S Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu proteklih mjeseci su stizale uglavnom negativne vijesti. No, prošli tjedan nitko nije mogao umanjiti značaj velikog nakladničkog pothvata, kojim je fakultet osvjetlao obraz.
Pojavilo se dvanaest udžbenika koji ga pozicioniraju u sam vrh hrvatske humanistike. I upravo kada smo povjerovali da se ta ova sveučilišna institucija vratila svojim pravim korijenima i da je afirmirala svoju sveučilišnost dogodio se hladan tuš i nova prijetnja (nakon zavrzlama s bivšom izabranom dekanicom) da će taj fakultet po tko zna koji put postati marioneta u rukama politike, koji u njemu vide poligon vlastitih interesa.
Nakon dugo vremena i nepotrebnih administrativnih lutanja na čelu te jedinice zagrebačkoga sveučilišta pojavila se ugledna osoba iz akademske zajednice. Malo je fakulteta, ako ih uopće ima, kojima su na čelnim mjestima akademici. A na čelo Fakulteta hrvatskih studija nakon sjednice fakultetskog vijeća 15. svibnja izabran je većinom glasova akademik Stjepan Ćosić, ugledni hrvatski povjesničar kojemu je akademska zajednica dala ovlasti da nastavi upravljati fakultetom i uvede red na fakultet. Ali taj posve dobro odmjereni korak u organizaciji ove ustanove koji je podržala većina članova fakultetskog vijeća doveden je u pitanje nelogičnim postupcima rektora Stjepana Lakušića. Umjesto da potvrdi konačno legitiman izbor akademika Ćosića, proslijedio je prigovor poraženog kandidata na fakultetskim izborima, profesora Marija Grčevića statutarnom odboru koji nije nadležan za provođenje ove vrste procedure. Upućeni tvrde da taj administrativni karambol ni u jednom elementu ne poštuje sveučilišnu proceduru nego pridonosi stvaranju kaosa u toj sveučilišnoj zajednici koja je upravo krenula prema svom usponu i smirivanju.
Sve se čini čudnijim kad se zna kako upravo profesor Grčević nije poštovao pravnu proceduru jer je upućujući svoj prigovor na postupak izbora ovršitelja dužnosti dekana preskočio instance svog vlastitog fakulteta. Tako se dogodilo da je svoj prigovor poslao izravno rektoru Lakušiću umjesto izbornom povjerenstvu Fakulteta hrvatskih studija.
U ovom slučaju posve je vidljivo nesnalaženje rektora Lakušića u prvom delikatnom trenutku njegove upravljačke karijere. Nakon što je u jednoj fazi pokazao vrlo precizno raspoznavanje pravog smjera kojim treba ići fakultet, dopustio je daljnje politiziranje procesa na toj instituciji. Jedino je uz pravu sveučilišnu upravu i poštovanje volje vijeća, odnosno fakultetske autonomije, budućnost ove institucije osigurana.
