Njegovo tradicionalno poslovanje s relacijskim bazama podataka gubi stratešku važnost u vrijeme kada dobro obučene neuronske mreže mogu odgovoriti na upite bez shema, spajanja ili SQL logike. Tržište to jasno percipira.
Brutalno opterećenje bilance
Kao rezultat toga, troškovi osiguranja Oracleovog duga (CDS) rastu, što odražava i strah od erozije starog modela i brutalno opterećenje njegove bilance zbog ogromnih ulaganja koja Oracle ulaže u izuzetno kratkom vremenu. Nije iznenađujuće da je dionica već izgubila više od 300 milijardi dolara tržišne vrijednosti nakon povijesnog posla od 300 milijardi dolara s OpenAI-jem.
Ali istovremeno, Oracle ima nešto što mu daje prednost: dugogodišnju uključenost u ključne državne i institucionalne sustave, što mu daje određenu sigurnost i vrijeme za transformaciju. To osigurava njegov status tvrtke kojoj se jednostavno ne može dopustiti da propadne, a istovremeno stvara sliku igrača u rastu koji je također agresivno financiran dugom. Zato ključno pitanje ostaje otvoreno: hoće li nova računalna snaga služiti široj dobrobiti ili prvenstveno uskim interesima?
Nova elita
U ovom natjecanju, Oracle također ulaže u Microsoft, Google, Nvidiju, Amazon i Elona Muska, svaki na svoj način gradeći računalnu snagu budućnosti. Ovi igrači formiraju novu elitu koja se natječe za status „novih bogova“, onih koji će kontrolirati infrastrukturu koja će utjecati na svaku industriju.
Cijeli sektor umjetne inteligencije gradi infrastrukturu sljedeće generacije gdje će, kao i u svim prethodnim infrastrukturnim revolucijama, produktivnost na kraju postati primarni izvor vrednovanja, jer kako produktivnost raste, raste i vrijednost usluga, kako vrijednost usluga raste, rastu i marže, a kako marže rastu, veće vrijednosti postaju gotovo neizbježne.
