Bez obzira na to što će hrvatska Vlada pod pritiskom javnosti ovih dana još nekoliko puta ponoviti pojedine oštre poruke o Ini, slučaj neće imati ozbiljne političke reperkusije.
Naime, reakcije dvaju glavnih dioničara, MOL Grupe i Vlade RH, bile su pravodobne, ispravno odabrane i jasno predstavljene javnosti. Ekspresna zamjena Uprave Ine uvelike je doprinijela vraćanju povjerenja javnosti u kompaniju.
Dobar dojam potkrijepile su impresivne biografije novih članova Uprave. MOL Grupa poslala je u Zagreb neke od svojih najjačih kadrova. Upečatljivu ekipu koja je sada na čelu Ine predvodi predsjednik Uprave Péter Ratatics, izvrstan poznavatelja Ine iznutra, ali i tvorac strateške transformacije MOL Grupe pokrenute 2016. godine, nagrađivani međunarodno priznati menadžer. Krisztián Pulay iznimni je stručnjak u upravljanju projektima i investicijama na području istraživanja i proizvodnje nafte i plina, a Berislav Gašo je još jedan vrhunski menadžer MOL Grupe s izvrsnim obrazovanjem, strahovitim profesionalnim iskustvom i nije za zanemariti, hrvatskim korijenima. Hrvatska strana odgovorila je imenovanjem krajnje kompetentnih profesionalaca. Miroslav Skalicki “povučen” je iz privatnog sektora, a najdulje radno iskustvo imao je radeći za globalnog energetskog giganta Shell. Marin Zovko stigao je iz Uprave Plinacra, iznimno dobro poznaje plinski biznis i jako je cijenjen u domaćim menadžerskim krugovima. Hrvoje Šimović profesor je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, ali i veliki stručnjak za fiskalna i porezna pitanja te strateško planiranje.
U tom je kontekstu iznimno važno shvatiti kako su obje strane prihvatile činjenicu da opcije kao što su jednostrani otkup dionica Ine ili korijenite izmjene ključnog Ugovora o međusobnim odnosima dioničara Ine nisu realistične. Jedino što je moguće jest zajednički rad na kvaliteti Ine kao kompanije, poboljšanju internih procedura i njenom strateškom razvoju ka dugoročnoj profitabilnosti.
Ovih se dana u javnosti nekoliko puta plasirala teza o tome kako je Ina 2009. izvlačila značajno veću količinu hidrokarbona nego danas. Niti u jednom od televizijskih i novinskih priloga u kojima je teza iznesena nije se spomenulo kako je Ina ujedno tada bila na rubu stečaja, jer upravljanje kompanijom nije bilo adekvatno.
Ina u državnom vlasništvu 2022. godine bila bi noćna mora za Hrvatsku, državno samoposluživanje za stotine malih Škugora koji bi izjeli supstancu kompanije na način kao što smo to već do sada tisuću puta vidjeli kod svih državnih tvrtki koje nisu bile tržišni monopolisti. Na slobodnom tržištu Europske unije država ne može upravljati velikim poslovnim subjektom i odolijevati konkurenciji u privatnom vlasništvu. Sadašnji sustav, u kojem će dva velika vlasnika nadzirati kompaniju i jedni druge, sustavom provjera i ravnoteža, koji će se zasigurno u predstojećem razdoblju poboljšati i zaoštriti, najbolja je opcija za Inu.
Medijska kampanja oko Ine uvelike je umjetno stvorena politička kriza, u mnogo čemu nalik onoj koji Možemo prolazi u Zagrebu zbog otpada - grad je čist, građanima su se računi za odvoz praktički prepolovili novim sustavom, kao što se prepolovila i količina miješanog otpada koja se baca. Slično je s Inom - rafinerija Rijeka, koja se napokon obnavlja i to kao najveća industrijska investicija u državi teška 4 milijarde kuna, nitko nikuda nije odnio benzinske postaje, krivci za aferu su iza rešetaka, a novac je pronađen. Istodobno, rejtinzi dviju stranaka otkako su krenuli afera Škugor i izmjene odvoza otpada miruju u okviru statističke pogreške.
To su političke činjenice, a ostatak je medijski igrokaz, koji najvećim dijelom organizira Most, ideološki krajnje zastrašujuća politička opcija, koja pred širom javnošću promovira borbu protiv korupcije (raspitajte kako se zaposliti u Metkoviću pa doznajte koliko je to stvarno), a prikriveno promovira najcrnja zadiranja u privatnost i slobode hrvatskih građana. Igrokazu, nažalost, doprinosi i HDZ svojim krajnje neprikladnim vođenjem društvenih mreža, koje su u neskladu s promoviranom politikom stranke koja pretendira na politički mainstream i okupljanje čim šireg političkog spektra centra.
Pred aktualnom Vladom su u preostale dvije godine redovnog mandata mnogo ozbiljniji izazovi od Ine. Od prijetnje značajnom globalnom gospodarskom krizom u 2023., preko sigurnosnih ugroza u kontekstu agresije na Ukrajinu i previranja u regiji, pa do potencijalnog demografskog i klimatskog urušavanja, koje se može dogoditi bilo kada od danas pa na dalje, koncentracija vladajućih, ne treba se trošiti na aferu koja to više nije.
