Zamislimo da je tuniska vlada pod autoritarnim vladarom Zine El Abidine Ben Alijem u prosincu 2010. znala kakve će posljedice imati odluka jednog običnog prodavača voća da se iz očaja javno zapali. Smrt prodavača voća Mohameda Bouazizija izazvala je masovne demonstracije koje su prisilile Ben Alija da napusti Tunis. Revolucija je inspirirala prosvjede i u drugim zemljama – Bliski istok se iz temelja promijenio.
Ali što bi bilo da je režim raspolagao alatima temeljenima na umjetnoj inteligenciji(UI) koji bi takav razvoj događaja mogli prepoznati na vrijeme? Vlasti bi u tom slučaju možda mogle spriječiti prosvjede ili uhititi vođe protuvladinog pokreta prije nego što steknu utjecaj.
Režim Ben Alija tada nije imao takve instrumente. Danas, međutim, neke autoritarne vlade u regiji posjeduju odgovarajuće tehnologije. Kako se prognoziranje sukoba uz pomoć umjetne inteligencije ubrzano razvija, raste i potencijal za rano gušenje političkih prosvjeda.
Umjetna inteligencija mijenja prognoziranje sukoba
Neki modeli već postoje. UI kombinira strojno učenje s ljudskom ekspertizom kako bi „prepoznala nove, suptilne signale rizika od sukoba u zemljama koje trenutačno nisu u ratu“, kaže za Deutsche Welle Christopher Rauh, profesor ekonomije i znanosti o podacima na Sveučilištu u Cambridgeu i suosnivač organizacije Prognoza konflikta (ConflictForecast), koja surađuje, između ostalog, s njemačkim i britanskim ministarstvima vanjskih poslova.
To je potencijalno opasna instrument. „Postoji bojazan da bi akteri sa zlim namjerama mogli zloupotrijebiti podatke“, kaže Rauh. Zato njegova organizascija ne objavljuje prognoze prosvjeda, mada je njihov model prilagodljiv: „S nekoliko izmjena mogli bismo izrađivati takve prognoze. Ali, s obzirom na to da prosvjedi mogu biti legitiman izraz demokracije, te podatke ne objavljujemo.“
Modeli još uvijek nisu toliko precizni da bi ih autoritarne države mogle lako zloupotrijebiti. „Oni rade s prosječnim vrijednostima. To nije magija“, kaže Rauh. Ali s boljim prognozama i više podataka mogli bi rasti i rizici.
Kako funkcionira prognoziranje sukoba
Modeli umjetne inteligencije uče iz velikih količina podataka. Tu spadaju medijski izvještaji ili informacije promatrača sukoba kao što su neprofitna organizacija Armed Conflict Location & Event Data Project (ACLED) ili Program za podatke o sukobima Sveučilišta u Uppsali. U obzir se uzimaju i ekonomski pokazatelji, demografski podaci, stope smrtnosti dojenčadi, kao i podaci o mobilnoj telefoniji i zračnom prometu.
Presudna je opsežna povijesna baza podataka, idealno tijekom više od jednog desetljeća. Tako se mogu prepoznati obrasci.
„Trenutačno ne postoji nijedan sustav temeljen na umjetnoj inteligenciji koji može savršeno predvidjeti geopolitička žarišta“, napisali su istraživači britanskog Alan Turing instituta u ožujku 2025. Izazovi su ograničena računalna snaga, neujednačeni podaci i nepredvidivost ljudskog djelovanja.
Ipak, prognoziranje sukoba i analiza rizika uz pomoć umjetne inteligencije dobivaju na važnosti u javnom i privatnom sektoru.
Damini Satija, direktorica Amnesty Techa, organizacije koja je dio Amnesty Internationala, upozorava na strukturne probleme: „Da bi alati funkcionirali, moraju biti trenirani na postojećim skupovima podataka. Tako reproduciraju pogreške i pristranosti stvarnih podataka.“ Osim toga, temelje se na pretpostavci da se složeno ljudsko ponašanje može svesti na nekoliko indikatora – pretpostavci koja je, primjerice, već opovrgnuta u području predviđanja kriminala.
Autoritarni režimi kao mogući pioniri
Neke autokracije na Bliskom istoku mogle bi biti među prvima koje će koristiti prognoziranje sukoba temeljeno na umjetnoj inteligenciji za suzbijanje neslaganja s vlastima. „Bliski istok se već dugo nalazi na napetom raskrižju između tehnologije i političke moći“, napisao je istraživač Arash Beidollahkhani sa Sveučilišta u Manchesteru u stručnom časopisu Democratization. Tehnologije od prepoznavanja lica do prediktivne analitike značajno su proširile postojeće prakse nadzora.
Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Iran, Egipat i Bahrein već koriste napredne tehnologije protiv opozicije. Egipat nadzire digitalne komunikacije, a nova administrativna prijestolnica razvija se kao sveobuhvatno nadzirani „pametni grad“. Saudijska Arabija koristi prepoznavanje lica u Meki i Medini te planira slične sustave za projekte poput futurističkog grada NEOM.
Posebno dobro pozicionirani djeluju Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE). Oni spadaju među vodeće zemlje u području „prediktivnog policijskog rada“, gdje se analiziraju podaci iz prošlosti kako bi se predvidjela buduća kaznena djela – bilo vezano uz lokacije ili osobe. UAE provode više projekata „sigurni grad“ (Safe City) sa sveobuhvatnim nadzorom i analizom ponašanja. Financijski resursi i političke strukture omogućuju široku integraciju takvih sustava – bez javne odgovornosti.
Dio korištenih tehnologija potječe iz Kine, gdje se umjetna inteligencija već koristi za suzbijanje drukčijih mišljenja.
„Ako neka vlada – bilo kakva – želi obračunati se s onima koji se ne slažu s njezinom politikom, nema razloga da ne koristi i alate umjetne inteligencije“, kaže Satija iz Amnesty Techa. Ona upozorava da već i sadašnji sustavi poput prediktivnog policijskog rada imaju zastrašujući učinak. Aktivisti strahuju da će biti lakše identificirani – i zato odustaju od prosvjeda. „Naše najveće brige odnose se na već postojeću infrastrukturu i njezine mogućnosti“, kaže ona.
