Veton Marevci dirigent je Zbora Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu i jedan od najperspektivnijih hrvatskih dirigenata, koji iza sebe ima koncerte u najvećim domaćim dvoranama poput Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i trenutno matičnog, Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Osim vodećim domaćim orkestrima i ansamblima – Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, Operom HNK u Zagrebu i Splitu, Dubrovačkim simfonijskim te Zadarskim komornim orkestrom, u devet godina karijere ravnao je i Slovenskom filharmonijom te Crnogorskim simfonijskim orkestrom.
Sa Ženskim Zborom Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu te pratnjom klavira i harfe u četvrtak, 7. ožujka izvodite sedam skladbi sedam skladatelja iz sedam različitih zemalja. Kako je nastao program za koncert „Pozdrav proljeću“?
Željeli smo publici ponuditi program kakav se u modernoj povijesti Splita, a možda i nikad, nije mogao čuti. Program je raskošan i vrlo zahtjevan i nesumnjivo će ostaviti izvrstan dojam na slušatelje. Na programu su neke od najljepših skladbi za ženski zbor različitih stilova, na čak šest različitih jezika. Program ima logičan smjer, iz grupe kompozicija sakralnog karaktera prelazi u grupu kompozicija proljetnih i ljubavnih motiva. Kompozicije su pažljivo posložene po svojoj atmosferi kako bismo slušateljima prikazali svu raskoš ženskog zbora. Osim a cappella izvedbi, veći dio koncerta izvodimo uz pijanističku pratnju Ivana Violića, a na jednoj skladbi čut će se i egzotičan zvuk harfe koju svira Edita Topić Kopeczky.
Otkako ste došli u Split, uz Vaše se ime često spaja „prvi put“ u kontekstu promjene i novog repertoara koji izvodi splitski ansambl. Od Vašeg splitskog dirigentskog debija, Cherubinijevog „Requiema u c-molu“ koji je u HNK Split prvi put izveden baš pod Vašim ravnanjem do nedavne izvedbe Brahmsovog „Ein deutsches Requiem“, za koji ste pripremali Zbor splitskog HNK, a koji je izveden prvi put nakon 28 godina. Kakav je osjećaj biti onaj koji prvi put nešto predstavlja publici, ali i ansamblu, je li odgovornost veća?
Dirigent je glazbenik koji vječno istražuje širok glazbeni repertoar, upoznat je s navikama i mogućnostima ansambala s kojima radi, kao i izvedenim opusom kojeg pokušava povećati i osvježiti te ga prezentirati publici. Split je napravio određen iskorak u posljednjih nekoliko godina, ali smatram da je i dalje uskraćen za neka remek-djela koja bi se uz kreativnu viziju i pomno planiranje mogla ostvariti. Kao dirigent zbora, osim savjetodavne uloge, nažalost nemam mogućnost odlučivati o programu Opere HNK Split, osim u nekoliko iznimki na koje sam vrlo ponosan, a jedna od njih je upravo ovaj koncert „Pozdrav proljeću“.
Foto: Luna J. Stamenković
Ravnali ste djelima najvećih – Beethovena, Verdija, Haydna, Mozarta, Orffa i brojnih drugih. Zanimljivo, jedan ste od rijetkih domaćih dirigenata koji je operom „Čarobna frula“ ravnao u dva nacionalna kazališta – Zagrebu i Splitu. Prvi put u Zagrebu prije šest godina, posljednji put nedavno u Splitu kao dirigent koji iza sebe ima značajne koncerte. Je li se razlikovao Vaš pristup partituri, ansamblu, izvedbi sada u odnosu na ranije?
Veličanstvena djela glazbene povijesti uvijek oduševljavaju svojom slojevitošću. Poznavanje i usporedba skladbi i stilova dirigentu otkrivaju novi sloj značaja neke skladbe, što u kombinaciji s bogatijim iskustvom u radu s ansamblima omogućuje osvješteniju i stabilniju izvedbu, pogotovo kad se radi o dužem vremenskom periodu između dvije analize djela kao na spomenutom primjeru „Čarobne frule“, stoga je odgovor na Vaše pitanje bez oklijevanja – da.
U svom opusu, osim u kazalištima i zatvorenim koncertnim dvoranama, imali ste priliku dirigirati i na otvorenom, na jedinstvenim i povijesno značajnim lokacijama poput Galerije Meštrović. Razlikuje li se dirigiranje na otvorenom u odnosu na ono u zatvorenim prostorima? Je li na otvorenom izazovnije stvoriti dobar zvuk i kako ga postići?
Galerija Meštrović je impozantan prostor, ali tehnički i akustički vrlo zahtjevan. Danas imamo na raspolaganju različite suvremene alate i metode za otklanjanje problema koji nastaju u radu na otvorenom. Uz dobru komunikaciju s tehničarima i dovoljno vremena svim umjetnicima za prilagodbu, rezultat bude jednako impozantan kao i lokacija.
Osim opera, simfonijskih programa i zborskih skladbi, dirigirali ste i balete. Samo ove zime, ravnali ste izvedbama „Orašara“ Petra Iljiča Čajkovskog, inače najtraženijeg baleta na svijetu. Petnaest izvedbi zaredom je iza Vas, kakve je izazove pred Vas kao umjetnika stavio takav raspored? Naime, mi kao publika uvijek želimo još, no kakva je Vaša strana priče?
