Fit & Happy nije samo teretana, već mjesto gdje se stvara zajednica, podrška i poticanje na osobni razvoj.
Zajedno sa svojom poslovnom partnericom Kristinom, stvorila je prostor u kojem se trenira s osmijehom, stvaraju zdrave navike te se podržava i razvija mentalna snaga jednako kao i fizička. Njihova vizija je stvoriti svijet u kojem svi postaju Fit & Happy, bez obzira na trenutačnu razinu kondicije ili iskustva s vježbanjem.
U novom intervjuu iz serijala Svijet zdravlja, Mirna nam otkriva kako je njezina strast prema zdravom načinu života i vježbanju proizašla iz osobnog iskustva, te kako su njezini životni put i profesionalni razvoj utjecali na njezinu viziju fitnessa kao alata za transformaciju i sreću.
Vlasnica ste Fit & Happy studija? Što vas je motiviralo na njegovo pokretanje?
Kristina (moja kolegica s Kineziološkog fakulteta i Fit & Happy poslovna partnerica) i ja imale smo jasnu viziju. Zamislile smo mjesto gdje se trenira s osmijehom, gdje uz čavrljanje i dobru atmosferu zaboravljamo da nam je na treningu teško, gdje možda dođemo umorni i “nabrijani”, ali izlazimo sretni, zadovoljni i pozitivni! Zamislile smo da od ljudi koji nemaju naviku vježbati “stvorimo” redovite, zdrave rekreativce; da onima koji već imaju naviku vježbanja pomaknemo granice i “gurnemo” ih izvan zone komfora; da im pomognemo stvoriti zdrave navike, a da u tom cijelom procesu zaista i uživaju. Zamislile smo svijet u kojem smo svi Fit & Happy!
Možete li nam reći nešto više o konceptu studija i koji su vam budući ciljevi?
U Fit & Happy tj. našem 'Fitiću' kako ga svi od milja zovemo, u ponudi su osobni treninzi (individualni ili u paru) te treninzi u mini grupama. Upravo one su se pokazale kao super koncept. Iako se vježba u grupi, ne vježba se grupno već trening koncipiramo tako da uvažimo individualna trenutna stanja, želje, i potrebe svakog pojedinca.
S razlogom se naš 'Fitić' zove Fit & Happy - uz ovaj fizički dio tj. "Fit" dio - jako nam je važan i onaj mentalni "Happy" dio treninga (razgovor, podrška, i druženje). Najponosnije smo na to što klijenti kažu da im je tu ugodna i pozitivna vibra i da se osjećaju kao doma. Unatoč tome što često dođu umorni, pospani i bezvoljni - UVIJEK izađu s osmijehom na licu, i potvrđuju da je ovo najbolje što su mogli napraviti za sebe.
S obzirom na moje interese i razne edukacije koje sam završila, i koje trenutno pohađam (NLP, Coaching Akademija,...) moji ciljevi za 'Fitić', i mene osobno u budućnosti, su imati u ponudi još intenzivniju psihološku potporu (kroz individualne coachinge, grupne radionice, itd). Smatram da ako uz trening i zdraviju prehranu - paralelno promijenimo i svoj mindset (promijenimo neka vlastita uvjerenja koja nam ne služe, postavimo dobre ciljeve, stvorimo dosljednost, vjeru u sebe i samopuzdanje) - onda je ta promjena životna, trajna i reflektirat će se odlično i u sve druge segmente našeg života (zdravlje, posao, privatne odnose…). Time kvaliteta naših života postaje sve bolja i bolja!
Foto: Privatna arhiva
Prije ste se bavili košarkom, je li se tada rodila ljubav prema vježbanju? Igrate li još uvijek košarku?
Kroz osnovnu i srednju škola, i dio fakulteta igrala sam košarku. Iako je to sve došlo na neki ozbiljniji, profesionalni nivo, ja sebe nikad nisam vidjela u tom 'profi' sportu. Ono što je meni bilo važno u sportu su druženja, putovanja, super prijateljstva, plus fizičko i psihičko zdravlje. Već sam u srednjoj školi shvatila da mi je nakon testova i pritiska u školi najpametniji otići na trening nakon kojeg sam resetirana i k'o nova.
Nakon dvije operacije koljena i najavu da bi možda trebala i na treću - nametnuo se izbor između dva smjera, košarka ili fakulteta. Bio je to lagan izbor. Kineziološki fakultet bio mi je puno veći prioritet i svoju košarkašku karijeru sam tada preusmjerila u trenerski rad s mlađim kategorijama. I to sam uz fakultet radila intenzivno nekoliko godina.
Košarku danas uopće ne igram, a kako sam ovu treću operaciju trajno odgodila - našla sam načine kako da "sačuvam" to svoje koljeno. Košarka (zbog promjena pravaca i sličnih pokreta) je nažalost meni prerizična. Trčanje, biciklizam, planinarenje, plivanje i brze šetnje, uz trening snage u 'Fitiću' moj su izbor rekreacije i u tome baš uživam!
Kako biste opisali svoj pristup prehrani i fitnessu te koje savjete biste dali onima koji žele postići zdrav način života?
