U kolovozu 2020. tadašnji njemački ministar gospodarstva Peter Altmaier i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić razgovarali su putem videopoziva. Bilo je to vrijeme pandemije koronavirusa.
Pred ekranima su potpisali dokument o partnerstvu o „industrijskoj strategiji" Srbije u skladu s Green Dealom Europske unije.
„Formulacija zvuči kao da je riječ o zaštiti klime, o prijateljskoj razvojnoj pomoći europskim susjedima. Tako se Njemačka voli predstavljati u vanjskoj politici“, piše tjednik Spiegel, pa iznosi ocjenu da Vučić razgrađuje demokraciju i medijske slobode te guši pravosuđe.
Zašto je Srbija atraktivna za njemačke tvrtke?
„Zapravo se iza sporazuma kriju hladni interesi. Riječ je o prednostima za njemačku industriju kako bi se dobio pristup jednom od najvećih nalazišta litija u Europi i postalo neovisno o Kini“, piše magazin.
Spiegel, u suradnji s BIRN-om, otkriva da je u pripremnom brifingu za Altmaiera za taj sastanak pisalo da će njemačke interese provesti „jedan Vama poznati njemački stručnjak". Riječ je o Jörgu Heeskensu (49), „vjerojatno jedinom savjetniku nekog predsjednika kojeg njemačka vlada plaća u inozemstvu“. U ugovoru točno piše da Heeskens dobiva „ured i opremu" u Beogradu te da mu tamo „osoblje" mora biti na raspolaganju.
Cilj je – litij
U dokumentima njemačkog Ministarstva gospodarstva nalaze se i izvještaji o tome kako se Heeskens snalazi u Beogradu. Već u prvom piše da „svakodnevno“ savjetuje Vučića, a tjedno je u kontaktu s Berlinom.
Predsjedništvo u Beogradu je „one-stop shop“ za njemačke tvrtke u Srbiji, ocjenjuju u berlinskom Ministarstvu gospodarstva. U prijevodu – tamo se završavaju svi poslovi.
Veliki cilj je, piše Spiegel, litij iz doline Jadra. Partnerstvo počinje uspješno – dobavljači autoindustrije Leoni, Brose, Continental i Boysen otvaraju oko četiri tisuće radnih mjesta u Srbiji koja „mami subvencijama, oslobađanjem od carina i jeftinom radnom snagom s medijalnom plaćom od 780 eura mjesečno“.
„To je veliki uspjeh za savjetnika Heeskensa koji sve organizira i koordinira. A Vučić je u to vrijeme na svim svečanim otvaranjima njemačkih tvornica“, piše tjednik.
To „partnerstvo“ vrlo je povoljno za Njemačku koja godišnje za Heeskensovu plaću i druge troškove izdvaja svega 210.000 eura. „A za to dobiva neprocjenjivu blizinu jednom stranom predsjedniku.“
„Švaba" i „divlji Srbin"
Heeskens je tu mnogo dulje. Još 2009. postao je savjetnik Njemačkog društva za međunarodnu suradnju u Subotici, a zatim pri Ministarstvu ekonomije u Beogradu.
Ni Vučić ni Heeskens nisu odgovorili novinarima na upit. Ne zna se kako su se upoznali, ali Heeskens je uz Vučića barem otkako je ovaj postao premijer 2014. godine.
Uslijedit će otvoreni interes Njemačke za litij i tijekom mandata Angele Merkel i kasnijeg kancelara Olafa Scholza.
U internom dokumentu njemačkog Ministarstva gospodarstva iz 2022. navodi se: „Ured kancelara je na stručnoj razini zamolio da se trenutačno bude suzdržan po pitanju litija.“ U Srbiji su, naime, prosvjedi zbog namjere da se kopa litij, a slijede izbori.
Iako su prosvjedi protiv Rio Tinta na površini uspješni, odmah nakon izbora u Berlinu bilježe da je Vučić spreman nastaviti projekt „unatoč sumnjama srpskog stanovništva“.
U međuvremenu Heeskens dobiva produženje ugovora i rada u Beogradu za račun Njemačke. To produženje potpisuje zeleni ministar gospodarstva Robert Habeck, iako se Zeleni službeno zalažu za „vanjsku politiku utemeljenu na vrijednostima“.
„U međuvremenu predsjednik i njegov savjetnik djeluju kao stari bračni par“, piše Spiegel, podsjećajući na Vučićevu izjavu da Heeskensa zove „moj Švaba", a ovaj njega „moj divlji Srbin".
Heeskens je, piše njemački list, i u javnosti branio Vučića i njegovu gospodarsku politiku i projekt Beograda na vodi – gdje i sam ima stan.
No, nastavlja magazin, projekt Jadar ne uspijeva se ponovno pokrenuti jer su prosvjedi sve žešći, a na njih se nadovezuje i pad nadstrešnice u Novom Sadu. „Bijes prosvjednika usmjeren je i protiv Njemačke i EU-a", bilježi Spiegel.
Rio Tinto od Njemačke traži pomoć u „dijalogu sa stanovništvom“, pa njemačko Ministarstvo za razvoj izdvaja 4,9 milijuna eura. U dokumentima se, piše Spiegel, navodi da je „smisleno“ bilo jedno putovanje srpskih novinara u Njemačku.
Njemačka i prosvjedi
Na kraju, od svega još nema ništa. Rio Tinto je stavio projekt na čekanje u studenome 2025. godine. „Je li Vučiću stvar postala previše vruća?“, pita se Spiegel i izvještava o aktualnoj situaciji u Srbiji i predstojećim izborima.
S druge strane, njemačka veleposlanica u Beogradu se u ljeto 2025. interno žali na „netočne optužbe“ – vjerojatno u medijima bliskim vlasti – da Njemačka podržava prosvjede. Navodi da ne uspijeva dobiti sastanak s premijerom Đurom Macutom.
„Heeskens nema takvih problema", piše dalje njemački list. On nastavlja raditi – njemačke tvrtke u Srbiji osiguravaju 80.000 radnih mjesta, obujam trgovinske razmjene premašio je deset milijardi eura. „Ali po pitanju litija čak je i savjetnik predsjednika nemoćan.“
Magazin ocjenjuje da Vučić po pitanju litija „namiguje“ prema SAD-u i Kini, tražeći nove partnere i kritizirajući „diktat“ iz EU-a. Zato sljedeći izbori u Srbiji stavljaju Berlin pred dilemu:
„Kako bi imala još jednu priliku za litij iz Jadra, (vlada u Berlinu) morala bi se nadati da će autokrat Vučić ostati na vlasti. Srpska oporba želi zabraniti eksploataciju litija u cijeloj zemlji“, zaključuje Spiegel.
