Situacija u Srbiji je napeta: svakodnevno stižu novi izvještaji o policijskom nasilju protiv prosvjednika, uhićenjima – i optužbama da vlast angažira kriminalne batinaške skupine protiv vlastitog civilnog stanovništva.
Od kada je u studenome 2024. od pada nadstrešnice željezničkog kolodvora u Novom Sadu smrtno stradalo 16 ljudi, prosvjedi protiv vlasti ne prestaju. Dugo su bili mirni – ali posljednjih dana nasilje na ulicama eskalira. A desni populistički predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sada želi još oštrije obračunati s prosvjedima.
Kako Bruxelles reagira na najnovije eskalacije u zemlji kandidatkinji za članstvo u EU? Veleposlanik Europske unije u Srbiji, Andreas von Beckerath, pozvao je u priopćenju „sve strane na deeskalaciju napetosti“. Svaka sumnja u prekomjernu uporabu sile od strane policije mora biti propisno istražena.
Europska komisija je na upit DW-a priopćila da pomno prati situaciju u Srbiji. Njezin je stav jasan: „Pravo na mirno prosvjedovanje i slobodu okupljanja mora se poštovati, a vlasti moraju zaštititi sudionike okupljanja od ozljeda ili nasilja“, rekao je glasnogovornik Europske komisije Guillaume Mercier. No ova priopćenja nekima nisu dovoljna. Kritičari već mjesecima traže oštriji kurs prema srpskoj vlasti i predsjedniku Vučiću.
Kritike iz Europskog parlamenta
Jedan od njih je europski zastupnik Tonino Picula. Kao izvjestitelj za Srbiju, intenzivno se bavi ovom zemljom. Hrvatski socijaldemokrat je u srijedu u intervjuu za televiziju N1 kritizirao to što EU ne pokazuje jedinstveniji i kritičniji stav prema Srbiji. „EU trenutno nema ni poticaj, ni kapacitet da se drukčije odnosi prema zlonamjernom režimu Aleksandra Vučića. Za razliku od Ukrajine, EU nema jedinstvo da ovdje izvrši pritisak“, rekao je Picula.
Strateški interesi Bruxellesa, ali i Beograda, također bi mogli igrati ulogu u tome: 2024. godine EU je sa Srbijom potpisala Sporazum o litiju.
Osim toga, Srbija je svoje prijateljske odnose s Rusijom vješto koristila, kaže Antigona Imeri iz Centra za europske političke studije (CEPS) u Bruxellesu. Iz straha od približavanja Rusiji, EU je bila previše popustljiva: „Ta strategija smirivanja je propala, EU sada mora hitno zauzeti drukčiji ton.“
Gubitak povjerenja među ljudima u Srbiji
Ali čak i nakon najnovije eskalacije nasilja, EU je nastavila „raditi kao i obično“ sa Srbijom i nije eksplicitno pozvala vladu na odgovornost. „To je iz geopolitičke perspektive razumljivo, ali postaje problematično ako se stvara dojam da se to čini na račun temeljnih vrijednosti Unije“, kaže Imeri.
Takav dojam dodatno potkopava povjerenje mnogih ljudi u EU – a ono je u Srbiji ionako relativno slabo. U istraživanju Međunarodnog republikanskog instituta iz proljeća 2025. godine, samo 40 posto ispitanika u Srbiji izjavilo je da bi glasalo za ulazak u EU. Više od polovice u međuvremenu ne vjeruje da je EU ozbiljno zainteresirana za pristupanje zemalja Zapadnog Balkana.
EU najvažniji gospodarski partner
Međutim, ne smatraju svi stručnjaci strategiju Bruxellesa prema Beogradu problematičnom: „Mislim da je prerano ocjenjivati stav EU o tom pitanju“, kaže Nina Vujanović iz briselskog think tanka „Bruegel“. EU je signalizirala da prati situaciju i to treba i dalje činiti.
Umjesto vršenja pritiska, EU bi trebala koristiti gospodarske poticaje – tako bi rizik da se Srbija približi Rusiji bio mali: „Srbija ima mnogo veći gospodarski interes provoditi EU reforme nego se okretati Rusiji“, kaže Vujanović. Zemlja je gospodarski odavno snažno povezana s EU.
Koliki manevarski prostor ima EU?
Pritisak na Vučića i njegove suradnike mogao bi se izvršiti gospodarskim sredstvima: EU je obećala Srbiji 1,6 milijardi eura do 2027. godine – međutim, ta su sredstva vezana uz provedbu reformi.
„EU bi mogla odgoditi ili smanjiti ta sredstva ako utvrdi da zemlja ne ispunjava svoje obveze“, objašnjava Vujanović. Trenutačno izgleda da je Srbija – kandidatkinja za članstvo od 2012. godine – daleko od provedbe potrebnih reformi. U izvješću EU o vladavini prava u Srbiji, objavljenom u srpnju ove godine, između ostalog se navodi da i dalje postoji snažan politički pritisak na pravosuđe i aktere civilnog društva, te da raste zabrinutost za sigurnost novinarki i novinara u zemlji.
Upravo protiv toga studenti i građani u Srbiji mjesecima izlaze na ulice – unatoč opasnosti da ih policija uhapsi ili ozlijedi. Ako nasilje na prosvjedima ne prestane, EU bi mogla biti pod sve većim pritiskom da zauzme jasniji stav prema Beogradu.
