Novim uprizorenjem opere Nabucco na sceni zagrebačke Opere, gotovo četrdeset godina od posljednjega premijernog izvođenja, ravnat će Pier Giorgio Morandi, dok će predstavu režirati Giancarlo del Monaco.
Ovom je operom počela moja karijera, izjavio je Giuseppe Verdi svojem izdavaču Giuliju Ricourdiju osjetivši kako će to djelo biti prekretnica koja će ga proslaviti. I danas, 180 godina poslije praizvedbe,
Nabucco se smatra kanonskim naslovom u kojemu publika diljem svijeta iznova uživa. Predstava je to kojom se odgajaju nove generacije slušatelja, umjetnika i zaljubljenika opere.
Nadamo se da ćemo sve zadovoljstvo koje smo osjetili pri stvaranju ovoga velikog projekta uspjeti prenijeti na našu publiku. Voljeli bismo da Nabucco ostane dugovječnom stavkom repertoara naše najveće i središnje kazališne kuće – Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, rekla je Željka Barišić Pulig, v.d. ravnateljice Opere HNK u Zagrebu.
Nabucco je bio moja prva mladenačka verdijevska ljubav. Volio sam i još uvijek volim ovu operu zbog energije kojom je Giuseppe Verdi obogatio sve koji sudjeluju u njezinoj izvedbi, pogotovo orkestar na kraju prelijepe Simfonije, kazao je maestro Pier Giorgio Morandi dodajući kako Nabucco od pjevača zahtjeva visoke vokalne kvalitete. Primjerice, baritonska uloga Nabucca (Kiril Manolov, Ljubomir Puškarić) iziskuje pun glas izražena osjećaja za legato i velikom glasovnom ekspresivnošću. Sopranska uloga Abigaille (Kristina Kolar, Gabrielle Mouhlen) puna je vokalne agilnosti, no, istodobno i lirskih dijelova. Ona je lik snažna karaktera i jake osobnosti. Uloga Zaccarije (Luciano Batinić, Ivica Čikeš), zapravo je prethodnica velikih Verdijevih basovskih rola, za koju je neophodna tamna boja glasa, koji je lijep i ujednačen.
Četveročinska lirsko-dramska opera prvi je put izvedena pod naslovom Nabucodonosor u milanskoj Scali, a njezin golem uspjeh trajno je uspostavio Verdijevu reputaciju velikoga opernog skladatelja. Tema opere je teška povijest židovskoga naroda, koji je babilonski kralj i osvajač Nabukodonosor II. napao te porazivši, prognao iz njihove domovine, mada su povijesni događaji samo jedan od slojeva romantičnoga i političkoga zapleta. Verdija je kao velikog rodoljuba posebno potaknuo prizor u kojemu zarobljeni Židovi na obalama Eufrata čeznu za dalekom domovinom, pa je u jednoj noći napisao nadaleko poznatu zborsku ariju koja je postala dramaturškom i glazbenom okosnicom djela; Va, pensiero, sull’ali dorate / Poleti, misli, na krilima zlatnim.
Taj je refren ubrzo poslije praizvedbe djela izašao na talijanske ulice pjevan kao revolucionarna himna, a do danas se s njime redovito izlazi na bis u mnogim opernim kućama diljem svijeta.
