje ima dima ima i vatre, jer sve ove sukobe na toj relaciji Putin je gledao sa strane. Moguće kako je Prigožina pustio da se sam bori, odnosno "pustio da pliva".
U tom slučaju zamjena postrojbi na terenu imala bih logiku. Učestalo međusobno prepucavanje i optuživanje, samostalna nekontrolirana kupovina streljiva i naoružanja Wagnera od Irana, Sjeverne Koreje i Kine, doveli su do toga da se Putin mora zamisliti za koga Prigožin igra. Sasvim je logično da Putin ima pod kontrolom plaćeničku vojsku, kako mu ne bih okrenuli leđa. Wagner raspolaže sa oko 50 tisuća borbeno sposobnih i vojno iskusnih veterana iz oko 20 država. Moja procjena je da ih ima čak do 100 tisuća. To nije zanemarujuća sila. Lako mogu ugroziti nacionalnu sigurnost Rusije. Osim što imaju bolje naoružanje i spremnost, imaju i nepresušne izvore financija, zbog Prigožinih tvrtki koje se bave eksploatacijom nafte, plina, ruda, dijamanata, zlata...
Sve ovo gore nabrojano remeti koncepciju novačenja koju su sastavili ruski generali i politički vrh u Kremlju. Osim toga, Prigožin svojim prijetnjama o povlačenju jedinica, ugrožava stabilnost fronta. Provodeći trenutno "financijsko novačenje" po sportskim klubovima dovodi u probleme i regularno novačenje ruskih građana. Odnosno direktno se kosi sa vojnim vrhom. Nedavne izjave Prigožina kako osniva paralelnu, bolje plaćenu, ideološku vojsku, samo je još jedan čavao u vlastitom lijesu...
Osim ovoga svega izgleda da je i trgovao sa navedenim zemljama na način, da zaplijenjeno zapadno naoružanje ustupa istima, kako bih ga ispitali i kopirali.
Svojim novačenjem po svijetu Prigožin je ušao u sukob i sa Vučičem, što se vidi iz istupa ministra gospodarstva Srbije, koji je zatražio uvođenje sankcija Rusiji. Sve je izglednije kako je Prigožin postao teret Putinu, vojnom vrhu i političarima u Kremlju, te bih mogao završiti kao većina vojnih zapovjednika takozvanih tvorevina DNR I LNR. Očigledno je on odradio sa Wagner grupom, prljavi posao likvidacije, nepodobnih i nestašnih vojnih zapovjednika i političara iz takozvanog "ruskog proljeća".
Sve vođe pobune na istoku Ukrajine od 2014. su uglavnom ubijeni po nalogu ruske obavještajne službe u dubini teritorija takozvanih DNR i LNR. Mihail Tolstyh - Givi, Arsen Sergejević Pavlov -Motorola bili su zapovjednici postrojbi koji su ušli u sukob sa političkim vrhom tih oblasti. Zbog njihove i likvidacije ostalih zapovjednika Bednova, Mozgovoya, Dremova, Tsypkalova, Bolotova, na kraju i Zakharačenka u tim oblastim nastalo je rasulo, koje je uzrokovalo ulazak ruskih postrojbi na teritorij Ukrajine. Sva prijašnja mobilizacija na separatističkoj strani imala je zbog toga problema, a taj problem se prenio i na rusku stranu. Nešto slično smo imali i mi na našim prostorima, kada unovačeni građani Srbije nisu htjeli ratovati na području takozvanih Republike Srpske i Republike Srpske krajine. Sam Milošević im je poručio da neće u smrt slati beogradske mladiće dok ovi bježe. Taj problem upravo izbija na površinu i u Rusiji. Uz međusobne sukobe koji su očigledni, od vojnih postrojbi navedenih separatističkih oblasti za koje ginu ruski građani, nema nikakve koristi.
Sa te strane vojna akcija ruske vojske koja je najavljivana izgledna je jedino ako probiju liniju Bahmuta i krenu prema Kramatorsku. Zalihe streljiva i projektila su im ograničene. Troše više u jednom danu, nego što Zapad proizvede u mjesec dana. Zato bi Putinu najbolje odgovarao duži i iscrpljujući rat, jer neće još dugo tajanstveni brodovi moći prevoziti sve potrebno iz Irana.
Rusi su zbog sankcija prisiljeni sve skuplje plaćati od uobičajne cijene i još u gotovini. Posebno su na udaru, jer su i oni Iranu izručili zaplijenjeno zapadno naoružanje, kako bih ga Iran kopirao.
Što se tiče ukrajinskog novačenja, kako sam več rekao, došlo je do "zamora materijala". Sva ova naslikavanja, pogrebi, uništenja, pogibije, mrtvi koji vrište sa društvenih mreža loše utječu na priliv novih branitelja. To je trebalo zabraniti i kontrolirano puštati u javnost i medije. Nije ovaj rat igra da netko po prvoj crti šeta sa mobitelom u ruci i snima selfije, streljanje, bacanje bombi, to se ne radi...
Po meni ukrajinska vojna akcija je također vrlo riskantna. Potrošene su iskusne postrojbe u borbama sa većinom neiskusnim ruskim regrutima, da nije Wagnera, davno bih ukrajinske snage izbacile Ruse iz Bahmuta. Sreća u nesreći je za Ukrajince što traju ruski međusobni sukobi, tako da stigu napraviti zamjene postrojbi na terenu.
Međutim da bi pokrenuli bilo kakvu vojnu akciju, ukrajinske vojske mora biti duplo više od ruske. Sjetimo se naše "Oluje". Sa ovim što se barata da se priprema nekoliko brigada, ako je istina, to je smiješno i pogubno. Tih 50, 60 tisuća vojnika nije dovoljno ni za oslobađanje Bahmuta. Trenutno na tom dijelu Rusi po novim podacima imaju preko 300 tisuća, a u pripremi još 150 tisuća vojnika, nepoznat broj u Bjelorusiji te nepoznat broj Wagner postrojbi, zbog trenutne zamjene koja se vrši. Ta vojna akcija mora biti jako dobro pripremljena, sa određenim brojem dobro obučenih vojnika, ne svježe novačenih i modernijom tehnikom, koja nije još sva stigla.
Osim mobilizacije koja je izgleda postala problematična i na ukrajinskoj strani i sama logistika mora pratiti vojsku na bojištu. Ako se svaki tenk ili bilo što od oklopa i tehnike mora vračati stotinama kilometara unatrag na popravak i ponovno na front, onda ga je bolje ostaviti. To prateća logistika mora sanirati na licu mjesta, a što znači masa majstora, strojeva, rezervnih dijelova i alata. Procjenjujem to po našim vojnim akcijama, gdje smo mi u odnosu na agresorsku srpsku vojsku imali nekoliko puta veći potencijal u vojnom smislu, nego što Ukrajinci planiraju u slučaju Rusa.
Osim mobilizacije, veliki problem stvara i usklađivanje raznih kalibara streljiva, granata i projektila. Ako svaka vrsta borbene tehnike koja treba stići ili je stigla ima drugi kalibar, onda je i to dodatni problem.
Rusija si zbog tri puta većeg broja stanovništva i dugogodišnje pripreme za ovaj rat, može priuštiti i greške na bojnom polju, ali za Ukrajinu tu grešaka ne smije biti.
