Brojke jasno sugeriraju stvarno stanje stvari. Od ulaska u članstvo Europske unije do prošle godine, prema podacima udruge Croatiastočar, Hrvatska je ostvarila negativnu uvozno izvoznu bilancu u vrijednosti od cca 11 milijardi eura. Od toga na negativnu bilancu žive stoke i pratećih proizvoda animalnog podrijetla otpada gotovo 5 milijardi eura.
Istovremeno, ukupan uvoz poljoprivredno prehrambenih proizvoda u prošloj godini je bio 4,9 milijardi eura dok je izvoz bio 3,5 milijardi eura, pa je pokrivenost uvoza izvozom iznosila 71 posto.
Ipak, nije sve tako sivo jer u nekim prehrambenim sektorima sasvim dobro stojimo, primjerice peradarska industrija, ali koja se u proteklim danima našla pod povećalom.
Tom sektoru stočarstva u kojem možda i najbolje stojimo te koji je prema svima podacima u proteklom desetljeću relativno samodostatan i postoci se kreću oko 90 posto, riječima stručnjaka, prijete situacije koje potencijalno mogu unazaditi domaću proizvodnju.
Riječ je o hrvatskom ali i širem europskom problemu. Tržište Europske unije naime unatrag godinu dana preplavljeno je pilećim mesom iz Ukrajine. Uslijed ratnih okolnosti te mjera pomoći Ukrajini u vidu mjera privremene liberalizacije i drugih trgovinskih povlastica, iz te je zemlje u uniju uvoz narastao za 240 posto, što prijeti cjelokupnom tržištu.
Na navedeni problem upozoravaju i iz krovnog europskog Udruženja prerađivača i trgovine peradi (AVEC), tražeći ponovno uvođenje kvota i zaštitnih klauzula.
Gledajući europske poteze, stručna ali i šira javnost počela je pak propitivati najave ukrajinskog poduzetnika Jurija Kosiuka koji u Hrvatskoj planira graditi farmu za 25 milijuna komada peradi, što bi potencijalno predstavljalo hrvatski ali i europski problem. Kosiukova tvrtka MHP ranijih je godina kupila dvije tvrtke za preradu piletine u EU, u Nizozemskoj i Slovačkoj, a nakon toga je preuzeo slovensku Perutnina Ptuj, te putem nje i tvrtku Pipo Čakovec.
Na sastanku AVEC-a iznesena je zabrinutost kako bi ostvarenje njegove najave o izgradnji farme peradi u Hrvatskoj stvorilo probleme ne samo hrvatskim već i europskim farmerima.
U međuvremenu u tržišnu utakmicu ulazi još jedan potencijalni investitor, također Ukrajinac Andrii Matiukha, vlasnik sportskih kladionica FavBet i kasina u Hrvatskoj, koji bi također gradio peradarsku farmu na Baniji. Riječ je o skoro identičnoj Kosiukovoj ideji, takozvanoj „od farme do stola“ s najavom zapošljavanja oko 3500 radnika.
Dražen Ćurila, predsjednik Odbora za peradarstvo HPK-a i perspektivni poduzetnik nedavno je upozorio kako na hrvatskom tržištu nema mjesta za 300% povećanja proizvodnje piletine, posebno sustavom koji zagovaraju potencijalni ukrajinski investitori. Takav bi scenarij ističe, doveo do problema praznih farmi, kakav se ostvario u Slovačkoj i Srbiji. Domaće farme, upozorava Ćurila, koje su investirane hrvatskim novcem ali i sredstvima EU fondova, a u tom bi slučaju postale beskorisne.
Iz ministarstva poljoprivrede pozdravljaju pak najave o ukrajinskim investicijama i smatraju ih kao i sve ostale dobrodošlima, te navode kako su potencijalni investitori informirani i usmjereni prema aktivnostima koje provode lokalne samouprave na područjima gdje bi se investicije potencijalno ostvarivale.
S druge pak strane predsjednica saborskog Odbora za poljoprivredu Marijana Petir naglašava kako se problemi s piletinom proizašli iz pomoći ukrajinskim poljoprivrednicima, ne smiju ignorirati.
Stajališta obje strane su legitimna i poslovno uzrokovana, međutim ostaje vidjeti koji se cilj misli postići novim farmama.
Ako će one biti poslovno povezane s domaćim kooperantima riječ je o dobrodošlom poticaju konkurentnosti, međutim ako je cilj investicija samo otvaranje ulaza na europsko tržište, razumljivo je zašto involvirani u cijelu priču propituju na koji će se način štititi domaća proizvodnja, tvrtke i kooperanti. Tko će, pitaju se, pomoći našim tvrtkama i zaposlenicima, ako se dovede u pitanje opstojnost njihova poslovanja, a samim time i radna mjesta i egzistencija brojnih obitelji.
Država logično otvara prostor stranim investicijama koje su itekako poželjne, ali stručnjaci paralelno upozoravaju kako bi istovremeno trebalo potaknuti domaći investicijski ciklus sukladno nacionalnoj strategiji. Naime gotovo sve države članice Europske unije odlučile su iz svojih proračuna za investicijske potrebe u ruralnoj omotnici novog programskog razdoblja angažirati više financijskih sredstava iz nacionalnih izvora.
Prema podacima udruge Croatiastočar, udio nacionalnih sredstava ruralne omotnice do 2027.godine u Hrvatskoj u odnosu na europska sredstva je svega 25 posto, dok je taj udio svih država članica 66 posto. Operativna dobit hrvatskih tvrtki prehrambene industrije, godinama je niža u odnosu na prehrambenu industriju ostalih članica Unije. Zašto onda dodaju, ne povećati investicijski ciklus, privući više europskih sredstava te poticati domaće tvrtke umjesto stranih investicija.
Kako bi se to ostvarilo nužna je nacionalna poljoprivredna strategija, koju je Sabor donio početkom 2022. ali se ista prema mišljenju stručnjaka ne realizira na zadovoljavajući način. Smatraju kako prehrambena industrija nije dovoljno u državnom fokusu.
Bez povećanja samodostatnosti, konkurentnosti u koju će biti uključeni svi dionici, budućnost domaće proizvodnje ostaje u magli, bez obzira na to što Hrvatska evidentno ima dostatno znanje, sposobnosti i kapacitete za provedbu takvih projekata.
