"Klimatske promjene su kronična bolest Zemlje i trebamo se boriti protiv klimatskih promjena. Ali, bez bioraznolikosti nema opstanka - hrana, poljoprivredna proizvodnja, zrak, pitka voda - sve dolazi iz bioraznolikosti, iz ekosustava", upozorio je Duplić u razgovoru za Hinu. Rekao je kako klimatske promjene sasvim sigurno ne bi bile toliko izražene da stanje cijelog ekosustava nije dramatično narušeno i izmijenjeno, pa je uslijed toga efekt staklenika samo dodatna nadogradnja na sve.
Od romantične do krizne discipline
Ocijenio je kako je zaštita prirode nekada bila romantična disciplina, a danas je krizna disciplina koja se de facto bori za opstanak čovjeka. "Priroda će opstati bez nas, ali mi bez prirode nećemo opstati", poručio je Duplić.
Podsjetio je kako smo nekada imali nepregledne površine šuma, močvarnih staništa, zdravo more..., a onda smo to počeli sve više mijenjati, što je za posljedicu imalo i ogromne emisije ugljika iz biomase, tla i s morskoga dna u atmosferu.
"Danas je Zemlja kao planet bolesna."
Slikovito, objašnjava Duplić, biosfera je u lošem, ozbiljno narušenom zdravstvenom stanju koje je sve lošije jer Zemlja nije živjela zdravim životom, a mi smo joj to priuštili.
Pretjerano eksploatiramo prirodne resurse, s velikih površina u potpunosti smo uklonili šume, negdje toliko da imamo kamene pustinje kao na nekim našim otocima. To stanje je rezultat djelovanja čovjeka kroz stoljeća, a kulminiralo je u posljednjim desetljećima.
Hrvatska bi prirodno preko 97 posto bila pokrivena šumom na kopnu, ali smo je krčili i danas je oko 42 posto površine obraslo šumom. Kontinuirano zagađujemo površinu Zemlje na različite načine, a sada se najviše govori o zagađenju plastikom, odnosno mikroplastikom. Rekao je kako je potpuno krivi podatak da jedna tanka vrećica za raspad treba 100 godina. Naime, ona se nakon 100 godina raspadne, ali na sitne komadiće mikroplastike koja ulazi u ekosustave, u hranidbeni lanac, pa srdela koju ribar ulovi, mi kupimo i pojedemo izgledno je da ima u sebi mikroplastiku koje nismo svjesni.
Gorući je problem, istaknuo je, da smo u potpunosti narušili klimu, podignuli smo koncentracije stakleničkih plinova u odnosu na predindustrijsko razdoblje do te razine da je u pitanje doveden opstanak mnogih ekosustava.
"Živimo u vrijeme velikog izumiranja i pitanje je kako će se Zemlja uspjeti oduprijeti i hoćemo li mi, prije nego što ravnotežno stanje bude uspostavljeno, uspjeti to preživjeti"?
Strepnja za budućnost
Duplić je rekao da strepi za budućnost svoje djece jer nije siguran u kakvom će svijetu živjeti za 40 godina.
"Hoće li imati šume hrasta lužnjaka, poljskog jasena...? Hoće li u moru i dalje plivati srdele, kako će izgledati rijeke i hoće li u svima biti vode kao danas? Govorimo o osnovnim životnim uvjetima, a da ne govorimo o temperaturi i klimatskim uvjetima koji se dramatično mijenjaju".
Za šume hrasta lužnjaka i kitnjaka Duplić je upozorio kako ih ozbiljno ugrožava kukac hrastova mrežasta stjenica, porijeklom iz Azije. Prvi put je zabilježen u Spačvi a danas je rasprostranjen cijelom kontinentalnom Hrvatskom. Ugrozu šume tim invazivnim kukcem, usporedio je sa situacijom da nam svaki dan netko uzima dva decilitra krvi.
Duplić nije siguran hoćemo li za 40 godina u Hrvatskoj imati šume hrasta lužnjaka na površinama na kojima ih imamo i hoćemo li se ponositi slavonskim hrastom ili će to biti samo lijepo sjećanje i po nekoliko hektara očuvanih fragmenata šuma koje su poput Spačve bile ogromne i svjetski poznate. Upozorio je i da smo od 2019. do danas izgubili 30.000 hektara poljskog jasena kojeg je napala gljiva halara i uništava ga iznutra. Nada je što je genetska raznolikost poljskog jasena u prostoru Dunavskog bazena i Savskog sliva najveća u Europi pa će se šume poljskog jasena možda uspjeti obnoviti u idućim desetljećima zahvaljujući otpornijim jedinkama.
Ali, to će biti jako teška borba, smatra Duplić.
