To je odluka o novom političkom početku Njemačke: njemačkii predsjednik Frank-Walter Steinmeier raspustio je Bundestag na zahjtev kancelara Olafa Scholza (SPD). Kao što se i očekivalo, Steimeier je nove izbore raspisao za 23. veljače, kako su se to ranije dogovorili predstavnici parlamentarnih stranaka.
„U teškim vremenima kao što su ova sada, za stabilnost je potrebna vlada sposobna za djelovanje i pouzdana većina u parlamentu“, rekao je Steinmeier u Berlinu. „Zato sam uvjeren da su novi izbori pravi put za dobrobit naše zemlje.“
Scholzu prije dva tjedna izglasano nepovjerenje
Njemački parlament – Bundestag – je izglasao nepovjerenje njemačkom kancelaru Scholzu. Za Scholza je glasovalo 207 zastupnica i zastupnika, a protiv je bilo 394. Suzdržanih je bilo 116.
Socijaldemokratski kancelar Scholz je time formalno uklonio sve prepreke za raspisivanje izvanrednih parlamentarnih izbora u Njemačkoj. Od raspada takozvane „semafor koalicije" koju su predvodili socijaldemokrati u partnerstvu sa Zelenima i liberalima (FDP), Njemačka je bila dobrim dijelom blokirana u najvažnijim pitanjima. A ona zahtijevaju hitno djelovanje. Primjeri su podrška Ukrajini koju je napala Rusija, loša ekonomska situacija u Njemačkoj ili migracijska politika. Zato je Scholz i želio raspisivanje izbora.
Nakon glasovanja Scholz je zamolio predsjednika države Frank-Waltera Steinmeiera da raspusti parlament. Predsjednik za taj potez ima zakonski rok od 21 dan. Steinmeier, također socijaldemokrat, još je prije nekoliko tjedana naznačio da je suglasan s tim kao i s terminom izvanrednih parlamentarnih izborakoji bi se onda trebali održati 23. veljače.
Steinmeier i Scholz u predsjedničkom uredu, ispred njih adventski vijenac na stolu, iza njih zastava s orlomSteinmeier i Scholz u predsjedničkom uredu, ispred njih adventski vijenac na stolu, iza njih zastava s orlom
Scholz je uputio Steinmeieru službenu zamolbu za raspuštanje parlamentaFoto: John MacDougall/Pool Photo/AP/picture alliance
Inače se parlamentarni izbori u Njemačkoj održavaju svake četiri godine. Ali u posebnim kriznim situacijama, prije svega kada kancelar u parlamentu izgubi većinsku podršku, raspisuju se prijevremeni izbori. U Njemačkoj se to događa izuzetno rijetko. Ipak, takvi prijevremeni izbori mogu biti demokratsko sredstvo ponovnog uspostavljanja legitimiteta i sposobnosti djelovanja vlade. Ali pretpostavka za raspisivanje takvih izbora je pristanak više ustavnih organa, prije svega predsjednika države.
Izvanredni izbori samo u dva slučaja mogući
Prema njemačkom Ustavu, parlament ne može sam odlučiti da se raspišu novi izbori. Ni kancelar ne može donijeti takvu odluku. Umjesto toga, prijevremeno raspuštanje parlamenta Ustav predviđa u dva slučaja. Kada kancelar nakon izbora nije u stanju dobiti apsolutnu većinu – dakle, jedan glas više od polovice zastupnica i zastupnika – onda predsjednik države može raspustiti Bundestag. To se do sada u povijesti Savezne Republike Njemačke još nije dogodilo.
U drugom slučaju, kancelar postavlja Bundestagu pitanje o povjerenju. To mu omogućava da preispita raspolaže li još uvijek neophodnom podrškom većine zastupnica i zastupnika. Ako mu većina izglasa nepovjerenje, onda predsjednik države na prijedlog kancelara može raspustiti Bundestag u roku od tri tjedna. Postoji i mogućnost da kancelar da ostavku ili da formira manjinsku vladu. Ali ako izabere da predsjedniku države predloži raspuštanje parlamenta, onda predsjednik mora donijeti odluku u predviđenom roku.
Povijest izvanrednih izbora u Njemačkoj
Čim se raspusti parlament, novi izbori moraju biti zakazani u roku od 60 dana. Organiziraju se potpuno isto kao i redoviti izbori. Za provođenje su nadležni Savezno izborno rukovodstvo i Ministarstvo unutarnjih poslova. Birači imaju dva glasa, jedan za izravnog kandidata, a drugi za pokrajinsku listu neke stranke.