Petnaest izvedbi u tridesetak dana je zaista mnogo. U toj situaciji dirigent ne smije prestati izučavati partituru, svaki dan sam pokušavao pronaći nešto novo i uzbudljivo što mogu prenijeti orkestru. Jedino tako izvedba može ostati svježa, a komunikacija s orkestrom zdrava. Ključ je kvalitetan san i uravnotežena prehrana zbog tjelesnog napora koje donose gotovo svakodnevne dirigentske izvedbe zahtjevne i dugačke skladbe kao što je „Orašar“.
Foto: Z. Radonjić
Zanimljiv podatak iz Vašeg dirigentskog opusa je i što ste u samo nekoliko dana razlike dirigirali najljepšim opernim arijama na koncertu „Opera gala“ u sklopu Splitskog ljeta te čuvenim Splitskim festivalom. Koliko je teško pripremati se za dva žanrovski toliko različita koncerta?
„Opera gala“ je bio veličanstven i izazovan program. Publika je prepoznala vrijednosti programa za kojeg odgovorno tvrdim da se ni svjetske operne kuće ne bi posramile. Upravo tako vidim smjer u kojem bi Opera HNK Split trebala ići, posebice ljeti. S druge strane, priređivanje dionica pop pjesama za komorni orkestar i bend te dirigiranje dijelom završne večeri Splitskog festivala bilo je potpuno novo iskustvo za mene. Upoznao sam mnoštvo vrhunskih glazbenika i imao prilike dirigirati na legendarnim Prokurativama. Ako dirigent pristupi jednako odgovorno svakom zadatku, neće imati problema.
Za Vas možemo reći da ste istinski ambasador glazbe, kao da ju doista kroz različite žanrove i pristupe želite približiti svima. Kako smo ranije spomenuli, dirigirate najvećim opernim i koncertnim djelima, imate iskustva u mjuziklu i popu, radili ste jedinstvene projekte kao što je „The Stranger Within“, a sa Zagrebačkom filharmonijom u nekoliko ste navrata oduševili publiku obradama poznatih hitova grupe Queen. Upravo sa Zagrebačkom filharmonijom u svibnju pripremate novi glazbeni spektakl, o čemu je riječ?
Kroz godine sam slušao različitu glazbu pa mi nije strano zakoračiti u projekte koji nisu klasični, dapače volim taj odmak. U Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, 3. svibnja imam novu priliku ostvariti nesvakidašnji program koji spaja različite žanrove. Uz Metaklapu izvodimo hitove metal benda Iron Maiden, čiji opus volim i poznajem, a aranžmane za orkestar ponovno potpisuje Marin Rabadan, trombonist Zagrebačke filharmonije koji je zaslužan i za projekt hitova benda Queen.
Foto: Tomislav Miletic_PIXSELL
Umjetnički ste voditelj Karlovačkog komornog orkestra, koji je, iako postoji više od 35 godina, tek s Vama ostvario i prve službene sezone. Na koje ste zajedničke uspjehe najponosniji i što spremate do kraja ove, vaše druge sezone?
Posebnu emociju gajim prema Karlovačkom komornom orkestru; obogaćivanje kulturne scene rodnog grada moja je životna misija. Istaknuo bih otvaranje Muzeja Domovinskog rata na Turnju jer je značajan za čitavu državu, ali svaki naš koncert ima važnost za grad i žarku emociju jer je lokalno obojan. Osim toga, želimo dodatno doprinijeti glazbenom odgoju mladih, pa uz profesionalce u Orkestru sviraju i srednjoškolci Glazbene škole Karlovac, što je jedinstvena situacija u hrvatskim orkestrima. Ove sezone nas očekuje koprodukcija s Gradskim kazalištem „Zorin dom“ na simfonijskoj priči za djecu „Petar i vuk“, koncert profesora glazbene škole s Orkestrom te nova izdanja „Klasike u parku“ i „Opere u Šancu“.
Uz maestra Ivana Repušića, trenutno najuspješnijeg domaćeg dirigenta, jedini ste dirigent koji je na samom početku karijere dobio nagradu Zagrebačke filharmonije „Mladi glazbenik godine“. Osim toga, jedan ste od rijetkih hrvatskih dirigenata koji unazad nekoliko godina sudjeluju na prestižnim međunarodnim natjecanjima. Koliko je teško dospjeti na takva natjecanja, što ona znače za dirigente i je li dodatni pritisak znati da ponekad samo Vi predstavljate svoju zemlju?
Vrlo je teško ući u uži izbor na međunarodnim natjecanjima jer je konkurencija zaista velika. Dirigentska natjecanja mogu biti „odskočna daska“, ali ja ih više doživljavam kao priliku za učenje i napredak. Zadnje natjecanje Ferenc Fricsay u Mađarskoj me inspiriralo jer sam upoznao nekoliko fantastičnih mladih dirigenata iz cijelog svijeta od kojih se puno može naučiti, a ostali smo i u kontaktu. Bio sam jedini Hrvat na tom natjecanju, no općenito mi je uvijek čast kad na bilo koji način imam priliku predstavljati Hrvatsku.