Podsjetio je da smo u Hrvatskoj prije nekoliko desetljeća već izgubili šume brijesta jer nismo mogli odgovoriti pojavi holandske bolesti brijesta koja ga je napala. Problem je, objasnio je, to što imamo narušen ekosustav i kad se ovakva bolest ili neka nova ugroza pojavi, onda su ti ekosustavi smanjene otpornosti i nisu u mogućnosti adekvatno odgovoriti.
Nije dobra situacija niti u Jadranskom moru. Uz prelov pojedinih vrsta uočava se i tropifikacija. Uslijed klimatskih promjena raste temperatura, pogotovo površinskog sloja i to se održava i na slojanje mora u dubljim dijelovima, na vertikalno kruženje biomase. Sve su češće tropske vrste koje su unesene u Jadransko more ili su ušle kroz Sueski kanal iz Crvenog mora i polako se širile Sredozemljem te uspostavljaju svoje populacije.
"Neke od tih vrsta su izrazito opasne i očekujemo da će uslijed narušenih uvjeta dovesti u pitanje opstanak nekih naših vrsta. Vrlo je izvjesno da naši ribari za 10 do 20 godina neće više loviti ono što love danas jer nekih vrsta više neće biti. Zamijenit će ih neke druge, danas nama nepoznate vrste", upozorio je Duplić.
Za poljoprivredu je rekao kako je nema bez zdravog tla.
Ljude vratiti na selo
"U Hrvatskoj imamo puno bolju situaciju nego što je imaju zemlje zapadne Europe, ali moramo biti svjesni da nam je sada krajnji moment da na svim društvenim razinama povučemo dramatične mjere i promjene jer u suprotnom ćemo doći do crte i prijeći je, kada više nema povratka." Problem je, istaknuo je Duplić, što gubimo travnjake jer dramatično zaraštavaju jer više nema košnje niti ispaše. Posljedica je to depopulacije sela u Hrvatskoj i time smanjivanja poljoprivredne proizvodnje.
"Potrebno je ljude ponovno vratiti na selo", poručio je.
Ogroman problem je, kaže, i korištenje pesticida, pa je zato EU postavila cilj da se do 2030. za 50 posto smanji njihova upotreba. Monokulture na ogromnim površinama osuđene su na pesticide, herbicide, insekticide.
Od pesticida stradavaju pčele.
"Ako pčele u uzgoju ugibaju od pesticida, moramo se zapitati koliko je još nastradalo divljih oprašivača koji su nam ekstremno bitni i nezamjenjivi", upitao je Duplić te istaknuo kako 75 posto poljoprivrednih usjeva ovisi o usluzi oprašivača. Poručio je kako je za Hrvatsku prilika ekološka poljoprivreda i strategija "Od polja do stola" koja nas upućuje da konzumiramo lokalni, svjež i sezonski proizvod, a po mogućnosti da ga kupujemo izravno od malog proizvođača. To će i privući turiste jer oni žele izvorne proizvode i puni doživljaj destinacije u kojoj borave.
Nevjerojatno su za bioraznolikost bitna i planinska područja. Ona se praktički u potpunosti preklapaju s dinarskim kršem koji je i u nadzemnom i u podzemnom dijelu riznica bioraznolikosti.
Hot spot za podzemnu faunu
"Prostor Dinarida je jedan od globalnih 'hot spotova' za podzemnu faunu i gotovo 70 posto naših endema dolazi iz te podzemne faune". Velebit ima preko 4500 biljnih taksona na svom području.
"Planinski ekosustavi su u relativno dobrom stanju jer je to područje prilično depopularizirano i jako je mali utjecaj čovjeka. Ali, sve više jača pritisak klimatskih promjena", upozorio je Duplić. "Ekološkom tranzicijom, prelaskom na cirkularno, zeleno gospodarstvo i klimatski neutralno društvo u mogućnosti smo da značajno usporimo i preokrenemo negativne trendove, ali trebamo napraviti i cijeli niz prilagodbi", rekao je.
Jedna od njih je i obnova i jačanje otpornosti ekosustava. Na primjer to znači zdrave i raznolike šume, sječa na manjim površinama, bez invazivnih infrastrukturnih projekata u šumama.
Korištenje tog prostora treba biti u harmoniji s prirodom, a to znači od prostornog planiranja do planiranja i provedbe pojedinih zahvata moramo paziti da otisak koji ostavljamo na okoliš bude minimalan te se trebamo okrenuti rješenjima temeljenim na prirodi", poručio je ravnatelj Zavoda za zaštitu okoliša i prirode. Istaknuo je i važnost prirode za psihičko zdravlje čovjeka. Jedna od glavnih bolesti danas u Hrvatskoj je depresija, a u vremenu svakodnevne izloženosti stresu i ubrzanog životnog ritma boravak u prirodi djeluje blagotvorno na psihu.