Do sada su izvanredni izbori u Saveznoj Republici Njemačkoj raspisani tri puta: 1972., 1983. i 2005. godine.
Willy Brandt – zbog svoje „politike prema Istoku"
Socijaldemokratski kancelar Brandt je 1972. dosljedno provodio politiku razumijevanja i pomirenja prema istočnom, socijalističkom taboru. To je nailazilo na veliki otpor u samoj Zapadnoj Njemačkoj, ali i u koalicijskoj vladi socijaldemokrata i liberala. Brandtova vlada je spala na podršku 248 zastupničkih glasova, a demokršćanska oporba je imala isto toliko. Takva situacija je paralizirala vladu. Kancelar Brandt je 24. lipnja 1972. izjavio da „građani imaju pravo na to da se u zakonodavstvu ne događa zastoj". Dodao je da raste opasnost od toga da „oporba odbije konstruktivnu suradnju. Zato priopćavam da želimo izvanredne izbore".
Ako je to želio ostvariti, Brandt je morao postaviti pitanje o povjerenju i svjesno izazvati izglasavanje nepovjerenja. Zbog toga su ga žestoko kritizirali, između ostalog i suci Ustavnog suda koji su iznosili mišljenje da kancelarovo postavljanje pitanja o povjerenju s namjerom da se izgubi većina i raspišu izvanredni izbori nije u duhu ustavne odredbe. Brandt se nije pokolebao i Bundestag mu je izglasao nepovjerenje 20. rujna 1972. Na izvanrednim izborima 19. studenog 1972. Brandt je trijumfirao. Socijaldemokrati su imali povijesno najbolji rezultat s 45,8 posto glasova. Izlaznost je bila čak 91,1 posto, što je najbolji rezultat u povijesti Savezne Republike Njemačke.
Kohl dodatno pribavlja legitimnost vladi
Drugi put su izvanredni izbori raspisani 1983. Demokršćanski kancelar Helmut Kohl je 1982. izabran tako što su liberali, koji su do tada vladali sa socijaldemokratima, promijenili stranu i zajedno s demokršćanima izglasali nepovjerenje socijaldemokratskom kancelaru Helmutu Schmidtu.
Kohlova koalicija je nastala u parlamentu, a ne na osnovu izbora. Zato je Helmut Kohl 17. prosinca proračunato doveo do glasovanja o povjerenju te izglasavanja nepovjerenja – što je značilo izvanredne izbore. Tada je rekao: „Omogućio sam put do izvanrednih izbora da bih stabilizirao vladu i dobio jasnu većinu u Bundestagu."
Nekoliko zastupnika je protiv takvog postupka podnijelo tužbu Ustavnom sudu. Suci su vijećali 41 dan i donijeli odluku da je Kohlov put do izvanrednih izbora legitiman, ali su u isto vrijeme naglasili da se on može koristiti samo u „pravoj" krizi. Na izvanrednim parlamentarnim izborima 6. ožujka 1983. Helmut Kohl je sa svojom strankom CDU pobijedio i potvrđen je kao kancelar s jasnom većinom.
Prijevremeni izbori zbog sporne reforme – Schröder se preračunao
Za treće prijevremene izbore 2005. je odgovoran tadašnji socijaldemokratski savezni kancelar Gerhard Schröder koji je vladao u koaliciji sa Zelenima. Njegova stranka je izgubila niz pokrajinskih izbora, a podrška u Bundestagu je bila ugrožena, posebno zbog reformskog paketa „Agenda 2010". Te reforme su drastično promijenile njemački socijalni sustav i tržište rada. Schröder je u lipnju 2005. smišljeno postavio pitanje o povjerenju da bi mu bilo izglasano nepovjerenje i tako je inicirao izvanredne izbore.
„Čvrsto vjerujem u to da većina Nijemaca želi da nastavim ovim putem. Ali samo uz pomoć novih izbora mogu raščistiti stvari", objasnio je Schröder.
Ali njegova računica je bila pogrešna. Na izvanrednim parlamentarnim izborima 18. rujna 2005. su tijesnim rezultatom pobijedili njemački demokršćani koje je predvodila Angela Merkel. Ona je u koaliciji sa socijaldemokratima dobila kancelarsku poziciju. To je bio početak njezine šesnaestogodišnje vladavine.