Balans je najvažniji! Po meni krajnost (jedem što god mi dođe pod ruku, ne krećem se previše) i krajnost (pazim na svaku kaloriju, ubijam se u treninzima) jednako nisu dobre. Između je prostor u kojem svatko mora naći svoj balans i što je za njega optimalno. Ja osobno jedem apsolutno sve ali u omjeru da je to nekih 87% namirnica za koje znam da su odlične za moje tijelo (povrće, voće, salate, meso, riba, dobre masnoće…) i 13% namirnice za koje znam da su odlične za moju dušu (čokolada, pizza, burger, što god mi srce poželi). p.s.ovi brojevi su naravno odokativna procjena + više volim neparne brojeve pa namjerno nisam zaokružila. Što se treninga i kretanja tiče, tu svatko treba pronaći formulu za sebe. Netko će uživati u trčanju, netko u šetnji, plivanju ili rolanju. Netko voli pilates, netko crossfit, ples, jogu ili teretanu. Najvažnije je odabrati ono što volite i što vidite da odgovara vašem tijelu (za NEkretanje sam SIGURNA da NE odgovara vašem tijelu!).
Koje su vaše omiljene vježbe ili rutine u teretani i možete li podijeliti neke specifične fitness ciljeve koje potičete kod svojih klijenata?
Mi smo naše treninge koncipirali tako da kombiniramo snagu i kardio (individualno dogovaramo u kojem omjeru). Na isti način treniram i ja. Treninzi snage (s vanjskim opterećenjem) su izuzetno važni jer direktno utječu na kvalitetu zdravlja, dobru posturu, gustoću kostiju, omjer mišića/masti u tijelu i dr. Na srčani i dišni sustav najviše utječe kardio trening tako da je i on od izuzetne važnosti. Jedan i drugi element treninga imaju visoku povezanost i utjecaj na psihološki moment - osjećaj zadovoljstva, sreće i pobjede nakon treninga. Baš iz tih razloga naši fitness ciljevi su da svi ljudi nađu svoju dobitnu formulu te da im tjelesna aktivnost postane normalan i sastavan dio života - zauvijek.
Kretanje je osnovna ljudska potreba! Predivno nam je bilo kada je naša klijentica (pusa Anamariji) smislila rečenicu "Trenirati se želi, a ne mora" jer kad shvatimo sve benefite koje trening/kretanje donosi onda trening zaista postaje ono što se želi.
Foto: Privatna arhiva
Puno ljudi se odluči na na vježbanje i zdraviji način života no vrlo brzo odustanu. Prema vašem iskustvu koji su najčešći razlozi? Možete li utjecati na to?
Po meni odustajemo od svega što nam nije dovoljan prioritet. Da vam doktor kaže neku dijagnozu i nagovijesti da ćete za godinu dana umrijeti ne budete li redovito vježbali i hranili se zdravije (a budete li to radili redovno dijagnoza će nestati) - vjerujem da bi većina to stavila kao prioritet i ne bi odustala. Maknuli bi sve svoje isprike i našli bi neko rješenje. Često i više njih. Naše tijelo je toliko savršeno i adaptivno da na sreću (ili nažalost jer onda to iskorištavamo?) može duži period izdržati i nekretanje, lošiju prehranu, narušeno zdravlje. No znam iz iskustva da nažalost takav stil života kad tad dođe na naplatu. Smatram da mogu utjecati na druge jedino svojim primjerom, edukacijom i podrškom - no svatko za sebe mora pronaći svoje "zašto" i svoj dobar omjer i balans u kretanju i prehrani. Jer to je naša najbolja investicija u naše fizičko i psihičko zdravlje.
Foto: Privatna arhiva
I sama ste supruga i majka, možete li dati savjet kako vježbanje ukomponirati u svakodnevne obaveze i obiteljski život?
Svoju formulu često govorim svojim klijentima jer i meni kao i svima njima često fali sati u danu. Kako mi je kretanje veliki prioritet, trudim se uklopiti ga u svoj dnevni raspored. Dva do tri puta tjedno ostanem u 'Fitiću' i odradim svoj trening snage. Svjesna sam da nemaju svi tu mogućnost, ali isto tako znam da mogućnosti, ako to želimo, ima raznih! Kardio trening najčešće spajam sa svojim obavezama i guštima. Ako ja vodim klince na njihove sportiće, tih 45 minuta ne koristim za kavu nego za trčanje. Često smo svi zajedno na biciklima, ili oni voze bicikl, a ja trčim pored njih. To klinci obožavaju jer su onda oni meni treneri. Ako idem nešto obavit na drugi kraj grada idem biciklom, a ne autom. S prijateljicama/mužem dogovaram puno češće aktivni krug oko Jaruna ili Sljeme, a rjeđe kavu u kafiću. Ljudi često zanemaruju ona mala kretanja. Mi do vrtića/škole (cca kilometar i pol) najčešće idemo pješice i iako se to čini malo - kad se zbroji na tjednoj, mjesečnoj, godišnjoj, životnoj bazi - to je ono što čini veliku razliku. Usput se i lijepo družimo.
Ove godine ste jedna od ambasadorica poznate utrke Zagreb Advent Run. Postoji li poseban razlog zašto ste se odlučili na to? Kakva su vaša očekivanja?
Jako sam ponosna na to što sam ambasadorica najveselije utrke u Zagrebu jer sve što ta utrka predstavlja rezonira sa mnom. Kada sam išla redovno na trekinge, trailove, polumaratone - nikada nisam bila prenabrijana na rezultat - prioritet mi je bio da dam svoj maksimum ali da se u tome svemu i dobro zabavljam, družim i UŽIVAM! Advent Run je tako vesela i pozitivna utrka da ju zaista jedva čekam, a dodatan humanitaran dio utrke je nešto što je pohvalno i predivno i na što sam baš ponosna.
Fit & Happy ekipa dolazi zajedno - neki će hodati, neki će trčati ali svi će imati osmijeh na licu, pozitivu u glavi i ljubav u srcu. A to je ono što je meni osobno najvažnije!
Mirna Troskot i Maja Drobnjaković, Foto: Privatna arhiva
