Prema neslužbenim informacijama iz krugova bliskih Vatikanu, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić bi vrlo skoro mogao dobiti nasljednika. Prema tom izvoru, u tijeku je završna faza provjere trojice imena koji su ostali u finalnom krugu izbora. Riječ je o procesu koji vatikanska diplomacija u suradnji sa Svetom Stolicom pomno provodi, kako bi bilo kakva pogreška u procjeni bila svedena na minimum. Navodno, jedno od tih imena za svoga nasljednika predložio je osobno kardinal Bozanić, druga dva apostolski nuncij u Hrvatskoj, nakon višemjesečnih konzultacija s različitim crkvenim zajednicama i utjecajnim pojedincima. Vatikanska kurija je, kažu, pripremila i rezervno ime, ukoliko papa Franjo, nakon temeljite provjere moralnih, duhovnih, odnosno teoloških, ali i menadžerskih te liderskih vrlina kandidata te mišljenja na terenu, ne bude u potpunosti zadovoljan predloženim kandidatom. Naime, nije tajna kako je papa Franjo osobno jako angažiran oko imenovanja novih nadbiskupa na strateški važnim pozicijama, a Zagreb spada među njih. Uostalom o tome svjedoči praksa kako su posljednji zagrebački nadbiskupi odreda imenovani kardinalima, što je iznimna čast i povjerenje.
U prilog ovim informacijama govori činjenica kako je kardinal Bozanić početkom listopada svečano proslavio 25. obljetnicu nadbiskupske službe, a kako će na proljeće 2024. navršiti 75 godina, kad očekuje umirovljenje. Praksa je pape Franje, što smo vidjeli u slučaju sarajevske, splitsko-makarske i riječke nadbiskupije, da prije umirovljenja aktualnih nadbiskupa imenuje njihove nasljednike kao nadbiskupe koadjutore, kako bi osigurao tzv. mirnu tranziciju u upravljanju nadbiskupijama. A nakon što je msgr. Dražen Kutleša, s pozicije porečko-pulskog biskupa, naslijedio splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića, dubrovački biskup Mate Uzinić se uzdigao na čast riječkog nadbiskupa, a bivši vojni biskup u BiH msgr. Tomo Vukšić, postao nasljednik karizmatičnog sarajevskog nadbiskupa Vinka Puljića, red je na Zagreb.
Zagrebački izbor će sigurno najviše „odzvoniti“ jer se zagrebačkog nadbiskupa percipira kao prvog čovjeka Crkve u Hrvata, iako trenutačno najveću moć među biskupima ima splitski nadbiskup Kutleša, kao predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, ali i član vatikanske kongregacije za biskupe. Pozicija zagrebačkog nadbiskupa je iznimno važna, kako za Crkvu, tako i za hrvatsko društvo, a i za državu. Zato se pomno iščekuje odabir Svete Stolice. Ako je suditi po spomenutim novoimenovanim nadbiskupima sasvim je jasno da će prvi čovjek zagrebačke nadbiskupije doći iz reda biskupa. Prema tome kandidate treba tražiti među aktualnim hrvatskim biskupima. Nije isključeno ni da neki od imenovanih nadbiskupa bude premješten, kao idealno rješenje. Ni ta praksa nije strana papi Franji. Tako je imenovanog hvarsko-bračko-viškog biskupa msgr. Petra Palića, imenovao mostarsko-duvanjskim biskupom. Uz to analizirajući prethodna imenovanja, papa traži nadbiskupe koji će svjedočiti moderno lice Crkve i koji će donijeti svježinu u Crkvu i društvo.
Nadbiskup Bozanić završava svoj mandat na čelu crkve zagrebačke kao relativno uspješan nadbiskup. Iza njega ostaju mnogobrojna ostvarenja – od Hrvatskog katoličkog sveučilišta, nove zgrade Hrvatske biskupske konferencije na Ksaveru, upravo završene Zagrebačke sinode, modernizacije u upravljanju i poslovanju, pa sve do proglašenja kardinala Stepinca blaženim. Ali nažalost ostaju i podjele u vrhu crkve, budući da ga dio Kaptola nikada nije prihvatio do kraja, kao „dotepenca“, a i on je zadržao distancu prema dobrom dijelu utjecajnih crkvenih krugova. No, najveća zamjerka katoličkog puka ostaje da se nikada nije nametnuo kao istinski lider i duhovni vođa, kao što je to pošlo za rukom kardinalu Kuhariću u daleko težim vremenima, a ključni problem mu je bila i komunikacija prema javnosti. Njegova suzdržanost i nedostatak karizme su bacili u sjenu i niz dobrih stvari koji ostavlja iza sebe u Zagrebu. Bozanićeva nasljednika pak, osim obnove stradalih zagrebačkih crkava, očekuje i duhovno jačanje Crkve, vraćanje povjerenja vjerničke, ali i opće javnosti prema crkvi te redefiniranje uloge Crkve u društvu.
