Upućena 30. kolovoza 1963. iz Washingtona u Moskvu poruka je bila više testiranje svakog slova engleske tipkovnice nego rješavanje nekog gorućeg pitanja i glasila je: "Brza smeđa lisica skočila je preko leđa lijenog psa 1234567890."
Ali od tada je poznata 'vruća linija' korištena u slučajevima napetosti ili za slanje upozorenja između Washingtona i Moskve, čiji su odnosi pali na novu nisku razinu zbog ruske invazije na Ukrajinu.
Prvi krizni alarm: Kennedyjeva smrt
Vruća linija postala je stvarnost nakon Kubanske raketne krize 1962., kada su se predsjednik John F. Kennedy i sovjetski vođa Nikita Hruščov suglasili da se svijet previše približio nuklearnom ratu.
Nikada doslovni telefon, kao što se prikazuje u filmovima, linija je izvorno bila nezgrapni telegrafski stroj s kabelima ispod Atlantika i kroz Europu koje bi svaka strana testirala svaki sat.
Pentagon, koji je upravljao američkim komunikacijama, često bi slao trivijalnosti poput bejzbolskih rezultata, dok je Kremlj preferirao izvatke iz klasične ruske književnosti, rekao je Howard Patrick, lingvist koji je pomogao upravljati prvim strojem, u intervjuu za Pioneer Press u Minnesoti 2014. godine.
Rekao je da je bio šok kada je 'vruća linija' prvi put stavljena u stvarnu upotrebu porukom iz Sjedinjenih Država kojom se službeno obavijestilo Sovjete da je Kennedy ubijen u Dallasu.
Izbjegavanje nesporazuma na Bliskom istoku
Prva upotreba tog uređaja u cilju sprječavanja sukoba dogodila se 1967. tijekom Šestodnevnog rata na Bliskom istoku.
Sovjetski premijer Aleksej Kosigin poslao je ranojutarnju poruku predsjedniku Lyndonu Johnsonu, koji je već bio probuđen i obaviješten, ali se zatim vratio u krevet, o izraelskim preventivnim napadima na arapske susjede.
Dvojica čelnika razmijenila su 19 poruka tijekom tog rata, prema američkim dužnosnicima upoznatima s događajima.
Najkritičnija razmjena dogodila se kada je Izrael pucao na američki izviđački brod USS Liberty, ubivši 34 osobe na brodu, što je kasnije proglašeno nesretnim slučajem.
Dok su američke snage jurile na to mjesto, Johnson je uvjeravao Kosigina da to nije bilo usmjereno protiv ruskih snaga u Sredozemnom moru.
Kosigin je poslao odgovor, s kojeg je skinuta oznaka tajnosti, u kojem je pozvao na "momentalni prekid" sukoba i zatražio od Johnsona da izvrši pritisak na Izrael.
Johnsonu se svidjelo koristiti vruću liniju za Moskvu, poznatu u Washingtonu kao Molink, i slao je novosti o svemirskim misijama Apollo.
Intervencija za Nixona
Vruća linija ponovno je korištena tijekom drugog izraelsko-arapskog rata, ali u puno drukčijim okolnostima, 1973. godine.
Izrael, nakon prvih neuspjeha nakon iznenadnog napada Egipta i Sirije na židovski praznik Jom kipur, brzo je napredovao protiv dva sovjetska saveznika.
Sovjetski vođa Leonid Brežnjev predložio je Richardu Nixonu da obje supersile pošalju snage u regiju što je za američke dužnosnike bila katastrofalna ideja, a zatim je putem 'crvenog telefona' upozorio da Moskva razmatra sama slanje snaga.
Ali Nixon nije bio u stanju odgovoriti.
Njegovi pomoćnici vjerovali su da je puno pio dok se njegova predsjednička dužnost urušavala nakon takozvanog 'masakra u subotu navečer' kada je izazvao niz ostavki u pravosuđu u nastojanju da zaustavi istragu Watergatea i zaustavi ostavku njegova potpredsjednika Spiroa Agnewa zbog nepovezane korupcije.
Nixonovi suradnici, predvođeni Henryjem Kissingerom, preuzeli su odgovornost podizanjem razine pripravnosti američkih snaga.
Kissinger je potom poslao otrežnjujuću poruku Brežnjevu, koji je dobro shvatio poteze SAD-a i povukao se, prema transkriptima Kissingerovih razgovora s kojih su kasnije skinute oznake tajnosti.
Način upozoravanja
'Vruća linija' nije služila samo za izbjegavanje napetosti. Ponekad se koristila za izdavanje upozorenja.
Jimmy Carter 1979. poslao je Brežnjevu nešto što će bivši američki predsjednik kasnije nazvati "najoštrijom porukom mog predsjedništva" - osudu sovjetske invazije na Afganistan u kojemu su Sjedinjene Države ubrzo počele financirati islamske gerilce.
Ponovno sljedeće godine Carter je upozorio Sovjete na "ozbiljne posljedice" ako napadnu Poljsku kako bi slomili reformistički sindikalni pokret Solidarnost. Moskva na kraju nije intervenirala.
Godine 2008. linija je zamijenjena sigurnom vezom putem e-pošte.
No zadržala je svoju vrijednost za službene poruke, a Barack Obama ju je koristio 2016. kako bi prosvjedovao protiv navodnog miješanja ruskog predsjednika Vladimira Putina u američke izbore.
Sjedinjene Države oštro su ograničile diplomatske odnose s Rusijom od njezine invazije na Ukrajinu prošle godine.
Ključne poruke poput upozorenja protiv korištenja nuklearnog oružja prenesene su izravno, ponekad osobno, s ravnateljem CIA-e Billom Burnsom kao ključnim posrednikom.
Savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Joea Bidena, Jake Sullivan, prošle je godine izrazio uvjerenje da Sjedinjene Države "imaju kapacitet govoriti izravno na višim razinama" i "bez nejasnoća".
